Europska unija ima problem: To smo već vidjeli u Domovinskom ratu, a vidimo i danas s Hrvatima u BiH

Ekonomska moć Europe opada, a u budućnosti taj će se trend nastaviti. Početkom 20. stoljeća Europa je sudjelovala s gotovo 25 posto u ukupnom broju svjetskog stanovnika, a već podosta vremena taj je broj manji od deset posto. Ekonomska moć ipak je držala EU kao relevantnog faktora međunarodnih odnosa. No već je i Jean-Claude Juncker u svom završnom govoru kao predsjednik Europske komisije 2019. rekao da će i ekonomska moć Europe opadati.

FOTO: EPA/Olivier Matthys

Osim toga, Europa se od sigurnog kontinenta pretvara u mjesto konflikata i sukoba. Oni su prvenstveno uzrokovani protuzapadnom ideologijom (S. Huntington) multikulturalizma. Većina velikih EU država prešarana je no-go zonama, tj. šerijatskim ghetima. Pod krinkom "slobodnog tržišta" i mita o stalnom ekonomskom progresu afroazijsko stanovništvo dolazi u EU kao "rezervna armija kapitala" u tolikom broju da će vrlo brzo doći u pitanje identitet mnogih država EU-a. Teroristički napadi postaju svakodnevica velikih europskih gradova. Nesigurnost će se vrlo brzo reflektirati i na ekonomiju.

Geopolitička impotencija

Iako je Ursula von der Leyen obznanila rađanje europske geopolitičke unije, moć Europe na globalnoj razini više jedva da postoji. EU, doduše, voli u svojim rezolucijama komentirati političku situaciju na svim paralelama i meridijanima, od stanja ljudskih prava u Bangladešu do Republike Gvatemale. Međutim, njezine rezolucije u praksi ne znače ništa.

Nedavno je i Politico pisao o geopolitičkoj impotenciji EU-a. Politico ističe da Europa više ne mora brinuti zbog zajedljive opaske Henryja Kissingera o tome da nema koga pozvati ako se želi čuti s Europom. Nitko više i ne zove. "Od bezbroj geostrateških iluzija – koje su bile razorene posljednjih dana – one koji borave na Starom kontinentu najviše bi trebalo otrijezniti sljedeće: nikog više nije briga šta Europa misli. Na više različitih žarišnih tačaka, od Nagorno-Karabaha do Kosova i Izraela – Europa je svedena na ulogu blagonaklone nevladine organizacije, čija je humanitarna pomoć dobrodošla, ali koja se u svakom drugom smislu ignorira".

Jugoslavenski komunisti i dalje bi branili sporazum s nacističkom Njemačkom da nije bilo napada na SSSR

Dovoljno se prisjetiti Domovinskog rata. Već tada Europska zajednica odnosno kasnije Europska unija pokazala se potpuno nesposobnom za zaustaviti rat. Različite države vukle su na različite strane pri čemu su početno Srbiji dane otvoreno ruke za agresiju. Rat je završen nakon što se u sukob politički i diplomatski uključio Washington.

Slično, i 15 godina nakon proglašenja kosovske neovisnosti problemi kosova i Srbije nisu riješeni. Potrošeni su milijuni eura i ogromno vrijeme, a rezultata nema. Isto vrijedi iza Bosnu i Hercegovinu gdje jedan Dodik radi što ga je volja, a bošnjački predstavnici flagrantno krše prava hrvatskog naroda. I jučerašnja rezolucija UN-a kojom se traži primirje u Gazi pokazala je da ne postoji usklađenost vanjske politike zemalja EU-a.

Gledati svoje interese

Članak u "Politico" svjedoči o tome da su i u mainstreamu počeli uviđati da se moć Europe potpuno urušava. Bruxelles kao centar EU-a ne može jamčiti sigurnost svojih građana, ali se interesira za ljudska prava u Egiptu. To su promašene politike, ali i upozorenje Hrvatskoj da njezini interesi ne moraju nužno biti sukladni interesima Bruxellesa.

Davor Dijanović

U vremenu povratka egoističnog realizma u međunarodne odnose svatko ponajprije gleda na svoje interese. Takvom bi se politikom, ako je ozbiljna država, trebala voditi i Hrvatska. "Sloboda, pravica, sigurnost, blagostanje sjedinjuju, a protivna razstavljaju ljude i narode", rekao je davno Ante Starčević, dok je njegov suborac Eugen Kvaternik dobro ocijenio da je korist "ona čarobna šiba koja sastavlja i rastavlja saveze i bratimstva naroda".

Kad bi se u Hrvatskoj malo više čitalo Starčevića i Kvaternika jasnije bi nam bile i današnje međunarodne konstelacije. Kao i u njihovo vrijeme i danas traje sukob suverenizma i nadnacionalnih koncepata. Povijest nam ne daje gotove recepte za sadašnjost i budućnost, ali nam daje jasan putokaz koje puteve treba izbjegavati.