Europa ima priliku odbaciti konzumerizam i ne bi je smjela propustiti

Energiju ćemo u svakom slučaju plaćati skuplje i sve je izglednije trošit ćemo je racionalnije. Moguće je da će život u malim stanovima odjednom postati – popularan. Indeks cijena hrane UN-a mogao bi, izračunali su u McKinseyju tijekom ove godine porasti za čak 45 posto te istaknuli kako su danas zbog ruske invazije na Ukrajinu ugrožene osnovne ljudske potrebe prema Masovljevoj hijerarhiji, a to su hrana, toplina i sklonište.  Na dnevnom je redu pitanje sigurnosti hrane, ne samo za siromašne zemlje u kojima se stanovništvo jedva može prehraniti nego za sve.

Hrana će neupitno biti skuplja zbog nestašica i poskupljenja na svakom koraku u njezinoj proizvodnji. To se lijepo  nadovezuje na plan koji EU već dugo ističe, a riječ je o namjeri smanjivanja potrošnje mesa, posebno govedine zbog štetnog utjecaja koji uzgoj krava ima na klimu. Bude li hrana doista značajno skuplja mogle bi se mijenjati i navike potrošnje na hranu pri čemu je u najvećoj opasnosti zapravo zdravlje osim ako medalju ne okrenemo naopako pa umjesto ljutnje što pakiranje manje grama čokolade sada više košta zaključimo da nam zapravo treba dvostruko manje čokolade.

Zbog rata u Europi nije nam drastično skuplje samo gorivo za automobile već bi nam mogli biti skuplji i automobili. Prema McKinseyju proizvođači automobila razmatraju povećanje cijena za 15 do 25 posto jer im rastu cijene aluminija, bakra, čelika.  Automobili koji se pokreću na fosilna goriva i kojih se razvijene zemlje posljednjih godina sve užurbanije žele riješiti vrlo je izvjesno bit će skuplji. Naime, ionako se sve više potiče što manja upotreba automobila, ponovno naravno zbog zagađenja.

Prvo pandemija, a potom rat potpuno su nam razbili ružičasti svijet stalne dostupnosti svega što poželimo. Potrgani lanci globalne opskrbe koji su bili uigrani tako da se izbjegavanjem stvaranja zaliha osigurava niska cijena proizvoda ne djeluju kao da će se vratiti na pretpandemijsko vrijeme, zalihe su naime ponovno sve popularnije. A to znači – rast cijena jer skladištenje nešto košta. 

Budemo li trošili manje energije, budemo li racionalnije postupali s hranom i budemo li se manje vozili vlastitim automobilima, budemo li kupovali i potom  bacali manje odjeće zapravo ćemo činiti sve ono što se od nas već dugo traži na mnoge načine s ciljem da smanjimo zagađenje planeta na kojem živimo. Europa je prema svemu što nam je danas na dnevnom redu zapravo s više strana suočena za zahtjevom da se njezini građani odreknu pretjeranog konzumerizma.

U konačnici, to bi se moglo dogoditi silom umjesto milom, nužnošću umjesto edukacijom, batinom umjesto mrkvom, ali konačni rezultat uopće ne mora biti loš. Crveno meso će se primjerice jesti u količinama koje preporučuju nutricionisti ne zbog njihove preporuke nego zbog njegove skupoće. Stanovi će se grijati na niže temperature, a spavaće sobe se uopće neće grijati što liječnici i onako preporučuju, ali ne zbog njihove preporuke nego zbog skupoće energije.

Ovaj niz svatko može nastaviti za sebe. Važno je da se na kraju iz niza izvuče nešto pozitivno. Primjerice razmišljanje o tome može li recesija koja se izvjesno nadvija nad sve nas zapravo djelovati pozitivno na klimatske promjene baš kao što je zaustavljanje svijeta na proljeće 2020 imalo pozitivan utjecaj na prirodu i tjeraju li nas sve nevolje koje se poput torte slažu jedna na drugu zapravo na to da drastično mijenjamo brojne životne navike?  U svakom slučaju pogine li konzumerizam u predstojećoj recesiji nitko za njime ne bi trebao žaliti.