Epidemija koja se brzo širi Hrvatskom; za svoja 'sra*a' stručnjaci su pronašli novi izgovor

Stara je vijest da je itko iole iznenađen traljavošću kojom institucije doslovno "odrađuju" svoj posao. Njihova tromost i nedostatak empatije za stvarne nevolje i patnje "običnog čovjeka" ipak iznova poprime čudovišne razmjere kada netko stane ispred te famozne "odrađujuće" institucije i izlane takvu glupost da nikome nije jasno kako je ta osoba uopće mogla doći na neku funkciju. 

'Kud bismo mi došli da primamo u bolnice svakog rizičnog pacijenta'

Posebnu notu idiotizmu načina na koji funkcionira hrvatsko zdravstvo dao je splitski infektolog Ivo Ivić sredinom kolovoza ove godine komentirajući okolnosti smrti novinara Vladimira Matijanića. On je našao za shodnim reći: "Kada bismo mi primali svakog pacijenta koji je rizičan, onda ova bolnica u roku od pet dana, ili bilo koja druga na kugli zemaljskoj, ne bi mogla više funkcionirati jer bi primala ljude za koje se tek čeka što će se dogoditi".

Jednu stvar je pritom ovaj promotor medicine koja liječi tek kad je (pre)kasno propustio: posao liječnicima je da temeljem svih simptoma moraju moći zaključiti kada bi ishod mogao biti poguban za pacijenta. A čini se da su to propustili napraviti kod Matijanića jer kako inače objasniti one puste pozive koje je preminuli novinar upućivao zdravstvenim institucijama objašnjavajući da se ne osjeća dobro? 

Badava ti Beroše mjeseci najava reformi zdravstva usmjerene na prevenciju koju bi trebali "odrađivati" liječnici primarne zdravstvene zaštite kada ti velikani zdravstvenog sustava misle da su ljudi sami krivi jer se nisu cijepili, ranije išli liječniku ili pušili i pili. Ali opasan je ovaj način razmišljanja jer bi onda mogli razmišljati i vice versa:

Kuda bi mi došli da ne sankcioniramo svakog liječnika koji je propustio uočiti kod pacijenta moguću fatalnu posljedicu komplikacije nekom bolešću, doktore Iviću? 

'Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici'

Samo devet dana od ove skandalozne izjave, stiže još jedna. 

"Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici", zapitala se županijska tužiteljica Vera Magdić Bižanović nakon što 36-godišnjaku nije bio predložen istražni zatvor, unatoč prijetnjama ubojstvom supruzi (27), nakon čega je uslijedio užas: taj isti "nepritvoreni" muškarac u ponedjeljak je napao nju i njezinog 21-godišnjeg prijatelja pri čemu su oboje zadobili ozljede opasne po život.

Izjava je vrlo slična Ivićevoj: Kud bismo mi došli da primamo u bolnice svakog rizičnog pacijenta?

Kuda bismo mi došli da zatvorimo svakog lopova koji digne bankomat u zrak? Kuda bismo mi došli da svatko od nas na vrijeme plati račun za struju? Kud bismo mi došli da se svatko od nas drži zakona!?

Što kada bi načelnik neke postaje nakon teške prometne nesreće u kojoj je poginulo troje ljudi izjavio: Kud bismo mi došli da sankcioniramo svakoga tko prođe na crveno svjetlo? Pa možda, gospodine načelniče, do smanjene brojke prometnih nesreća, a onda bi se, gospodine načelniče, možda i smanjio broj ljudi koji rade takve prekršaje, jer znate, možda da je veći broj policajaca na cesti, a tu su i kamere...

"Ma kakve kamere, znate li vi da netko treba pregledavati te jebene kamere? Gdje bi mi došli da svi policajci svaki dan patroliraju po cestama i bulje u kamere", zaurlao bi tada vidno uzrujan načelnik.

Kuda bismo mi došli da trpimo kretenske izjave onih čiju zaštitu trebamo?

Kažem, možda bi se tako u slučaju nesretne 27-godišnjakinje koju je nožem izbo njezin suprug, da je bio pritvoren, kažem, možda se onda ne bi sada borila za život u bolnici. Samo, trebalo je uočiti da je dotičan moguće opasan, neuračunljiv ili što ja znam, bijesan i psihotičan. Trebalo je procijeniti. Možda ga zadržati u pritvoru pa provesti neko psihološko vještačenje, znate ono gospođo Magdić Bižanović, kada doktori daju psihološke testove iz kojih se mogu otkriti psihoze, socioze, dubioze...

Isto je možda trebalo gospodina Matijanića malo bolje pregledati, a ne telefonski laprdati i loviti pacijenta koji nije vičan medicinskih izrazima i fenomenima za jezik. "Gospodine ako ste mi uspjeli reći ovo što ste mi sad sve rekli, vi očito možete normalno disati", eto pandana onom slavnom medicinskom savjetu da "ako ne možete na wc, pišajte u lonac". 

Nedavno je, prošle godine, muškarac izašao iz zatvora u kojem je bio zbog prijetnji svojoj supruzi. Znate što je napravio? Otišao je kod nje doma i zatvorio je u stan uz prijetnju da će sve raznijeti plinskom bocom. Navodno je s njima bilo i dvoje malodobne djece...

Ubojstvo male Nikol, pokolj u Kajzerici, bacanje djece s balkona na Pagu... Pa kuda bismo mi došli ljudi moji da nama funkcionira sustav socijalne skrbi?

"Došli bismo do toga da bi se frekvencija raznih oblika muškog nasilja protiv žena smanjila, ali bi i stopa femicida bila znatno manja", odgovorile su aktivistice Ženske autonomne kuće onoj županijskoj tužiteljici.

Došli bismo do toga da bi Nikol danas sretno trčkarala ulicama i igrala se u pijesku, da bi obitelj nesretnog luđaka i dalje bila živa, da bi djeca s Paga živjela bez jedne teške traume koja će im obilježiti cijeli život. I na kraju, došli bismo do toga da bi pokojni Vladimir Matijanić možda bio živ i dalje pisao novinarske tekstove protiv nesposobnog i korumpiranog življa na čelnim pozicijama u lijepoj našoj.

Kud bismo mi došli da uz sve to što gledamo da se zbiva oko nas, još trpimo kretenske izjave onih čiju zaštitu trebamo?