(GEO)POLITIČKI OBJEKTIV

Energetska ovisnost stvara i političku ovisnost, a gdje je tu Hrvatska?

O tome da je plinski "rat" Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije jedan od aspekata novoga hladnog rata naglasili smo nekoliko puta na ovim stranicama. Gospodarske aktivnosti svake države gotovo u potpunosti ovise o dostupnosti energije, tako da je posjedovanje energetskih resursa jedan od bitnih čimbenika gospodarske i političke moći svake države. Amerika već dugo vremena sa sumnjom gleda na izgradnju velikih plinovoda iz Rusije prema Europi. Njihova je poruka jasna: energetska ovisnost stvara (geo)političku ovisnost. 

12.01.2020. u 21:54
Ispiši članak

Proteklih nekoliko godina Sjedinjene Države i same, nakon usavršavanja metode hidrauličkog frakiranja, imaju dovoljno plina za izvoz pa je jasno da su i one direktno zainteresirane za izvoz plina u Europu gdje Rusiju vide kao konkurenta. Ruska pak ekonomija nije baš jednodimenzionalna, ali velikim dijelom ovisi o izvozu energenata. To je rezultiralo izgradnjom plinovoda Sjeverni tok, ali i tekućom izgradnjom Sjevernog toka 2. Riječ je o plinovodima ispod Baltičkog mora koji plin transportiraju u Njemačku. 

Snaga Sibira i Turski tok pušteni u pogon

Ruski plinski biznis - koji, uz jaku vojnu industriju, u bitnome predstavlja temelj vraćanja ruske geopolitičke i ekonomske moći – razgranat je, dakako, u više pravaca. Početkom prosinca prošle godine, na sedamdesetu obljetnicu uspostave diplomatskih odnosa Rusije i Kine, tako je u pogon pušten i plinovod Snaga Sibira. Ovaj plinovod, dug 3000 km, ima kapacitet od 38 milijardi kubnih metara plina godišnje. Geopolitički analitičari ističu da puštanje u pogon plinovoda Snaga Sibira predstavlja izraz napora ruske politike koji imaju cilj kompenzirati štete koje Rusija trpi od nametanja zapadnih sankcija 2014. nakon aneksije Krima. 

Osmoga ovoga mjeseca realiziran je još jedan veliki projekt u okviru ruskoga plinskog biznisa. Otvoren je ruski crnomorski plinovod Turski tok koji je izgrađen kao alternativa za svojedobno, uslijed bugarskog odustajanja od izgradnje, propali Južni tok. Izgradnja ovoga plinovoda tumači se kao korak u daljnjem jačanju odnosa Moskve i Ankare. Plinovod su u pogon pustili Vladimir Putin i Recep Erdogan. Turski tok ima dvije cijevi od kojih je jedna namijenjena za Tursku, a druga za europske države.

Sankcije protiv Sjevernog toka 2

Treći, ujedno i strateški najvažniji plinovod za Rusiju nedvojbeno je Sjeverni tok 2. Ovaj plinovod, s kapacitetom od 55 milijardi kubnih metara plina godišnje, posebno se našao na udaru američke politike. Američki predsjednik Donald Trump mnogo je puta otvoreno javno zamjerio Njemačkoj što se upustila u realizaciji ovoga plinovoda. Njegova je poruka Berlinu vrlo jasna: mi vas štitimo, ne plaćate dovoljno za NATO savez, a vi omogućujete Rusiji veliku zaradu na prodaji plina. Neslaganje oko plinovoda Sjeverni tok 2 predstavlja jedan od ključnih čimbenika udaljavanja Njemačke od SAD-a. Naravno, izgradnjom ovoga plinovoda Njemačka praktički postaje glavni monopolist na uvoz ruskoga plina u Europu što joj donosi velike ekonomske benefite. 

Sjedinjene Države su plinovodu Sjeverni tok 2, tj. tvrtkama koje su uključene u njegovu  izgradnju, uvele sankcije. Prije svega riječ je o talijanskim i švicarskim firmama koje polažu cijevi na dno. Tvrtka Allseas, zbog skorašnjeg stupanja na snagu američkog Zakona o autorizaciji nacionalne obrane (NDAA), obustavila je aktivnosti na izgradnji plinovoda. Njemačka vlada uvođenje sankcija osudila je kao miješanje u unutarnje poslove, a glasnogovornica ruskoga MVP-a sankcije je ocijenila kao sprječavanje "solventnih" zemalja da razvijaju svoje gospodarstvo. Protiv sankcija je i Europska komisija, a Njemačka razmatra moguće protumjere na sankcije.

Plinski biznis odredit će odnose Washingtona i Berlina

Nedavno su se u Kremlju sastali Vladimir Putin i Angela Merkel. Njemačka i Rusija složile su se oko potrebe očuvanja nuklearnog sporazuma s Iranom, razgovaralo se o situaciji na Bliskom istoku, a jedna od tema razgovora bila je izgradnja Sjevernog toka 2. Merkel je ponovila da se ne slaže se američkim pristupom te da će usprkos sankcijama biti moguće dovršiti plinovod. Merkel je istaknula da unatoč sankcijama Njemačka i Rusija održavaju intenzivnu gospodarsku suradnju. Putin je rekao da Rusija izuzetno cijeni položaj Njemačke u vezi s projektom Sjeverni tok 2 te je izrazio uvjerenje da će Rusija moći samostalno dovršiti plinovod Sjeverni tok 2. Dodao je da će završetak  izgradnje biti odgođen, ali da bi puštanje u pogon trebalo biti zadnje u prvome kvartalu sljedeće godine.

Izjave na sastanku Putina i Merkel zasigurno ne odzvanjaju dobro u američkim ušima. Unatoč sankcijama i prijetnjama Washingtona Berlin nastavlja snažnu suradnju s Moskvom. A kao što je poznato iz povijesti: snažna suradnja Njemačke i Rusije noćna je mora anglosaksonske škole geopolitičkog mišljenja. Sjeverni tok će na kraju gotovo sigurno biti izgrađen, a prijetnje sankcijama mišljenja sam kako su poruka Njemačkoj da se ne upušta u sada već spominjani Sjeverni tok 3. Upravo će plinski biznis u budućnosti odrediti hoće li do konačnog razlaza Washingtona i Berlina te hoće li Njemačka tek tako moći skliznuti s tračnica transatlantskog partnerstva.

TANAP/TAP i EastMed

Uz navedene plinovode, bitno je istaknuti da je u lipnju 2018. otvoren i plinovod TANAP (Transanatolijski plinovod) koji se javlja kao ekvivalent nerealiziranog plinovoda Nabucco. TANAP-om se plin transportira iz Azerbejdžana (plinsko mega-polje Shan Deniz II) preko Gruzije i Turske, a zatim se pod imenom Trans-jadranski plinovod (TAP) proteže do Grčke, Albanije i Jadranskog mora te završava na jugu Italije. TAP bi trebao početi s radom tijekom ove godine. Ovaj plinovod smatra se pokušajem smanjivanja ovisnosti Europe o ruskome plinu, a ono što je bitno za Hrvatsku svakako je to da se u Albaniji predviđa povezivanje TAP-a s Jonsko-jadranskim plinovodom (IAP) koji bi preko Crne Gore i BiH prolazio i kroz Hrvatsku. 

Otkriće da istočni Mediteran (Egipat, Izrael, Libanon, Cipar, Turska) pliva na velikim zalihama nafte i plina dodatno je usložnilo inače već kompliciranu situaciju na plinskome tržištu. Iz istočnog Mediterana do Italije trebao bi se, kao još jedan supstitut ruskome plinu, graditi plinovod EastMed (Grčka, Cipar i Izrael potpisali su dogovor), no čini se da će veliki problem za izgradnju ovoga plinovoda predstavljati prijepori Turske i Cipra oko bušenja u teritorijalnim vodama Cipra.

Hrvatska i plin

Gdje je u svemu Hrvatska? Hrvatska je do pred koju godinu bila iznimno plinski samodostatna zemlja, no s vremenom smo, uslijed nedostatka ulaganja u istraživanje i razvoj, došli u situaciju da više plina uvozimo nego sami proizvodimo. A plin koji kupujemo vrlo je skup. Hrvatska kupuje drugi najskuplji plin u Europi?

 Gdje je rješenje za izlaz iz takve situacije? Hrvatska treba nastaviti kupovati i ruski plin, no za Hrvatsku je od strateške važnosti realizirati i LNG terminal na Krku kojim bi diversificirali opskrbne pravce i dobili priliku da postanemo plinsko čvorište. Ako bi se tome pridodala realizacija spomenutog IAP-a Hrvatska bi dobila priliku voditi koliko toliko aktivnu energetsku politiku. Ozbiljne države znaju da ne treba sva jaja držati u istoj košari. To je - geopolitika.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.