PEGLANJE POLITIKE

Emire, Emire, Nemanjo, ako ti je draže, rješavajte sami to što je Srbija ispala sa SP-a, ne zanimate nas

Svjetski poznati filmski redatelj Emir Kusturica oglasio se nakon duljeg vremena prije nekoliko dana, iznijevši svoju ''teoriju'' zašto su Hrvati uspješniji od Srba na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Svoje stavove o politici, ali i nogometu, Kusturica je iznio u razgovoru za B92.

29.06.2018. u 21:56
Ispiši članak

Samo kratki podsjetnik; iako je riječ o rođenom Sarajliji, iznimno talentiranom umjetniku (redatelj, scenarist, glazbenik, glumac), koji je dobio nekolicinu svjetskih prestižnih nagrada (dva puta Zlatna palma, Zlatni lav…), cijenjenom u filmskom svijetu, Kusturica je odavno već navukao na sebe prijezir i gnjev svojih sunarodnjaka Bošnjaka, ali i Hrvata koje je nemilice vrijeđao godinama.

Ne samo da je prosrpski orijentiran; za njega slobodno možemo reći da je četnik u pravom smislu riječi, a on to i ne krije. Dapače, ponosi se time, silno želeći biti Srbin i žaleći što rođenjem nije Srbin. Ima francusko i srbijansko državljanstvo, ali ne i bosanskohercegovačko.

Živi i radi u Beogradu, Parizu i Drvengradu, selu izrađenom po njegovom projektu na Zlatiboru u Mokroj Gori kod Užica, na granici Srbije i Bosne i Hercegovine. Od 2007. godine Kusturica je srbijanski ambasador UNICEF-a.

Pa se tako, ponukan općom euforijom oko Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, Kusturica obrušio na hrvatsku reprezentaciju sljedećom izjavom: "Pogledajte vi Hrvate, koji objektivno imaju bolji tim od nas. Međutim, oni slave s Thompsonovim pjesmama koje govore o tome kako treba Srbe preko Drine prebaciti, a to su već uradili, ubiti i uništiti. A naši... To su veliki nogometaši. Protiv Švicarske su igrali jednu od najboljih utakmica, a ostala je u zapećku jer je ponovo proradila receptura da jedan narod ne priznaje sebi ono što on jest. Bez takvog uvjerenja se te utakmice ne dobivaju", kazao je redatelj.

Smatra da je plasman Srbije na Svjetskom prvenstvu "obična pljačka".

"Srbija je mala zemlja s velikom poviješću i ogromnom kulturom. Nije ona mogla ni pogriješiti, a da joj se ne svira penal koji je pljačka. To što se dogodilo našem timu, to je obično drumsko razbojništvo. Mislim da smo mi u povijesti uvijek kažnjavani zbog bliskosti s Rusima, a to je potpuno paradoksalno jer naša bliskost s Rusima je jezičko-kulturološka, ali i povijesna, jer car Nikolaj je ušao u Prvi svjetski rat zbog nas", rekao je Kusturica.

Stari mitovi s Kosova polja

Dakle, opet se protiv Srba, u ovom slučaju poturica, urotio "ceo svet". Već klasična srbijanska žalopojka - umjesto da priznaju sami sebi kako su im nogometaši igrali loše, oni preko svog trbuhozborca Kusturice poručuju kako su - okradeni.

Naravno, uvijek su Srbi pokradeni, prodani, opljačkani, cijeli je svemir protiv njih, stara je to priča s istoka, no očekivana od naroda koji i danas vjeruje kako je pobijedio u bitci na Kosovu polju, iako sve povijesne činjenice govore drugačije.  

Kusturica, koji se sam prekrstio u Nemanju, svojim uobičajenim stilom opet sasipa drvlje i kamenje na Hrvate, iako ga nitko ništa nije pitao, jednostavno ne mogavši otrpjeti činjenicu da naši dečki igraju sjajno, a Srbi ne baš tako sjajno. Kakve veze ima Thompson s golovima Luke Modrića ili Ivana Rakitića?

Sigurno njih dvojica zbog Thompsonovih ''Čavoglava'' i ostatka repertoara neće igrati bolje ili lošije, niti će zabijati golove s mislima o tome kako treba jadne Srbe protjerati preko Drine, poubijati i što sve još nije zamislio u svojoj bujnoj mašti ovaj veliki Srboljub.

Naši Vatreni dečki imaju motivaciju, psihički su i fizički zreli i spremni, a što se njih tiče, mogli su slušati jednako tako u svlačionici i Matu Mišu Kovača, primjerice. To ne bi bilo presudno u tome hoće li dati gol, ili ne.

Za razliku od stalnog rata u njegovoj glavi punoj huškačke mržnje prema Hrvatima, a potom i prema samim Bošnjacima, budući se srami svojega podrijetla, hrvatska reprezentacija ne bije nikakve bitke, niti se bori protiv neprijatelja. Kusturica bi mogao shvatiti da je riječ o sportu, jednoj lijepoj igri, a da na zelenom terenu Hrvati nemaju neprijatelje, već sportske protivnike kojima će, kao fer ekipa, pružiti ruku ukoliko su bolji od njih.

A to što je Srbija ispala s ovog SP, e, Emire, nije to naš problem, rješavajte to sami, vi, Srbi. To što ste vi loši ne znači nam ništa, imate svoju državu, svoja pravila i zakone i zaista nas se ne tiče što je u vašem dvorištu. Pa zašto onda, Emire, vi Srbi zavirujete u naše i pokušavate nam pod tobožnjom krinkom sporta opet priljepiti etiketu nekakvih povampirenih ustaša koji kolju i valjda jedu srpsku nejač? Emire, Emire, ne valja ti posao, rekli bi u tvojoj rodnoj Bosni. Baš ne valja, huškaš, lažeš, podrivaš i širiš mržnju, a zašto, znaš ti sam najbolje.

Možda zato što ti tvoji mecene, Aleksandar Vučić i Milorad Dodik izdašno financiraju megalomanske projekte pa im se moraš odužiti? Nije stoga neobično da je na srpski Vidovdan, 28. lipnja, u Andrićgradu Kusturica održao veliki govor.

Za informaciju, Andrićgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno sela, koji se nalazi na lokaciji Ušće na samom ušću rijeka Drine i Rzava u Višegradu Bosni i Hercegovini, a idejni tvorac je upravo Kusturica. Grad je izgrađen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.

Ovdje je 2016. osnovana međunarodna Akademija umjetnosti za školovanje glumaca, redatelja i srodnih zanimanja. Spomenik Ivi Andriću nalazi se na Trgu Nikole Tesle u središnjem dijelu Andrićgrada. Spomenik koji je visok 2,4 metra otkriven je na 28. lipnja 2012., za vrijeme svečanosti obilježavanja godišnjice početka izgradnje Andrić grada.

Spomenik je nastao kao reakcija na rušenje biste Ive Andrića u Višegradu 1991. godine. Spomenik Njegošu, nalazi se na istoimenom trgu, ispred crkve svetog kneza Lazara. Otkrio ga je Matija Bećković 29. studenog 2013. godine.

I upravo u tom ''svom'' Andrićgradu, Kusturica se na Vidovdan opet dohvatio ''istorije'', objasnivši da se obraća javnosti ''danas u Republici Srpskoj, kao u najbolja vremena i doba cara Konstantina kada je gradio veliki grad i imao smisla za umjetnike i njihov rad, zahvaljujući Miloradu Dodiku i njegovom vođenju Republike Srpske te dobroj saradnji sa Republikom Srbijom mogu da realizuju projekti koji će služiti "našem i drugim narodima da sude o našim dobrim namjerama".

Emir kao 'vaspitač'

A onda nastavio svoj ''istorijski'' pledoaje: "Meni je zbog uloge vašeg domaćina pripala uloga da se bavim istorijom pa s tim u vezi i nemogućim pretpostavkama. Imam jedan prijedlog koji vjerujem da stoji kao kuća i to ne ona koju smo sagradili na sred puta i koju su tako uspješno rušili u svakom pohodu.

Ta ideja je kao munja sijevnula na jednom putovanju kao uostalom i prije dvije godine slika o spomeniku braći Sokolović. Poslije svih, društava prijateljstava koje smo ostvarili sa drugim narodima vrijeme je da osnujemo društvo srpsko-srpskog prijateljstva", istaknuo je Kusturica.

Naglasio je da to govori s ''punom svješću o težini zadatka, jer ako se složimo s prvim predstavnikom bit će teško s drugim, a kakvi smo to mi Srbi ako bi se dvojica lako nagodili''. Da, upravo tako, Emire, veliki Srbine, kako da se tvoji Srbi ''nagode'', kada su u svađi, ne samo s cijelim svijetom, već najviše sami sa sobom?

To i jest, nažalost, generalno govoreći, problem srbijanskog karaktera: przničavost, inaćenje, stalno istjerivanje nekakve pravde i pokazivanje sile. Nije li dokaz tome i činjenica da su od 1991. upravo Srbi vodili rat protiv četiri države (Slovenija, Hrvatska, BiH, Kosovo)? I da su ih sve izgubili?

Govoreći o velikoj pobjedi srpske vojske u Prvom svjetskom ratu na vidovdanskoj svečanosti u Andrićgradu, Kusturica je naglasio da kada jedan narod postoji više od toisuću godina on i strada, ali bez prestanka ostavlja civilizacijske tragove. "Kada bi čovjek živio samo jedan dan, bilo bi dovoljno vremena da osjeća krivicu kao da je iza njega već 50 godina života.

Kada jedan narod postoji više od hiljadu godina on i strada, ali bez prestanka ostavlja civilizacijske tragove i velikom svijetu velikodušno liferuje careve, naučnike, umjetnike bankare, sportiste, biznismene, milijardere i što više to čini - u njegovom završnom računu njemu ostaje sve manje", rekao je Kusturica.

Uz ocjenu da je ''srpsko stradanje nesumnjivo koristilo najviše drugima, a najmanje nama, jer smo pristali na to i od velikog 19. vijeka u vlastito knjigovodstvo 20. vijeka uglavnom upisivali bankrote jedan za drugim. I što je gore od te stvarnosti danas živimo bez svijesti o tom istorijskom brodolomu.

Nismo osvijestili naše državne tragedije i na vlastitu istoriju škiljimo poluzatvorenim očima. Ako se koristimo jezikom fudbala, srpski narod je u dva svjetska rata zabio spektakularne golove, a odmah iza ratova pucao sam sebi u vlastitu mrežu", istaknuo je Kusturica.

A kome je to u interesu nestanak Srba, Emire? Hrvatima? Ne, nije - ne zanimate nas. U interesu nam je da se ne petljate u naše poslove i ne pokušavate od naše države stvoriti Veliku Srbiju; samo nas u tom kontekstu zanimate, Emire. Hoće li vas biti osam, deset ili sto milijuna, ili kao Rusa, nije naša stvar. Ali je naša stvar ako nas kontinuirano optužujete mračnim optužbama i pokušavate prikazati ubojicama, fašistima i nacistima, a argument je - zamislite, dečki su u svlačionici slušali Thompsona!

Emire, kada ćete vi Srbi konačno shvatiti da nas Hrvate stvarno ne zanimate ni u kojem aspektu, osim ukoliko rušite naše granice, palite nam zemlju i ubijate ljude? I kada ćete vi Srbi shvatiti da stalno gurate nos u tuđa dvorišta, jer vam vaše valjda nije dovoljno veliko pa biste uvijek htjeli još više i veće? E, neće ići, Emire, ne više.

Ipak, kaže on, ''za divno čudo za sve to vrijeme nismo uspjeli da uništimo tradiciju čija nas trasa vodi ka korijenu našeg identiteta - Vidovdanu i vremenima za koje smo optuženi da ih slavimo kao gubitnici, a da za mit o Kosovu nemamo dovoljno dokumenata. Danas kada obilježavamo stotinu godina od završetka Prvog svjetskog rata bit ćemo krivi pošto obilježavamo pobjedu. Krivica nije bačena na naša ramena samo za daleku istoriju.

Ona je vječno tržište naših neprijatelja koji su do juče govorili sve najgore o Jugoslaviji, a odnedavno rado govore o regionu. Uprkos istini da malo ko od naših predaka u našoj novijoj istoriji nije želio ujedinjenje Južnih Slovena u jednu državu i malo ko od nas danas nije sentimentalan prema vremenu zajedničkog života. Te Jugoslavije su nastale upravo poslije Prvog i Drugog svjetskog rata i velikih gubitaka", podsjetio je Kusturica.

Kazao je da u ''krugu kojeg je zatvorilo vrijeme kraja Prvog i kraja Drugog svjetskog rata srpski narod stoji zatvoren neraščišćenim računima dvije istorijske pojave'', uz objašnjenje: "Njihova paradoksalna povezanost stoji u osnovi podvojenosti srpskog naroda. Josip Broz, kaplar austrijske vojske, poražen je u Prvom svjetskom ratu od srpske vojske gdje je Draža Mihailović stajao u stroju pobjednika.

Na kraju Drugog rata Josip Broz je vještim kretanjem između Staljina i Čerčila nadigrao rojalističkog pukovnika Dražu. Na kraju ga i pogubio, za grob mu ne znamo, a sebi je obezbijedio vječno stanište u srcu srpske prestonice", naglasio je Kusturica, upitavši je li riječ o ''srpskoj velikodušnosti, sklonosti ka običajnom poimanju života ili pristanku na krivicu koja nam je uspješno nametnuta''.

Idol Draža

Ali, što očekivati od čovjeka zaluđenog velikosrpstvom, koji je još davnih dana sam za sebe rekao: ''Moj otac je bio ateist i uvijek se deklarirao kao Srbin. Dobro, možda smo bili Muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci prije toga i duboko u sebi uvijek bili Srbi, vjera to ne može promijeniti.

Mi smo postali Muslimani samo da bi preživjeli Turke''. Eto, Emir je Srbin i njegovo je pravo da to i bude, ali, optuživati Hrvate za genocidnost i ustaštvo, a istovremeno govoriti da je Draža Mihailović bio na strani pobjednika, puno je previše i od jednog svjetski poznatog čovjeka. Nije stoga čudno da je Kusturica persona non grata u Sarajevu.

Zbog svojih političkih izjava, odlaska iz rodnog grada za vrijeme blokade od srpske vojske, ograđivanja od politike Alije Izetbegovića prema Bosni i Hercegovini, kao i simpatijama prema srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, Kusturica je još prije gotovo tri desetljeća zatvorio sebi vrata u Sarajevu, Zagrebu i ostatku okolnih zemalja, a otvorio jedino u Srbiji.

Zajedno s austrijskim piscem i prijateljem Peterom Handkeom, jedno vrijeme podržavao je srbijanske političare u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, iako će se u nekim kasnijim izjavama pokušati ograditi od dijelova Milosevićeve politike, ali bilo je kasno.

Ostao je nepoželjna osoba, a on sam, u više intervjua govorio je o svom izgubljenom identitetu, kao i nestanku identiteta Sarajeva, a sebe smatra čovjekom bez stalnom mjesta bivanja. Kritičari su ga napadali zbog snimanja filma ''Underground'' 1995. godine, scenarista Dušana Kovačevića, koji je djelomično financiran od strane državne televizije Srbije, u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, u kojemu su oni film vidjeli kao promidžbu velikosrpske politike i opravdavanje događaja u bivšoj Jugoslaviji.

Za Đurđevdan 2005. godine, Emir se krstio u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i primio ime Nemanja Kusturica. Krštenje je održano u manastiru Savina u blizini Herceg Novog. Oštro je istupao i protiv proglašavanja nezavisnosti Kosova.

Zapravo, huškao je protiv svih koji nisu Srbi, istovremeno uzimajući obilne financijske potpore srbijanskoga vodstva iz Beograda, kao i onoga u Republici Srpskoj, u Banjoj Luci. Uzimao i iz inozemstva, od svugdje od kuda je mogao, jer svoje je velikosrpstvo uvijek znao naplatiti.

Emire, Emire, Nemanjo, ako ti je draže, pusti nas Hrvate na miru. Idi snimaj, režiraj, sviraj, uzimaj pare, radi što znaš i hoćeš, samo ne uzimaj nas u svoja četnička usta. A postanemo li možda svjetski prvaci, ili uđemo među prve tri ekipe, koga ćeš, Nemanjo, optužiti da nam je pomogao u toj belosrpskoj svetskoj zaveri? I znaš li, Nemanjo, da će ti Srbi uvijek iza leđa govoriti da si ''balija'', ma kako ti velik Nemanja bio?

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.