Eksperimentalna Škola za život zaslužila je minus, jedinicu i neopravdani sat odmah prvi dan!

Pokusni kunići u odabranim školama učit će koristeći nove, moderne alate u skladu s vremenom u kojem živimo. Te su sretne vijesti čuli od roditelja i uhvatili na vijestima. Međutim, djeca uče na primjeru. Naši eksperimentalci na prvoj su stubi moderne škole naučili da obećano i zadano ne mora nužno biti ispunjeno. Umjesto cijelog paketa nove opreme koja uključuje udžbenike, tablete i sim kartice, dobili su samo sim kartice.

Resorno ministarstvo će se opravdavati. Prihvatit ćemo da to nije veliki grijeh, jer se nije moglo bolje. Naravno da nije. Kad su nesposobni.

Djeca će naučiti da nesposobnost unutar sustava moraju naučiti prihvatiti. Budu li je propitivali, samo će loše proći. Na drugoj stubi svoje edukacije za život naučit će još jednu lekciju. Ako ne napišu zadaću na vrijeme i dođu na sat bez nje dobit će nekakav minus i negativnu kritiku. Ako ne stignu zapisati sve što učitelji diktiraju reći će im da moraju biti brži, ako na testu budu imali samo jednu grešku, neće se kvalificirati za ocjenu izvrstan, ako zakasne na sat takvo ponašanje neće imati nikakvo opravdanje.

Sustav koji se u svojoj pripremi za početak školske godine ponaša tako da bi istovremeno trebali dobiti minus, jedan i neopravdani sat od svojih će učenika zahtijevati ispunjavanje visokih kriterija izvrsnosti za blagodat pohvale istog tog sustava.

Djeca u hrvatskoj Školi za život u prvom njezinom danu uče jedno pravilo – ono o dvostrukim kriterijima, pravilo u kojem im izvrsnost ne nude, ali je od njih traže, pravilo koje kaže da dijelovi sustava imaju popust na pogrešku, ali polaznici sustava taj popust nemaju.

Najviše se uvijek i svugdje uči kroz iskustvo. Prvo iskustvo Škole za život je izgleda da se greške i nesposobnost sustava moraju tolerirati. Kad takvo nešto kroz iskustvo naučite u školi svakako su veće šanse da odrastete u ljude koji će slijeganjem ramena tolerirati tenutak u kojem ministar financija kaže da neće moći izbjeći povećanje poreza zbog gubitaka kompanija koje nisu mogle, nisu znale, griješile su pa su pred propašću. Veće su šanse da ćete da ćete, ako u ranoj dobi naučite tolerirati nesposobnost sustava, jednom kad odrastete preuzeti svoju ulogu u tom sustavu pa očekivati da vam se greške opraštaju, kašnjenja toleriraju i neuspjesi honoriraju. Jer takvom ste se životu naučili na primjeru u Školi za život, a za onaj dio oko učenja za ocjenu i ispunjavanja strogih zahtjeva te škole ionako su vam rekli "To je samo za ocjenu".

I na koncu, iako su djecu i kod kuće i u vrtiću učili da se nakon pogreške moraju ispričati jer je to pristojno i na taj način se prihvaća greška i obećaje se ulaganje truda u njezino neponavljanje, učenici eksperimentalne Škole za život svjedoče ovih dana tome da im se nitko iz sustava neće niti ispričati što oni nisu na vrijeme dobili svoje moderne alate za nastavu.

I kad pametni srednjoškolac pogleda majku i oca i kaže im s pola oka na Snapchatu "Vi mene učite nečem što vaša generacija ne poštuje" na to se neće imati što pametno odgovoriti.

Ovi sretnici koji ne pohađaju eksperimentalnu Školu za život barem od prijašnjih generacija mogu čuti kakvi ih izazovi čekaju u uhodanoj špranci prezahtjevnog obrazovnog sustava koji uz svu svoju zahtjevnost daje ispodprosječne rezultate.

Baš kao i najveći dio hrvatskog gospodarstva i gotovo cijela državna uprava. Sretan nam svima početak škole. Za život u Hrvatskoj.