Domaćoj haaškoj petoj koloni i velikosrbima smeta 'Oluja' kao izraz pobjedničkog duha hrvatskog naroda

Haaška peta kolona

Iako je "Oluja" provedena na impresivan način, s minimumom ljudskih žrtava, Haag i haaška peta kolona u Hrvatskoj godinama su vodili koordiniranu operaciju kriminalizacije "Oluje". Vojnu akciju koju se od početka proučava na zapadnim vojnim akademijama, haaška je služinčad nastojala prikazati kao zločin i etničko čišćenje.

Haag je predstavljao instrument zapadne politike u poslijeratnom slamanju "hrvatskog nacionalizma", a ovaj su opsluživali brojni domaći političari i aktivisti iz tzv. udruga za ljudska prava. Ključne generale progonilo se kao bijesne pse. Čitav vojno-politički vrh iz devedesetih nastojalo se proglasiti zločinačkim i tako izjednačiti odgovornost žrtve i agresora.

Oslobađajuća presuda generalima predstavljala je snažnu šamarčinu haaškoj služinčadi, no njezino djelovanje nikada nije prestalo. Svake godine pred obljetnicu "Oluje" javljaju se kojekakve udruge za ljudska prava (ali i članci u inozemnim medijima, ponajviše na njemačkom govornom području), financirane tko zna odakle, koje propagiraju istu priču kakvu se može pročitati u srbijanskim medijima, medijima koji savršeno oslikavaju dijagnozu poremećene velikosrpske kamarile.

I domaćoj haaškoj petoj koloni i velikosrbima smeta "Oluja" kao izraz pobjedničkog duha hrvatskog naroda, duha koji se kroz sve protekle godine nastoji slomiti.

Velikosrpski mit

Hrvatska ne može utjecati na to kakva će se politika voditi u Srbiji ili kakvi će se velikosrpski parastosi i derneci održavati u Prijedoru, mjesto gdje su Srbi izvršili genocid nad Hrvatima i Muslimanima. Srbija je suverena država, a RS je legalizirana na čast i diku međunarodne zajednice. Srpski legalno i legitimno izabrani političari imaju pravo određivati svoju državnu politiku.

Hrvatska, međutim, mora spriječiti bilo kakve naznake mogućega jačanja velikosrpskih elemenata u Hrvatskoj. A to je mjesto gdje nerijetko pada hrvatska politika. Ne može se s jedne strane slaviti "Oluju", a s druge dopuštati četničke mauzoleje i financirati četničke tiskotine.

Uz kosovski mit i mit o Jasenovcu, treći mit srpske (kvazi)historiografije sada je i mit o "Oluji" kao genocidnome pothvatu. "Kult ugroženoga Srbina", prema kojemu je Srbin uvijek jedino žrtva, a nikada krivac, i dalje čini zaglavni kamen lažljive, nasilne, iracionalne i maliciozne velikosrpske ideologije.

A da je velikosrpska ideologija i dalje živa, znade svatko tko barem povremeno prati srpske medije. Patološko sijanje mržnje prema okolnim narodima svakodnevno je prisutno u režimskim medijima. K tome, velikosrpski udarnici i dalje sanjaju o povratku tzv. Republike Srpske Krajine. Politička patologija ide do te mjere da se čuju glasovi da će "Krajinu" – koja je, kažu, velikosrbi, prodana i oduzeta uz američku pomoć -  vratiti uz pomoć Rusije i Kine.

Veliki engleski katolički književnik i filozof, genijalni Gilbert Chesterton, napisao je da se pravi vojnik ne bori zbog mržnje prema onome što je ispred njega, nego zbog ljubavi prema onome što je iza njega. Ova misao ponajbolje oslikava motive velike većine hrvatskih dragovoljaca i branitelja u oslobodilačko-obrambenom Domovinskom ratu. Te motive i tu istinu ne mogu narušiti nikakve laži i podvale.

Svima želim sretan Dan pobjede!