Dolazi li promjena prekasno? Švedska se od jedne od najsigurnijih zemalja pretvorila u leglo kriminala i uličnih obračuna

Italijom bi tako mogla zavladati najdesnija koalicija unazad nekoliko desetljeća. To izaziva zabrinutost u Bruxellesu. Nova vlada mogla bi voditi znatno restriktivniju useljeničku politiku, a postavlja se i pitanje buduće vanjskopolitičke orijentacije Italije u turbulentnim vremenima pred kojima je Europa s obzirom na rat u Ukrajini i energetsku krizu.

Do promjene vlasti prošlu je nedjelju došlo i u Švedskoj. Vrlo tijesno (jedan više mandat) blok desnih političkih stranaka ostvario je pobjedu, a dosadašnja švedska premijerka Magdalena Andersson priznala je poraz. Novu vlast činit će koalicija Umjerenih, Švedskih demokrata, demokršćana i liberala. Nakon osam godina socijaldemokratska opcija odlazi u oporbu, no posljedice njezine vladavine po švedsko društvo bit će dugotrajne. Simptomatično je da su Švedski demokrati postali vodeća snaga desnice. Ovaj stranka zastupa tvrde protuimigrantske stavove.

Korijeni ove stranke nedvojbeno su vezani uz ekstremnu desnicu (veze s nacionalsocijalističkom ideologijom), no s vremenom je došlo, pod vodstvom Jimmie Åkessona do rebrendiranja stranke, ublažavanja određenih stavova pa i promjene stranačke ikonografije. Stranka danas zastupa poziciju socijalnog konzervativizma uz snažno protivljenje migracijama. Ranije, Švedski su demokrati zastupali anti-NATO poziciju i zalagali se za formiranje regionalnog saveza s Finskom. No nakon agresije Ruske Federacije na Ukrajinu dali su potporu ulasku Švedske u NATO. Stranka je odustala i od izlaska Švedska iz EU-a. Nije isključeno da će u slučaju dolaska na vlasti dodatno ublažiti svoje stavove.

Postavlja se pitanje kako se je moglo dogoditi da zemlja koja je do jučer bila percipirana kao oaza "tolerancije", "progresivnosti" i društvenog blagostanja najviše glasova dade stranci koju bruxelleski mainstream etiketira kao ekstremnu desnicu?

Razlozi su prije svega u tome što je ova stranka najjasnije artikulirala svoje protivljenje dosadašnjoj proimigrantskoj politici koja prijeti potpunim rasapom švedskog društva. polu)ratno stanje. Uz nastavak dosadašnje politike Švedska bi vrlo brzo postala propala država. 1990-ih neeuropski su migranti činili tri posto švedske populacije. Već danas ih je oko 30 posto, s tim da je broj posljednjih godina rastao za dva posto godišnje. Kao što u knjizi "Čudna smrt Europe" piše Douglas Murray, "demografska istraživanja pokazuju da će etnički Šveđani postati manjina u Švedskoj već za trajanja životnog vijeka većine ljudi koji su danas živi".

Kao najveći multi-kulti eksperiment u Europi, Švedska je danas država koja je prepuna no-go zona (šerijatskih gheta), a kriminal i obračuni imigrantskih bandi otežavaju normalno funkcioniranje svakodnevnog života do te razine da o ovome problemu sve više govore i tzv. mainstream mediji koji su ranije promicali proimgrantsku poltiiku. U samo nekoliko godina Švedska se od jedne o najsigurnijih zemalja pretvorila u leglo kriminala i uličnih obračuna. Dijelovi Švedske već danas sliče na Sjevernu Afriku i Bliski istok. Osim porasta kriminala i sukoba oružanih bandi u Švedskoj je sve očiglednija erozija sustava socijalne i zdravstvene zaštite.

Švedski su birači izabrali promjenu prvenstveno zato što ne žele nastavak dosadašnje autodestruktivne i samoponištavajuće politike. No s obzirom na stanje u Švedskoj pitanje je je dolazi li promjena prekasno.