Dok Bulj pjeva Ustani bane, koalicijskih partnera nema

Veliku brigu za INA-u, prevažnu za Hrvatsku, demonstriraju oni koji su je prodavali (ne mislim na Most i Živi zid kojih tada nije bilo), ali prva koalicijska vlada, lijeva, taj je posao započela kad stranka čija sam zastupnica bila više nije sudjelovala u vlasti. Sudionici i podupiratelji sjede i  danas u sabornici, ali se ničega ne sjećaju. O sigurnosti našeg neba, nacionalnoj sigurnosti, vanjskopolitičkom ugledu govore oni zbog kojih nas je tada moćna Angela Merkel zaobišla. O odgođenoj kupovini zrakoplova brinu oni čije smo remek-djelo obnove zračnih čuvara mogli naći u traktorskim prikolicama. Stvarno još uvijek računaju na kratkoću pamćenja u Hrvata. Valjda će se jednom neugodno iznenaditi i probuditi.

I jedni i drugi izbori vrlo su izvjesnog rezultata, pa se izgleda ne trude baš previše.Ali do kuda može pasti razina komunikacije? Vitez je svojevremeno sabornicu nazvao cirkusom, što je dugo izazivalo osude. Što bi rekao danas da se tamo nađe? Pomislili bismo da je sklon ublažiti sliku. Razina ozbiljnosti? Selfiji sa srednjoškolcima jednima su izborni program i javni govor, drugima je draži sto veći cirkus da institucija države sto lošije izgleda. Ozbiljnih ima sve manje i jedva su vidljivi. Kamere ih ne bilježe.

I u toj se atmosferi donose odluke važne za sve građane Lijepe naše. Sudbina INA-e ,energetska sigurnost i stabilnost, političko i geopolitičko pozicioniranje, čuvanje radnih mjesta, socijalna stabilnost.. Koliko smo o tim pitanjima mogli čuti? Pa je došlo glasovanje. S tankim kvorumom. I dok je Mostov Miro Bulj pjevao "Ustani bane", nestali su koalicijski partneri. Pao bi kvorum. Istina, točka bi bila izglasana kasnije, isti ili drugi dan, ali kad partneri ne dođu na važno izglasavanje, rijetko je to slučajno. Puno češće je poruka. U slučajnost ne vjerujem. Vjerojatnije mi je da je počelo repozicioniranje. Priprema za izbore, prve i druge. Vladajući i uvjerljivo najjači HDZ pokazao je da mu mali više nisu potrebni, pa su se počeli brinuti za sebe. Teško će vladajući na liste puštati satelite kad moraju brinuti o svojima. Mjesta prvo moraju osigurati članovima svoje obitelji da bude što manje nezadovoljnih kod kuće. A kako sada stranačka scena izgleda, taj si luksuz mogu dopustiti. Zekanović i Hasanbegović se nisu dali izvući na hodnik s onima koji ih inače ili vrijeđaju ili ignoriraju. Ma kako ih zbog toga nazivali ništa nisu izgubili.

Stranke bez strategije vode u dvostranačje, a onda bi htjeli u veliku koaliciju. Dolazak Josipovića u SDP, baš kao i Mirele Holy sasvim je jasna poruka Zoranu Milanoviću koliko im je poželjan kao predsjednički kandidat. Pa sada još malo razmišlja. A iz njemu bliskog kruga ide nova maštovita priča. Zorana kandidirati za gradonačelnika Zagreba i dobiti na vremenu. Bandić će to jedva dočekati. Jednom će valjda i oni nešto ozbiljno smisliti.

Srozavanje institucija ide dalje. Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa počelo se baviti pregledom predsjednice Kolinde Grabar -Kitarović u privatnoj poliklinici, jedinoj koja takve preglede radi, jer je dobila popust. Mislim da bi građane daleko više smetalo kad bi išla preko reda na zdravstveni pregled, novcem poreznih obveznika. Nije valjda sramota ići na liječnički pregled, platiti kad možeš, umjesto uzimanja mjesta nekome tko pregled ne može platiti. Demokraciji se još učimo. Nismo brzi. Čak je i bivša predsjednica tog istog Povjerenstva, sad političarka, Dalija Orešković koja sigurno nije sklona predsjednici, tu odluku ocijenila štetnom. I sigurno zaradila dodatne glasove. Hoće li ta priča naštetiti Povjerenstvu samom, vidjet ćemo. Izgleda da je kod nas bitno pričati o svom poštenju, napadati druge i zaboraviti svoje propuste. Važno je što se govori, a ne što se radi. Ne bi ipak trebalo tako olako podcjenjivati građane, već su u ozbiljnim situacijama na biralištima pokazali da ne griješe.