Događanja na tzv. Zapadnom Balkanu vrlo lako stabilokraciju mogu pretvoriti u nove sukobe

Prostor tzv. Zapadnog Balkana u većoj ili manjoj mjeri nalazi se u procesu ulaska u europske integracije, no čini se da plan 2025. godine, koja se prošle godine spominjala kao mogući rok za ulazak u Europsku uniju, predstavlja vrlo nerealnu projekciju. Države Zapadnog Balkana daleko su od ispunjavanja proklamiranih uvjeta za uzlazak u EU. Nizak stupanj gospodarskog razvoja (Slovačka prema nekim statistikama privređuje više nego cijeli Zapadni Balkan zajedno), samo je jedan od problema ovih država. Stanje ljudskih prava, nefunkcionalno pravosuđe, korupcija i organizirani kriminal čine mogućnost ulaska država Zapadnog Balkana u EU posve nerealnim scenarijem. Države Zapadnog Balkana u sljedećih bi desetak godina mogle ući u EU samo ako to ih iz geopolitičkih interesa (jačanje Rusije) odluče vodeće države EU-a.

Zapadnobalkanski summit – moguć dogovor Srbije i Kosova

Sutra bi se u Berlinu, na inicijativu njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, trebao održati Zapadnobalkanski summit. Uz predsjednike država i vlada Zapadnog Balkana summitu će nazočiti i njihovi kolege iz Hrvatske i Slovenije te Njemačke i Francuske. Na kraju summita nije predviđeno potpisivanje obvezujućih dokumenata, no ne isključuje se postizanje konkretnih dogovora. Mogući dogovor (koji nije pretjerano realan), dakako, odnosi se na predstavnike srbijanske i kosovske delegacije.

Nakon nekoliko godina statusa quo posljednjih godinu-dvije ponovno je aktualizirano kosovsko pitanje. Srbijanska diplomacija uspjela je lobiranjem postići da 13 ne-europskih država povuče priznanje Kosova, no beogradsko priznanje Kosova se i dalje ističe kao preduvjet ulaska Srbije u EU. Aleksandar Vučić nedvojbeno je nešto obećao Bruxellesu oko Kosova prije nego je postao najmoćniji čovjek Srbije. Za sada, iz njegovih je izjava teško naslutiti o čemu je riječ s obzirom na to da se one kreću od beskompromisnog protivljenja priznanju do onih koje se zalažu za kompromis i tzv. razgraničenje.

Ideja razgraničenja i koncept tzv. dvostrukog suvereniteta

Ideja tzv. razgraničenja (koja bi vjerojatno značilo podjelu teritorija Kosova, ali i dijelova južne Srbije naseljenih Albancima) pred nekoliko je mjeseci dobila određenu potporu Trumpove administracije, pregovori u tom smislu vodili su se između Vučića i Hashima Thaçija, no nakon kosovskog uvođenja taksi Srbiji došlo je do zastoja. O ideji razgraničenja posve očigledno ne postoji konsenzus niti kod Srba niti kod Albanaca (Haradinaj je protiv), ali niti u američkoj politici koja je predstavljala glavnog arhitekta kosovskog osamostaljenja.  

Podjeli teritorija oštro se usprotivila i Njemačka, čiji politički predstavnici i diplomati posljednjih tjedana obilaze Srbiju i Kosovo i uvjeravaju obje strane da odustanu od ideje o prekrajanju granica. Njemačka je umjesto prekrajanja granica ponudila koncept tzv. dvostrukog suvereniteta (kosovskog i srpskog) na području sjevernog Kosova koji je dominantno naseljen Srbima (od sjeverne obale rijeke Ibar do Zubinog Potoka, Leposavića i Zvečana). Kao pravni pojam suverenost znači najvišu vlast koja isključuje sve ostale vlasti, pa nije jasno kakav bi to pravni bastard bio dvostruki suverenitet.

Rusija oštro protiv priznanja Kosova

Na marginama foruma ''Pojas i put“ prošli su se tjedan susreli Vučić i ruski predsjednik Vladimir Putin. Putin je, izvijestio je Sputnjik Srbija, rekao Vučiću da Rusija pozorno prati situaciju oko Kosova i Metohije i obećao da će Moskva nastaviti davati potporu Srbiji. Ruski stav oko Kosova u posljednjih je godinu dvije postao vrlo tvrd, pa nije isključeno da bi i u slučaju da Srbija pristane na priznanje Kosova Rusija odbila priznati kosovsku samostalnost.

Idejom tzv. razgraničenja, ususret summitu u ponedjeljak, prošlih su se dana bavili i njemački mediji. Die Tageszeitung je tako donio tekst novinara Ericha Rathfeldera koji je nekoliko dana putovao graničnim područjima Srbije i Kosova, a u Prištini je razgovarao s Ardianom Aifajom, savjetnikom od Thaçija. Aifaj je potvrdio da se vode razgovori između Vučića i Thaçija o zamjeni teritorija, a razgovori su navodno daleko odmakli. Arifaj se nada da će na sutrašnjoj konferenciji o Zapadnom Balkanu i Njemačka omekšati svoj stav. Ideja prekrajanja granica ipak očito nije napuštena.

Umjesto stabilokracije vrlo brzo bi se mogla pojaviti nestabilnost

Iako na prostoru tzv. Zapadnog Balkana, kako je uvodno rečeno, sve više mantra o stabilnosti, geopolitička i sigurnosna situacija takva je da bi se čitav prostor u kratkome roku mogao ponovno pretvoriti u izvor nestabilnosti i novo-staro bure baruta. Eventualno prekrajanje granica između Srbije i Kosova moglo bi otvoriti Pandorinu kutiju. Srbiji se u tom slučaju lako može otvoriti ''slučaj Sandžak'', sjeverozapadna Makedonija naseljena Albancima mogla bi također krenuti separatističkim putem u okviru projekta Velike Albanije, znatan postotak Albanaca živi i u dijelovima Crne Gore, a jasno je da bi putem secesije mogla krenuti i tzv. Republika Srpska (u tom smislu ''zanimljivo'' je da posljednjih godina jačaju vojne industrije i u RS i u FBiH, koje su posve nekonkurentne na međunarodnom tržištu pa, jasno je, mogu služiti jedino za potencijalne domaće potrebe).

Uz neriješena etničko-teritorijalna pitanja prostor Zapadnog Balkana ugrožen je i povratkom članova propale tzv. Islamske države. Prema sigurnosnim procjenama povratnika je oko 900. Uz džihadiste povratnike (vehabije su u FBiH stalno prisutne) prostor je i pod stalnom opasnošću ponovnoga jačanja intenziteta migrantske krize, posebno ako uz ratna djelovanja u Libiji dođe do snažnijih nemira i konflikata u Alžiru i Sudanu koji danas predstavljaju vrlo urgentne krizne točke svijeta.

Sudar interesa globalnih i regionalnih sila

Uz sve navedeno na prostoru Zapadnog Balkana sve snažnije se sudaraju interesi globalnih i regionalnih sila: Njemačke (koja umjesto kao na tzv. Lebensraum danas na ovaj prostor gleda kao na područje za iscrpljivanje ljudi i sirovina), Turske (doktrina neosmanizma), ali prvenstveno SAD-a, Rusije i Kine. Kina želi prostor Zapadnog Balkana uključiti u novi Put svile kojemu se do danas priključilo već više od  120 država svijeta. Američko-ruska borba za utjecaj stalna je na ovome geopolitičkom području, a ovih je dana američka delegacija, predvođena drugim čovjekom CIA-e, Vaughnom Bishopom, u posjetu Sarajevu gdje ima sastanke s predstavnicima svih obavještajnih i sigurnosnih službi u FBiH i RS. Službena tema sastanaka je rizik od terorizma i povratka džihadista na Balkan, no navodno je jedan od ciljeva posjeta i jačanje borbe protiv ''malignog utjecaja Rusije u Europi''.

Za države Zapadnog Balkana dolazi vrlo turbulentno razdoblje koje bi moglo rezultirati ozbiljnim sigurnosnim izazovima, pa i mogućim konfliktima na koje je upozorilo izvješće američkih službi koje spominje i moguće ratne konflikte nižeg intenziteta tijekom ove godine. Republika Hrvatska trebala bi širom otvorenih očiju promatrati situaciju u njezinu balkanskom okruženju iz najmanje dva razloga. Prvi je taj da bi nestabilnost, prema zakonu spojenih posuda, mogla vrlo lako prijeći i njezine granice (što bi predstavljalo veliki problem za hrvatski turizam), a drugi se, naravno, odnosi na položaj Hrvata u BiH. U vremenu kad se dijele karte i zauzimaju nove pozicije treba otvoriti ''četvore oči'', a to se posebno odnosi na hrvatsku diplomaciju i obavještajne službe. Nepripremljenost u takvim situacijama znači velike probleme za buduća desetljeća.