Dobro je da su milijarderi sve bogatiji, to znači da kapitala za oporavak – ima!

Uglavnom je tu riječ o vodećim poduzetnicima iz tehnološkog sektora, ljudi koje bi povijest mogla upamtiti kao "poslovnjake koje je korona
voljela". Gospodarstvo se zatvorilo, mi smo kupovali online, Amazonov vlasnik Jeff Bezos od ožujka je do kolovoza bogatiji za 76,5 milijardi dolara. 

Na Istoku je za 2,5 milijardi dolara bogatiji postao Eric Yuan kojem je pandemija platformu za konferencije Zoom lansirala među zvijezde.

Ne bismo puno pogriješili zaključimo li da je stotinjak ljudi ozbiljno povećalo svoje bogatstvo, a da je stotinjak milijuna ljudi zapalo u siromaštvo. Zahvaljujući pandemiji. Da je uzrok strelovitog bogaćenja bogataša samo potražnja za proizvodima i uslugama njihovih biznisa, a uzrok osiromašenja ovih drugih to što se eto nisu znali snaći jednostavno bi bilo slaviti prve, a drugima poželjeti više sreće i pameti idući put.

Međutim, to baš i nije sasvim tako. Baš kao što je državna pomoć novcem poreznih obveznika prije više od deset godina iz bankrota izvlačila najveće bankarske sustave, tako je državna pomoć novcem poreznih obveznika koja je zbog pandemije diljem svijeta nekritički dijeljena zapravo imala značajan utjecaj na gomilanje kapitala u rukama najbogatijih. Gomilanje sve većeg bogatstva u sve manjem broju ruku događa se još od velike financijske krize koja je svijet pogodila 2007. godine, a Hrvatska se od posljedica oporavljala sve do 2015. godine. 

Najbogatiji su milijarderi pak zahvaljujući sigurnosnoj mreži za biznis koja se svela na spašavanje financijskih institucija novcem poreznih obveznika ulaganjem novca na burzama povratili sve svoje gubitke u krizi u samo godinu dana. U narednih 11 godina bogatstvo globalnih milijardera prema podacima Business Insidera poraslo je za 80 posto. Zahvaljujući pandemiji izgleda da bi moglo nastaviti rasti još i brže. U Hrvatskoj je državna pomoć dijeljena šakom i kapom, no u svijetu je podijeljena čak i fondovima rizičnog kapitala, pa i onima koji postoje zato da bi ulaganjima zaradili upravo na krizama.

Da bi stvar s milijarderima i koncentracijom velikog bogatstva u malo ruku bila još zanimljivija u igru je ubačena lažna ili barem 'polulažna' filantropija. Opet ukratko, milijarderi doniraju novac zakladama kako ne bi platili porez jer financijska dobročinstva zaslužuju porezne olakšice. 

Međutim, kako su privatne zaklade u SAD-u dužne samo pet posto svoje imovine godišnje zapravo isplatiti potrebitima u njima se gomila novac i milijarderi su zapravo sve bogatiji. Stoga su i iznosi koje doniraju, a riječ je o po stotinjak milijuna dolara za medicinska istraživanja lijeka ili cjepiva za Covid-19 zapravo simbolični iznosi u odnosu na zaradu koju ostvaruju zbog sretnog spoja nekoliko faktora. Prvi je da već imaju novac, a pa i kad ga imaju dvostruko manje ipak je riječ o milijardama koje se mogu investirati i same sebe ponovno višestruko oploditi. 

Drugi je da države zbog krize novcem poreznih obveznika održavaju sigurnost tržišta jer se smatra da je dužnost države splesti takozvanu sigurnosnu mrežu. I treći je, ali u konačnici i najznačajniji taj da kad je riječ o tehnološkim divovima – imaju proizvode i usluge koji su svijetu izmijenjenom pandemijom jednostavno – potrebni. Jednostavnije rečeno – poreznim novcem pomažemo milijarderima da nam profitabilnije prodaju ono što bismo kao globalni potrošači u svakom slučaju pribavili jer nam eto - treba. Kao primjerice, Zoom aplikaciju i pretplatu na nju. Kao primjerice, sve češće pribjegavanje online kupnji ili ulaganje u bržu internetsku vezu i slično.

Globalno je pitanje o kojem se raspravlja u utjecajnim medijima – kako milijarde koje se sliježu u ruke najbogatijih čak i u vremenima najgorih kriza stvarno pogurati prema onima koje je ova kriza ni krive ni duže zaista drastično osiromašila? S ciljem oporavka tržišta i ljudi, naravno. Dobro je što se najbogatiji i dalje bogate jer to znači da globalna ekonomija stvara novi kapital. Samo je potrebno naći kvalitetan način da stvoreni novi kapital zaista posluži oporavku ekonomije prije nego posluži pojedinačnom bogaćenju.

Kakve veze mala Hrvatska, zemlja u kojoj nitko nije doista bogat, a srednji sloj je tanji od lista kuhane šunke, ima s pričom o globalnim milijarderima?

Gotovo nikakve osim treninga u načinu razmišljanja. Na njemu pak sve počiva. Ne, globalno rješenje problema gomilanja novca u rukama milijardera nije u povećanju poreza milijarderima. Raspravlja se o uigravanju poreznih olakšica tako da im se one odobre ako njihove dobrotvorne zaklade zaista isplate novac onima kojima taj novac treba, a da se to istovremeno odrazi na oporavak od recesije.

Pandemija sve više prerasta u globalnu utrku u kojoj će se preraspodjeljivati kapital, odluke o upravljanju mogućom zarazom sve više će se donositi na osnovu ekonomskih kriterija i političkih ciljeva, a sve manje na osnovu stvarnih zdravstvenih potreba.

U nejakoj hrvatskoj ekonomiji smanjivanje poreza na dohodak i dobit te očekivana štednja na plaćama javnog i državnog sektora neće biti od velike pomoći. Zacrtat će već viđeni put dugogodišnjeg statiranja u recesiji.