Do velike koalicije neće doći jer se još uvijek grozimo jednoumlja

Ne znam puno zagovornika te koalicije. Protivnika je puno. Jednoumlja se još grozimo i pamtimo ga. A i ne znamo neke uspješne u EU okruženju. Osobno se sjećam one u Njemačkoj. Partneri su se ogovarali iza leđa. Glasno.

Samo, mi nismo Njemačka. Oni su si mogli dopustiti eksperimente. A i njemački liberali su govorili na svojim konvencijama kako su upravo baš oni jamac da 'komunisti neće doći na vlast'. Nisu bili dugog vijeka.

Kod nas, na sreću, ta je koalicija nezamisliva. I nikom ne bi odgovarala.

Ali, postoje li teme za kojie bi bilo dobro imati nacionalni koncenzus? Postoje, naravno. Prije svega zbog činjenice da ni jedna vlada ne stigne riješiti problem pa on dočeka i sljedeću vladu.

Osveta za demagogiju.

Agrokor je jedan od problema. Potrajat će minimalno još sljedeće godine, iako je sada najaktualnija. Brza rješenja nisu moguća. A sve dosadašnje vlade davale su svoj doprinos ovakvoj situaciji. Zatvaranjem očiju.

Drugi problem su blokirane investicije te nefunkcionalna državna imovina koja propada. Je li novo ministarstvo rješenje, ne znamo. Ali smo skeptični. Takva su iskustva.

INA - MOL! Od Račanove vlade do danas, odnos koji opterećuje. Možemo li vratiti svoj dio? I što bismo dobili? Nacionalni ponos. Gospodarski, neizvjesno.

Dug u zdravstvu, također taloženjem polako i sigurno. Svi dosadašnji ministri izbjegli su velike rezove. Ipak su - političari! Koliko možemo izdržati?

Mirovinska reforma! Nemoguće ju je izbjeći - dugoročno! Jedan zaposleni teško može hraniti jednog umirovljenika. Problem će dočekati i sljedeću vlast.

Dogovori sa sindikatima! Toliko puta prevareni, nikome više ne vjeruju. A i oni odgovaraju svojim biračima pa često traže previše, ne bi li dobili malo.

Arbitraže! Teritorijalne i one kojima su istekli rokovi za prijateljsko rješavanja sporova (6,5 milijardi kuna).

Nužan dijalog sa Srbijom! Naši komplicirani susjedi i odnosi; naša obespravljena manjina, granice i popisi nestalih.

Položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini! Naša ustavna obveza. Ne smijemo gledati kako nestaju, a i granica nam je duga i skupa..

O tim temama stabilne vlade i ozbiljne opozicije mogu postići nacionalni koncenzus.

Zbog odgovornosti prema svojoj državi. I svom narodu. Za optimizam je mala vjerojatnost jer obje bi strane o tom pitanju trebale imati jasan stav, odlučnost i hrabrost. A imaju li?