Djeca su prvi put u povijesti siromašnija od svojih roditelja! Stara vijest ili čvrsta činjenica?

Budući da sam ipak nakon dugo vremena investirala 20 kuna u dvoje dnevnih novina potrudila sam se svoju investiciju i konzumirati.

Nakon listanja nametnulo se pitanje: - Kako je moguće da neki proizvod stalno poskupljuje, a istovremeno sve manje ili jednako vrijedi?

Zaustavila sam pogled na naslovu "Djeca su prvi put u povijesti siromašnija od svojih roditelja". Ne može biti "prvi put u povijesti" kad su meni te riječi tako poznate. A onda piše da je riječ o studiji konzultantske kuće McKinsey zasnovanoj na anketnom upitniku provedenom u 25 zemalja svijeta, uključujući i razvijene zapadnoeuropske, prije dvije godine. Google je potvrdio moje sjećanje da je prije dvije godine studija sa zaključcima koji odzvanjaju naširoko analizirana u hrvatskim medijima. Riječ je o zaključku prema kojem 66 posto kućanstava u svijetu "danas" ima manje nego je imalo prije 25 godina.

Sve bi to bilo OK, da nije riječ o priči objavljenoj na stranici "vijesti", što je nekad podrazumijevalo "novo". I tako, date 10 kuna za staru vijest u tiskanim novinama. Ali malo tko se sjeća, pa će ispasti dobro, jel' da? E, da. Tako se to radi kad se u proizvod investira malo, a naplati ga se skupo. Pa dok traje – traje.

Staro ipak ne znači i "irelevantno". S aktualnim medijanom plaće od 5252 kune (medijan znači da manje od tog iznosa mjesečne plaće zarađuje točno polovica svih zaposlenih u državi, a to je 700 tisuća ljudi) i uz podatak Državnog zavoda za statistiku prema kojem si 60 posto građana Hrvatske ne može priuštiti tjedan dana odmora za cijelu obitelj, stara McKinseyjeva statistika je za Hrvatsku vjerojatno čvrsta činjenica. Unatoč tome što bi neki čitatelj ovih redaka mogao posprdno reći da ne poznaje nikoga tko ne ide na ljetovanje i/ili zimovanje. Skoro da ne poznajem ni ja. Ali poznaju se međusobno.

Besmisleno je jadikovati nad starim činjenicama. Besmisleno je platiti 10 kuna za jadikovku nad starim činjenicama.

Nad nečim drugim treba jadikovati. Nad posljedicama istaknutih činjenica. Ojađeno otužna kupovana moć velikog broja stanovnika za tužnu će posljedicu imati još veću količinu "smeća" po trgovinama, "smeća" s cijenom. Uglavnom preskupom. Kad vam puno ljudi ima malo novca to nije problem za biznis u 21. stoljeću. Uvijek postoje proizvodi dovoljno niske kvalitete da se po profitabilnoj cijeni prodaju siromašnom potrošaču.

Kao primjerice, dnevne novine.

Erozija u kvaliteti ponude je posljedica aktualnog ekonomskog zdravlja nacije. One koja se i dalje ne buni zato što je litra benzina skuplja od 10 kuna, ali vrišti izbezumljeno na ideju da se u koncesiju daju plaže uz naplatu pristupa. One plaže koje su ionako prekrcate turistima da bi oni koji se zovu "domaćim čovikom" na njih uopće i htjeli nogom stupiti. Problem je u tome što "domaći čovik" opravdano nije vidio svoju korist od koncesioniranja plaža. Primjerice – značajno niži komunalni doprinos za privatnu mu nekretninu jer će grad ili općina na javnom dobru zvanom plaža zaraditi kroz koncesiju pa će "domaćem čoviku" to vratiti tako da mu iz džepa za usluge uzme manje. Uludo je to govoriti kad "domaći čovik" ne zna pregovarati u korist za sebe.

A onda, nešto nije u redu ni s brojem izdanih računa u sezoni. Piše u novinama. Manje ih je nego lani. Moguće je da ugostitelji varaju državu i da su našli način da zaobiđu izdavanje fiskaliziranih računa. Piše u novinama. Nije li to logična posljedica podizanja PDV-a turističkoj industriji? Moguće. Ali to nije pisalo u novinama. A što je s djecom koja su prvi put u povijesti siromašnija od roditelja i stagnacijom o kojoj se govori od kad je prije dvije godine objavljena McKinseyjeva studija? Pa nije prvi pu u povijesti. I aristokracija je u Europi već nekoliko puta propala. Sada živimo u vremenu u kojem se zbog rastuće nejednakosti stvara nova. I opet će jednom propasti.