Djeca ne smiju biti žrtve eksperimenta i potvrda nečije jednakopravnosti

Očekivano, na HNS-ovoj liniji je i većina saborske opozicije; od SDP-a do GLAS-a i IDS-a, a HDZ ne može računati na još jednog svog koalicijskog partnera, a riječ je o SDSS-u koji je već u prvom saborskom čitanju oštro kritizirao prijedlog Zakona o udomiteljstvu, ističući kako predstavlja diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije te istospolnim parovima uskraćuje jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava.

Istodobno, u većini medija traje sustavna kampanja kojom se 'zadrto' i konzervativno hrvatsko društvo pokušava senzibilizirati za ideju da su istospolne zajednice jednako poželjno i zdravo mjesto za odrastanje djece kao i tradicionalna obitelj koja podrazumijeva zajednicu muškarca i žene, jer je za malene dobro svako mjesto gdje 'caruje ljubav'.

Kampanja u cilju rastakanja obitelji kao temelja zdravog društva ide i korak dalje te u jednom mainstream mediju svako toliko izađe neka bizarna, a vrlo vjerojatno i izmišljena priča u kojoj svi sa svima održavaju seksualne i ljubavne veze. Primjerice, dotična uz muža ima i tri ljubavnika i dvije ljubavnice, svi za svakog znaju i svi sretni i zadovoljni.

U tom smislu vrijedi spomenuti i 'antologijski' intervju s jednim novinarom u tom istom mediju, a koji kao javno deklarirani homoseksualac opisuje kako funkcionira njegova veza sa životnim partnerom. Na njegovo svjedočanstvo kako obojica sa strane sporazumno održavaju usputne, ali i trajnije seksualne veze, novinarka smrtno ozbiljna konstatira kako je njezin sugovornik u najmanju ruku vizionar, čovjek ispred svog vremena?!

Murganić i njezina 'skandalozna' definicija obitelji

S obzirom na to da je novi Zakon o udomiteljstvu izašao iz Ministarstva Nade Murganić, i sama se ministrica našla na udaru medija te se u cilju argumentiranja njezine nesposobnosti podsjeća na 'gaf' kada je u obiteljski zakon svojedobno unijela, citiramo, 'skandaloznu definiciju obitelji koja podrazumijeva muškarca, ženu i dijete'.

Uoči saborske rasprave o novom Zakonu o udomiteljstvu mediji objavljuju i priopćenje koje potpisuje 200 stručnjaka, a u javnost izlazi prof. Željka Kamenov s Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta i to s tvrdnjom kako LGBT osobe mogu pružiti jednako zdravo okruženje za zdrav emocionalni i psihički razvoj djeteta, kao i heteroseksualne obitelji. Štoviše, profesorica ističe da unatoč vrlo vjerojatnoj dodatnoj stigmatizaciji djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi ako ih udome istospolni parovi, istima to treba dozvoliti jer će se tako smanjiti nasilje i agresija prema njima. To je potkrijepila istraživanjem dvojice Mađara koja su, navodi, pokazala da ih tada društvo brže prihvaća. Na kraju je poručila kako ne treba čekati da društvo sazre već jednostavno treba legalizirati ljudska prava u cilju 'normaliziranja situacije'.

Koordinirana akcija

Cijela ova koordinirana akcija u cilju omogućavanja udomljavanja djece istospolnim parovima zorno pokazuje o kojem je jakom interesnom lobiju riječ. Naime, da su svi ti silni stručnjaci, političke stranke i pravobraniteljice istupile tom silinom za prava te iste djece, a koja zbog neučinkovitosti i sporosti mjerodavnih institucija i loših zakonskih rješenja kao i kompliciranih procedura, godinama čame u domovima za djecu, te bi prepreke bile odavno uklonjene.

No interes i želje jedne manjinske skupine prve su u fokusu dušobrižnika za ljudska prava. Za njih je to samo nastavak lobističke akcije usmjeren ostvarenju krajnjeg cilja, a to je da i istospolni partneri imaju pravo na posvajanje djece. Pravo na udomljavanje je samo korak do njega. Pri tom je interes djece manje važan, iako je riječ o najranjivijoj skupini u društvu. I sada bi ta traumatizirana djeca koja su zbog zlostavljanja i zanemarivanja te života u neprikladnim uvjetima oduzeta biološkim roditeljima, trebala poslužiti za eksperiment kojim bi se dokazalo da i istospolni parovi mogu pružiti sve uvjete za zdrav emocionalni i psihički razvoj djeteta?

Djeca kao ulazna karta

Djeca bi im dakle trebala biti ulazna karta za jednak tretman i lakše prihvaćanje u hrvatskom društvu? Pri tom nema veze, naveli su stručnjaci iz prije spomenute peticije, što bi bila izložena dodatnoj stigmatizaciji, jer je, kažu, tako i u 'naprednijim' društvima od hrvatskog, ali bi ih se na to pripremilo. Tako je, neka se sve prelomi preko dječjih leđa.

Ti 'stručnjaci' očito ne poznaju sustav i probleme s kojima se potencijalni posvojitelji i udomitelji susreću u praksi gdje malo toga funkcionira. Posvajanje djeteta često se pretvara u noćnu moru za parove koji ih žele posvojiti, jer sustav odugovlači s odlukama o oduzimanju roditeljske skrbi; dovoljno da se biološki roditelj jednom u nekoliko mjeseci interesira za dijete i ono ostaje bez šanse da ga netko posvoji. Mnogi zbog spore i komplicirane procedure odustaju od posvajanja. U Hrvatskoj se u prosjeku šest bračnih parova natječe za jedno dijete koje je zadovoljilo kriterije za posvajanje.

Ni s udomiteljstvom nije puno bolje. Udomitelji se žale za nedostatak sustavne podrške, na neujednačenost kriterija u centrima za socijalnu skrb; upozoravaju na izdavanje dozvola za udomiteljstvu prema dobro poznatom sustavu veza i poznanstava, na nedostatke nadzora u udomiteljstvu, kroničan nedostatak socijalnih radnika, psihologa i ostalih stručnih djelatnika koji bi bili podrška i udomiteljima i djeci....Nisu zadovoljni ni novim prijedlogom Zakona o udomiteljstvu jer smatraju da niti jedan od ključnih problema s kojim se susreću, nije riješio.

I sada bi se na sav taj kaos, navrat-nanos, ubacili kao udomitelji još i istospolni parovi i to samo zato da bi političke stranke poput HNS-a 'ušićarile' koji glas više, a dotični nas stručnjaci i gay aktivisti žele uvjeriti da unatoč dosadašnjim istraživanjima iz polja dječje psihologije i pedagogije, a u znanosti je na tom području odavno postignut konsenzus, kako za kvalitetan psihofizički razvoj djeteta i njegovu zdravu spolnu identifikaciju nije bitno odrastaju li u tradicionalnim, heteroseksualnim obiteljima, dakle s ocem i majkom ili s istospolnim parovima.

Upitna istraživanja

Pri tom navode da su to i istraživanja dokazala. Međutim, pitanje je koliko ima znanosti u istima, odnosno je li im namjera bila utvrditi istinu ili samo potvrditi ono što žele prikazati kao istinu.

I kako uopće možemo doći do konsenzusa o kratkoročnim i dugoročnim učincima odgoja djece te društvene manjine o kojoj dovoljna količina podataka koje je moguće generalizirati za komparativnu analizu nije bila dostupna do unazad nekoliko godina?

Isto tako, prve spoznaje dijete stječe proučavanjam svoje okoline, a odnos oca i majke jedan je od bitnih modela pomoću kojih izgrađuju vlastita načela ponašanja. Poremećaj tih odnosa jedan je od ključnih uzroka seksualnih konflikata u odrasloj dobi. Roditelji ili oni koji su preuzeli tu ulogu imaju prvo mjesto u formiranju djetetove ličnosti. Kako će dijete u odrasloj dobi ostvarivati uspješne heteroseksualne veze kada takav model nije imao priliku vidjeti ondje gdje se grade njegovi temelji, odnosno u vlastitu domu ili u domu gdje odrasta? Ima tu previše otvorenih pitanja da bi mogli tako olako povjerovati u istraživanja kojima 'mašu' pobornici prava za omogućavanje udomljavanja i usvajanja djece i istospolnim parovima.    

Nasrtaji na obitelj

Ne možemo pobjeći od toga da je suvremena obitelj u krizi što je vidljivo u porastu broja razvoda i jednorodnih obitelji. Posljedica je to i globalizacije i liberalnih nasrtaja na obitelj putem nametanja rodne ideologije i raznih oblika slobodnih veza koje proizlaze iz shvaćanja tradicionalne obitelji kao zastarjele institucije koja ograničava slobodu pojedinca. Jedan od tih novih oblika obitelji su i istospolne zajednice čije je postojanje u Hrvatskoj formalizirano kroz Zakon o životnom partnerstvu. Zagovornici takvih zajednica ne ograničavaju se samo na njihovu popularizaciju nego se ne ustručavaju napadati tradicionalnu obitelj, iako je ista još uvijek većinska i najbrojnija ne samo u Hrvatskoj nego i u 'naprednom i liberalnom' Zapadu, uključujući i SAD.

Nastavak 'operacije' iz 2014. godine

Svakako je najsporniji zahtjev takvih zajednica posvajanje djece. Svjesni otpora u društvu u kojem je dvotrećinska većina izašlih građana poduprla referendum kojim se tražilo da se brak Ustavom definira kao zajednica muškarca i žene, otvaranje prostora za posvajanje istospolnim parovima smišljeno je još u vrijeme tzv. Kukuriku koalicije. Prvo su se u Obiteljskom zakonu iz 2014. izjednačile izvanbračne i bračne zajednice. Naime, prema načelnom stavu Europskog suda za ljudska prava, istospolne zajednice ne moraju biti izjednačene s bračnima, ali u pravima trebaju biti izjednačene s izvanbračnima. Kako prema Obiteljskom zakonu i nevjenčani parovi mogu posvojiti dijete, ta se mogućnost otvara i za istospolne zajednice.

Tadašnja Kukuriku koalicija je odlučila izvesti manevar. Svjesna dakle mogućeg snažnog otpora 'klerofašista', kako nazivaju sve one koji zastupaju kršćanske vrijednosti u društvu, a u okviru toga i zaštitu tradicionalne obitelji kao zajednice koja uključuje majku i oca, odlučili su ne petljati istospolne zajednice u Obiteljski zakon. Stoga su donijeli poseban Zakon o životnom partnerstvu. U njemu nema posvojenja, ali ima partnerske skrbi koja dopušta jednom partneru iz istospolne zajednice ostvarivanje 'partnerske skrbi' nad biološkim ili posvojenim djetetom svog partnera. Najnoviji koordinirani pokušaj da se udomljavanje djece omogući i istospolnim parovima samo je nastavak te 'operacije' iz 2014. godine.

Skandalozna uključenost pravobraniteljica

Pri tom se ne biraju ni sredstva ni metode, a interes djece je, kako smo već naveli, manje bitan u cijeloj priči. Znakovita je i šutnja onih znanstvenika i stručnjaka, a takvih je nemali broj u Hrvatskoj čija se imena nisu našla među potpisnicima spomenute peticije stručnjaka. Donekle nam je razumljiva njihova suzdržanost jer bi se izložili nesmiljenom medijskom linču i bili proglašeni zadrtim homofobima, zatiračima ljudskih prava itd... Bili bi dakle i ljudski i profesionalno potpuno degradirani.

Autorici članka je osobno najskandaloznija uključenost pravobraniteljica, posebice dječje, u ishitreno uključivanje istospolnih parova u Zakon o udomiteljstvu bez široke i argumentirane rasprave i analize aktualnog stanja u samom udomiteljstvu i još važnije, posljedica takvog zakonskog rješenja za tu najranjiviju skupinu koja bi zasigurno rezultirala dodatnom stigmatizacijom i traumama u njihovom malom, nesretnom životu.

Interes djece na prvom mjestu

Utjehu u cijeloj priči ne pruža mogućnost da je zapravo riječ o igrokazu između HDZ-a i HNS-a jer je 'veliki brat' potonjemu dopustio takav istup kako bi malo ojačao svoje skromno biračko tijelo, iako je od početka bilo jasno da njihov amandman neće prihvatiti. Nije utjeha, jer je razotkrio svu površnost, neznanje, ali i nebrigu o pravim problemima koje bi trebalo riješiti kako bi djeca iz domova što prije izašla iz institucionalizirane skrbi i dobila zamjensku obitelj, bilo kao posvojena, bilo u udomiteljskim obiteljima.

Interes djece mora biti na prvom mjestu. Ona ne smiju biti žrtve eksperimenta i potvrda nečije jednakopravnosti, što se u ovom slučaju pokušalo, samo kako bi se ispunile želje jedne male, ali vrlo moćne skupine u društvu.