Na desnici burno, a na ljevici mirno pričaju o legalizaciji droga

U gradovima se ponovno javljaju prve gužve, naslovnice tiskovina dolaze s ozbiljnijim sadržajima, ili barem najavama istih. Na plažama ostaju oni koji znaju i mogu uživati u miru i toplom moru, s manje nauljenih stranaca i strankinja. U gradovima su oni kojima je vrijeme za posao. Ovo ljeto kao da nitko nije ozbiljno mirovao. Odmor građana ometala je politika naša svakidašnja.

Šef glavne oporbene stranke kao najveći problem u državi vidi, i najhitnije ga treba staviti u fokus i rješavati, potpunu legalizaciju konoplje. I jako konkretno i pripremljeno predlaže: punoljetna osoba mogla bi uzgajati devet biljaka u cvijetu, a svaka pravna ili fizička osoba mogla bi se komercijalno baviti uzgojem, prodajom i preradom. Bio bi to doprinos razvoju gospodarstva, poljoprivrede, turizma... Otvaranje radnih mjesta, rast BDP-a... Naveo je Bero zemlje poput Kanade, Nizozemske, Češke... Marihuanski turizam u Amsterdamu. Mogli bismo im postati ozbiljna konkurencija. Tema inače nije neozbiljna, ljudi trebaju lijek, premladi primaju informacije neselektivno. Ne treba se šaliti s ozbiljnim stvarima kao što je zdravlje...

Ljeto je poslužilo za priču o drogi kao poljoprivrednom proizvodu i gospodarskom potencijalu. Pitanje legalizacije je preozbiljna tema da bi se plasirala između dva kupanja, s plaže i bez javne rasprave. Izgleda da si prva opozicijska stranka taj luksuz može priuštiti. Kost je bačena na desnu stranu, a gdje je vlast, tu je i odgovornost. Ako vlast spašava 3. maj, oni će o Uljaniku. Lako je naći prigovor. Kao da se radi o loptici, a ne o egzistencijalnim problemima. Teške teme za visoke temperature. Kad vrućina mnogima udari u glavu ili samo posluži kao izgovor.

O ukusima ne treba raspravljati, pa ni glazbenim. Samo izgleda kao lakša i bezopasnija tema, jer ove sezone, predsjedničko-parlamentarne, glazba je sastavni dio politike. Pucaju kumstva, prijateljstva, rođačke veze. Pa dok se prebrojava tko je bio na Škorinom koncertu, a tko na Thompsonovom, koliko je novca plaćeno za taj i takav koncert, tko smije trošiti novac za glazbene užitke... Opet nije svima jednako, točnije, nije svim stranama jednako. Pitanje vrijedi samo desno. Je li netko pitao koliko košta koncert Miroslava Ilića? Ili se taj glazbeni ukus ne dovodi u pitanje. Možda smo ipak još mlada demokracija ili samo sporo dozrijevamo. Svete se krave ne diraju. Bezuvjetno.

Desno i savjetnici zasukali su rukave. Na sve su spremni, ali ipak najspremniji jedni na druge, pod svaku cijenu. Hoće li nakon što završi rat prije rata, a započne pravo pripetavanje, primijetiti da postoji i druga strana kojoj se može nešto reći, ne dao Bog i prigovoriti. Možda tamo ima više materijala. Radije ili lakše se pozivamo ili prozivamo za zabrane koncerata, ali ne onih s istoka, raspravljamo o tzv. pravoj mjeri i namjeri, ali uvijek samo na jednoj strani. Ostalo nam promiče. Nije nam važno?

Potpuno ispod radara može nam proći izjava s ljevice da je proslava 5. kolovoza u Kninu precijenjena. Događaji između 1991. do 1995. su jasni. Osporavali su nam pravo na državu, postavljali barikade i balvane. Istu tu državu čiji bi predsjednik ili predsjednica željeli biti. Nikome nije palo na pamet problematizirati te izjave ili ideje, jer radije ratuju u istom dvorištu, a da se pri tom nisu stigli pitati što će na tu šutnju reći  građani RH, posebno one obitelji koje poslije rata nisu potpune i neće biti. Možda nikad neće saznati gdje su kosti njihovih najmilijih... Rat je odnio žrtve, one ne mogu biti precijenjene, kao ni sloboda ni nezavisnost. Barem zbog njih je svaki ozbiljni kandidat trebao reagirati. Ali nije. Zauzeti su sami sobom. Prezauzeti. A građani? Oni su i birači. S pravom da misle drugačije, da stvari vide drugačije, nezamagljene ambicijama, da ne žele sukobe na istoj strani. Oni važu, mjere, razmišljaju, odlučuju.

I na kraju će zaokružiti nekoga koga će smatrati da treba predstavljati Lijepu našu u inozemstvu sljedećih pet godina i biti jamac stabilnosti u zemlji. Možda se uozbilje kad padnu temperature pa vide i drugu stranu...

Ministri već jesu u lovu na svoje glasače. Njima je jasnije kako se pada ili dolazi. Otkrivaju kao probuđeni Kolumbo tko je sve za svoj rad premalo plaćen. Uobičajeno je da do takvih spoznaja u pravilu dolaze u predizbornoj godini, a i drugo je pravilo poznato i ustaljeno: što slabija stranka, to jača kampanja.

Pa je onda i logično... SDP može o konoplji, i to im je cijela gospodarska politika. Može im biti, reklo bi se u narodu. Desni i oni u centru ionako se bave samo sobom, a kad dođu magle jesenje, vidjet ćemo.