Desnica mora stati iza Grabar-Kitarović jer bi Milanovićeva pobjeda bila ravna političkoj katastrofi!

Da stvarno: "Sad ili nikad"! To ne znači odbacivanje naših unutarobiteljskih rasprava, to znači biti elementarno razuman i odgovoran i ne dopustiti da na pet ili možda deset godina prepustimo Pantovčak čovjeku koji se slomio da spasi udbaške zlikovce. Koji je cijeli sustav srušio samo da donese specijalni zakon o zaštiti udbaša! Koji je iz prkosa, zaboravili ste zacijelo, iz prkosa odbio sjesti u zagrebački HNK kad je papa Joseph Ratzinger prije koju godinu tamo držao predavanje! I to je odbio kao hrvatski premijer, premijer nacije koja broji gotovo 90 posto katolika!

A sad naciji nije niti čestitao Božić na zadnjem obraćanju! Koji stoji iza nasilnih ćiriličnih ploča u Vukovaru. Koji nas je zadužio za deset milijardi eura. I sve je to tobože isto kao i Kolinda Grabar-Kitarović?  Kolinda jest griješila, ali ona je za Milanovića Himalaja! U istom dahu valja reći da mi bez naših temeljitih unutarobiteljskih rasprava ne možemo dalje, što se zna barem od europskih izbora.

Sada je postalo kristalno jasno da ovako dalje neće ići. Ali, prije toga, 5. siječnja, ključni je termin kada treba reći: nikada više na vlast oni koji su specijalce slali na invalide u kolicima! Nikada više na vlast oni koji su branili udbaške zlikovce. Nikada više na vlast oni kojima je ovo slučajna država. Dopustiti da takav dođe na vlast jest čin izdaje, o tome nema zbora. Tko god tvrdi da su Kolinda i Milanović jedno te isto, jednostavno laže.

Kolinda jest griješila, ali Kolindin politički pravac, strategija i program su dijametralno suprotni Milanovićevom. Da, ona je griješila, danas je kristalno jasno, jer je bila pritisnuta. Da, morala se othrvati tome, nije imala snage, ali ona suštinski nije isto što i Milanović. Kolinda Grabar-Kitarović nam je u izbornoj noći sve rekla kad je rekla: "Vaša mi je poruka jasna. Čula sam je. Razumjela. Ali sad nije vrijeme da se ponovo dijelimo". Cilj i obrazac uvijek su isti - podijeli i obeshrabri sve domoljube i onda će ona neka manjina koja sebe naziva "mi"- vladati. Pametnom dosta! "Sada" dakle nije vrijeme da se dijelimo. Doći će dakle vrijeme za unutarobiteljske rasprave! Točno tako. Jer, otvarati sada vrata bratoubilačkom ratu na desnici znači dovesti Milanovića na vlast.

Ovo nije politika koja nam treba

Hrvatska je u ovom mandatu HDZ-a i Plenkovićevog vodstva povukla niz nevjerojatnih poteza. Uostalom, osobno sam doživio brutalne zabrane. Bio sam izbačen iz tri medija u godinu i pol dana, a onda daljnje dvije godine nisam nigdje mogao retka objaviti! Nema novinara s takvom biografijom u isto to vrijeme. Ja, dakle, ponajbolje znam da ovo nije politika koja nam treba. Izdana su očekivanja naroda, u nekim trenucima taj se narod doslovno cipelario. U prvom redu mislim na to kako nas je samo Pupovac vrijeđao i ponižavao, a da nikada nije uslijedila baš nikakva zaštitnička reakcija vrha stranke i države, niti reakcija Andreja Plenkovića.

Nacija je to zapamtila. S pravom. A onda, umjesto da je DORH intenzivirao istrage o Ivanu Vrdoljaku, njegov HNS je stigao u Vladu! Kakvo cerekanje pravnoj državi. Pa onakva kurikularna reforma. Pa  Istanbulska i Marakeška konvencija! Sve suprotno najintimnijim uvjerenjima ovog naroda. To nije moglo proći bez otpora. I nacija je sad rekla svoje. Desno biračko tijelo se podijelilo, točno po pola.

Kandidat HDZ-a je izgubio, zamislite i u Imotskom! Mislio sam da će prije biti smak svijeta negoli će HDZ izgubiti u Imotskom. Onda i u Gospiću! A Milanović je pobijedio u Splitu! Isti ovaj Milanović iza kojeg stoji duša gospodina Pajičića! Isti onaj Milanović koji je zajedno s Josipovićem i šefom svoje kampanje Orsatom Miljanićem stajao iza Perkovića i Mustača kao da su im oni otac i mati. Do tuda smo sa Milanovićem došli. Kolinda Grabar-Kitarović se sad provukla kroz ušicu igle! Svjesna da se mora odmaknuti i od Vlade i od premijera, ona premijera u izbornoj noći nije ni spomenula. Tek "vodstvo stranke"! 

Dakle, ovako dalje neće ići, sad je kristalno jasno. Ne dođe li do političkih promjena, HDZ-u prijeti povijesni raskol i to po modelu Culeja, stoga su ovo prijelomni povijesni trenuci za HDZ.  Sad ili nikad - promijeniti politiku ili nestati! Da je ova politika povukla niz katastrofalnih poteza pisao sam na vrijeme. Kad je to bilo aktualno, referentno i odgovorno. I zato sam nastradao. 

Škorin rezultat treba respektirati, ali...

Bio sam sad kritičan prema Škori samo zato jer sam našao niz biografskih podataka koji me plaše, koji bude nespokoj, nevjericu i strah. Istih onih koji su Marka Perkovića Thompsona i Matu Bulića, Škorine kumove, natjerali da mu ne daju povjerenje. Je li ludilo i histerija došla tako daleko da će Thompson, Penava, Hebrang, Dujmović, Ivkošić,  Šola, Klemm i Rojs biti izdajnici? Unatoč svemu što su do sada napravili, napisali, pjevali ili glavu u vatru za sve nas podmetnuli?

Prevareni smo stotinu puta, zato pušem i na hladno, bilo bi neozbiljno ne biti sumnjičav, skeptičan, prevrnuti svaki kamen prije negoli se gromoglasno kaže: da! Zar bi bilo nemoguće da nas još jednom netko prevari? Sve što sam o Škori napisao može biti ili lažno ili istinito, sve samo ne izdajničko, jer se radi o golim činjenicama. One su ili točne ili netočne, ne mogu biti izdajničke! Smjer koji zagovara, ja sam tražio prije nego li se on na sceni i pojavio, zato mi je sada lako podržati ono što Škoro traži.

Vrijeme će pokazati jesam li ja sa svojim strahovima bio u pravu. Da, mislio sam i mislim, da je unatoč svemu Kolinda za taj posao kvalificiranija. "Vaša mi je poruka jasna. Čula sam je. Razumjela", rekla nam je u izbornoj noći. Sve je rekla zar ne? Čula sam vas. Razumjela sam poruku, ali sad u drugom krugu predsjedničkih izbora nije vrijeme za taj posao - to je smisao njene poruke. Dakle, nije rekla "ne slažem se s vama", nego "sad" nije vrijeme. Jer nije. Vrijeme će biti nakon što se iz predsjedničke utrke izbaci čovjeka koji misli da je ovo slučajna država.

Uz sve moje kritičke objekcije o Škori, koje su provjerljive, koje govore o njemu, ne o meni, koje ako govore o nečijoj izdaji onda to svakako nije moja, jer nisam ja akter tih događaja, Škoro je uspio povezati i ujediniti gotovo pola milijuna izritiranih Hrvata i glas tih pola milijuna valja respektirati. U tom smislu Škorin projekt je uspio i treba mu čestitati, jer je uspio što nikome prije njega nije uspjelo. Zato taj projekt i Škorinu ulogu u njemu valja pozdraviti bez obzira na prošlost i dijelove biografije. Ni Tuđmanova biografija nije bila perfektna pa je stvorio državu, kaže mi jedan prijatelj. Točno! Sve što je na korist hrvatskoj državi, valja poštivati i podržati.

Dao Bog da sve što sam pisao neće biti relevantno za budućnost. Nitko sretniji od mene. Ali, na novinarima je, na publicistima, na inteligenciji  je da upozori, bdije, da kaže i napiše u trenucima najvećeg slavlja: Stanite ljudi! Nešto mi ne štima! Jer, ništa komotnije nego li u zadnja dva mjeseca pisati panegirike Škori. Najlakše, najunosnije ako hoćete, probitačno do kraja. Iz desne perspektive nema boljih dionica u zadnja dva mjeseca. 

Dakle, ne može se ne cijeniti činjenica da je Škorin projekt promijenio Hrvatsku, jer nakon ovoga ništa neće biti kao prije. Ovaj povijesni  rezultat valja valorizirati u skladu s činjenicama, a one su nedvosmislene. Škorin projekt je u prvom redu artikulirao nezadovoljstvo domoljubnog dijela nacije i taj posao, taj segment, treba respektirati. Škoro je uspio što desnica nije uspjela 25 godina. Na jednom mjestu skupiti  i artikulirati bijes, nezadovoljstvo, suze i poniženje. I to je silan kapital.

Napokon imamo na jednom mjestu politički artikulirano nezadovoljstvo. Najava da će Škoro formirati stranku govori da će pokušati istu ovu snagu pretopiti u parlament, a ne dođe li u međuvremenu do dogovora o promjenama u današnjoj politici, scenarij je jasan. U tu stranku će momentalno ući svi mogući Culeji, tražit će se od Vlade promjene, ne bude li ih bilo, ići će se na njeno rušenje. Taj model je već iskušan, ali Škoro sada iza sebe ima i to manje od godinu dana prije izbora, vojsku od gotovo pola milijuna glasača i ta se vojska više neće moći ignorirati.

Izbori su pokazali da je desnica jača od ljevice

Ono što je ključno u ovim izbornim rezultatima jest činjenica da su izbori pokazali da je desna opcija u Hrvatskoj još uvijek jača od ljevice i sad je zapravo samo pitanje zdravog razuma da se taj ukupni kapital desnice prevali u saborske mandate. Taj kapital se ne smije pogubiti, niti degradirati, onaj tko to bude napravio nosi na sebi enormnu odgovornost. Ako se na budućnost gleda iz ovog gledišta onda je redoslijed poteza neumitan.

Desnica jednostavno mora stati uz Kolindu Grabar-Kitarović jer bi pobjeda Milanovića za zemlju bila katastrofalna. Držanje jednog Culeja koji je najavio da će glasovati za Kolindu u tom smislu je uzorak čestitog i domoljubnog držanja. Pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović će onemogućiti uzlet ljevice i predaju jednog ne tako zanemarivog kolača vlasti u ruke ljevice. Moguća Milanovićeva pobjeda bila bi politička katastrofa prvog reda za ovu državu, a donijela bi i more novih problema na domoljubnoj sceni jer je njegova pobjeda nemoguća bez ignorantskog odnosa iste ove desnice u drugom krugu izbora.

Nakon predsjedničkih izbora na hrvatskoj desnici slijedi bitka svih bitaka i rasprava svih rasprava. Mislim da će biti nužno staviti na papir deset, dvadeset, sto otvorenih pitanja  i tražiti oko njih dogovor. Tko ne bude bio na domoljubnoj strani ispast će iz igre, o tome nema dvojbe. Pritom i HDZ-u i Škori mora biti jasno da su prisiljeni pronaći dogovor jer nemaju alternative. Koalicija s ljevicom bila bi ravna izdaji tko god tim putem krenuo. Pogotovo sada kad je razvidno da desnica ima više od 50 posto birača na svojoj strani.

Čovjek mora biti lud ili zlonamjeran da taj kapital ne stavi u funkciju nacionalnih interesa. Kada bi sad HDZ krenuo u veliku koaliciju sa SDP-om, taj izdajnički čin bi značio definitivni raskol stranke i masovni prelazak članstva, ali i saborskih zastupnika u Škorine redove. No, ako bi i Škoro u nekom ludom scenariju krenuo tim putem njegovo članstvo bi u stampedu od njega bježalo glavom bez obzira. A jedni bez drugih ne mogu na vlast!

Dakle, došli smo do kraja. Više nema prostora za uzmicanje, došli smo do trenutka istine. Došli smo do trenutka kada se dogovor ne može izbjegavati, kada imamo ključne pretpostavke za uspostavu domoljubne, državotvorne, nacionalno odgovorne vlasti i iste takve politike. Sve to stoga, jer danas imamo deklariranih 52 posto birača na jednoj političkoj strani.

No, prije toga odgovornost i političku svijest valja pokazati na predsjedničkim izborima i onemogućiti da čovjek koji niti voli niti razumije ovu domovinu postane prvi čovjek iste te Domovine.