OVO TREBA REĆI

Demokracija sve više postaje diktatura nikogovića

Imate li dojam da danas nije moguće provesti bilo koju očiglednu odluku? Imate li dojam da nas sve više muči nemoć institucija države da dođu do logičnog završetka bilo kojeg započetog procesa? Ako ih imate, dojmovi su vam, nažalost, utemeljeni.

06.09.2019. u 22:23
Ispiši članak

I ne samo vama. Posvuda u svijetu gledamo slične situacije čiji je zajednički nazivnik nemoć politike za bilo kakvo rješenje problema. Neku večer britanski premijer otvoreno (s pravom!) šamara kompletan parlament ubitačno iskrenom izjavom: ''Nemoguće je raditi u situaciji u kojoj ovaj parlament mjesecima apriori odbija svaki prijedlog vlade, a nema vlastiti kontra-prijedlog''. Doista, ako se sve ovo događa u jednoj od najstarijih demokracija svijeta, što tek mi možemo očekivati? U koga ćemo se sada ugledati? I kako ćemo izaći iz ove pat pozicije?

Ovo s Brexitom je vrlo ozbiljno. Ne toliko zbog izvjesnog pada trgovine i tehničkih problema koji će izvjesno nastupiti u sve vjerojatnijem slučaju izlaska bez sporazuma. Brexit prije svega jasno pokazuje da nas demokratske institucije i procedure mogu dovesti u slijepu ulicu i, najgore od svega, odvesti u vlastitu negaciju. Demokraciju sve više zamjenjuje diktatura nikogovića koji nisu u stanju provesti ni vlastite odluke.

Sve te nikogoviće smo, međutim, stvorili mi, na demokratskim izborima. Imali smo mnogo kandidata, no izabrali smo upravo ovo što imamo. I upravo ono što smo zaslužili. Nemamo koga drugoga kriviti za vlastiti izbor. Jedino relevantno pitanje ostaje – kako smo se uopće doveli u tu bezizlaznu situaciju?

Nemam jasan odgovor na ovo pitanje. Mogu navoditi tek neke naznake uzroka, ali do sada nisam vidio da je netko ponudio konzistentan i u stvarnosti utemeljen analitički pristup. Dominiraju uobičajeni stereotipi i kratki medijski atraktivni verbalni ekcesi. I svođenje vlastitog neznanja na napadanje ''uobičajenih krivaca''. A takvih kod nas ne nedostaje.

Na prvom mjestu tih uobičajenih krivaca su ''političari koji se brinu samo za vlastitu fotelju''. Kaže se još – svi su oni isti. Ogrezli su u korupciji, uhljebljuju svoje a kradu svima ostalima ... i tako unedogled. Pa se onda svaka dva mjeseca na političkoj sceni pojavljuje novo lice koje obećava e bespoštednu borbu protiv korupcije. To novo lice ne razumije baš ništa osim prilično točne pretpostavke da većina tzv. običnih ljudi voli čuti da je za sve njihove probleme kriv netko drugi. To novo lice priču o presudnoj borbi protiv korupcije hrani vlastitim neznanjem i tuđom potrebom za rasterećenjem od vlastitog nezadovoljstva. Istovremeno, dolijeva ulje na vatru sve jače fragmentacije društva. Ne treba nas stoga nitko dijeliti, sami smo velemajstori podjela. Kako onda djelovati složno, a upravo je zajedništvo pretpostavka bilo koje uspješne i korisne inicijative. Da ne kažem ''reforme''.

Vraćamo se tako na sam početak – na osnovne značajke suvremenih demokratskih institucija u novim okolnostima. Te nove okolnosti, odnosno novi skupovi nejasnih preferencija današnjeg birača u bitnome određuju opisano nefunkcioniranje demokracija. Od Londona i Washingtona, preko Rima i Atene, do Sarajeva i Zagreba. Nemojmo se zavaravati da se radi o prolaznoj pojavi koja će nestati tako da se u zatvor strpa još nekoliko korumpiranih političara, a na slobodi ostanu stotine tisuća jednako korumpiranih ''običnih građana''. Ne radi se o prolaznim teškoćama, radi se o fundamentalnim konstrukcijskim greškama samog demokratskog ustroja. Njega treba mijenjati kako bi se sačuvala demokracija, ali ona koja može iznjedriti životno potrebna rješenja. Ne treba nam diktatura nikogovića koje smo, gledajući formalno, sami stavili u te uloge.

Fascinantna je ta iracionalnost suvremenog birača. Kada se ozbiljno razboli, nastoji doći do najboljeg objektivno dostupnog liječnika. Raspituje se, procjenjuje, spreman je i platiti dodatne iznose. Razuman je. Kada kupuje automobil, danima analizira desetine mogućih tipova, raspituje se, noćima je na internetu da bi pronašao odgovarajuću boju. Racionalan je, u redu.

Ali, kada treba izabrati one političare koji bi ga trebali voditi kroz mnoštvo životno presudnih pitanja, naš birač ponaša se potpuno iracionalno. Ako uopće za nešto mari (pola ih uopće ne izlazi na izbore), onda su to sve one nebitne karakteristike. Od očiju i frizure do nekakve lijevo/desno iluzije ili blagoglagoljivosti.

Doista, ako se želimo izvući iz beznadne situacije u kojoj se pod krinkom demokracije prakticira obična diktatura bezveznjaka, morat ćemo investirati dosta vlastitog vremena čitajući programe, raspitujući se o kandidatima i zaokružujući one za koje, kao kod liječnika, smatramo da znaju više od nas samih. Zaokružujući naslijepo, ili zato da bi ''kaznili'' onog dosadašnjeg, ništa dobro nećemo napraviti. Naprotiv, obnovit ćemo pravu diktaturu bezveznjaka.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.