Daytonski sporazum nikad nije službeno preveden, ratificiran, čak ni objavljen u službenom glasniku!

Važni su mu projekti koje provodi Milasov ured, što je dokaz da Hrvatska brine o svom narodu u Bosni i Hercegovini, toj kompliciranoj i vrlo specifičnoj državi. Naš se narod u toj državi  u posljednja dva desetljeća prepolovio (prije rata 800.000, a sada oko 400.000). Nikako ne možemo optužiti rat za taj egzodus ili samo tešku ekonomsku situaciju, valjalo bi iskreno priznati da je službena hrvatska politika vrludala. Od perioda kad se isticalo da se radi o drugoj državi, a prešućivala ustavna obveza i konstitutivnost našeg naroda do jasnog govora naših europarlamentaraca koji, bez obzira na stranačku boju, pišu Vijeću za vanjske poslove EU.

Premijer Plenković na Summitu 28 čelnika EU u okviru rasprave o vanjskim odnosima govorio je o BiH nakon općih izbora, otvoreno tvrdeći da su Bošnjaci preglasali Hrvate i izabrali člana u Predsjedništvu BiH. Izigravanje Daytonskog sporazuma nije dobro za BiH, ali ni za sva tri naroda. Razgovarao je i s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. Konačno diplomatska ofenziva. I naravno, naljutio se Komšić, "predstavnik" Hrvata koji je na svom prvom obraćanju rekao da ga se Hrvati ne moraju bojati. I jedan od rijetkih koji nemaju našu putovnicu, onu hrvatsku.

Sasvim sigurno, Komšićev je izbor izigravanje Daytonskog sporazuma. Današnja politička podjela i struktura vlasti u BiH dogovoreni su  kao dio tog sporazuma, općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Uspjeh tog dokumenta je okončanje rata. Osim Alije Izetbegovića, Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, za stolom su bili Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Potpisali su ga u Elizejskoj palači u Parizu, bilo je potrebno podsjetiti mladog Macrona. No taj dokument nikad nije službeno proveden niti ratificiran u parlamentu. Nije čak ni objavljen u Službenom glasniku. Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine kao jedino tijelo koje može donijeti takvu odluku i potpisati je, nikad to nije učinilo, kao ni Paralamentarna skupština. Prijevod u BiH nikad nije viđen.

Sporazum koji je zakočio rat, sada je izvor nesuglasica. Najlošije prolaze Hrvati, ne samo na ovim izborima, Komšića smo već imali. A velike sile nisu ni pokušale zamisliti što to znači za ljudska i građanska prava nas najmanjih. Istovremeno, ljudska i građanska prava u Hrvatskoj precizno mjere bez obzira o kojoj se manjini radi. Na osjetljivost imamo pravo. I na javni govor europarlamentaraca, premijera, Katoličke crkve koja je uvijek bila na strani Hrvata i dijelila sudbinu s njima. Ne čudi stoga ni napad i izvrtanje riječi kardinala Vinka Puljića. Pokušali su, vadeći iz konteksta njegove riječi, optužiti ga da je usporedio Komšića s Hitlerom, a jasno je da je govorio o nepravednim zakonima, o zakonima pod kojima se oduzimaju prava jednom narodu i želi se izbrisati da je tu živio. "Ni jedan narod neće imati sreće ako uništi drugi narod".

Legitimno pravo Hrvata je na svaki način zaštititi svoj identitet i konstitutivnost. I nisu im laki dani. Važno je i da osjete da ih razumije vlast u Hrvatskoj i da ne šuti. Uz sav rizik da će opet biti krivo protumačeni. Koalicija s Dodikom? Nikog ne veseli, ali ne smiju ostati sami. Uostalom, imamo li pravo mi iz EU države držati lekcije? Koalicija sa SDSS-om Milorada Pupovca nam je prihvatljiva, a Hrvatima u BiH bi birali partnera s kojima nisu ratovali...