Davor Bernardić je otkrio recept s kojim HDZ može osvojiti nove birače

Manje administracije, sastanaka, može i bez pečata . A još nedavno su nas uvjeravali da je nemoguće drugačije.  Mijenjali se osobni životi , obitelji, politike. Može donošenje brzih odluka, ali samo po diktatu viših sila. Pa mir u sabornici je trajao koliko najjači val pandemije. A sad pred izbore, ekscesi i demagogija postaju opet obavezni modni dodaci. Valjda će ljudi, a nismo više mlada demokracija, razlikovati bitno od nebitnog. A bitno je pojednostavljeno, neophodno za život. Radno mjesto, zdravlje. Stabilnost je željena. Treba preživjeti ovu godinu.

Najčitanije su analize hoćemo li se iz ove krize izvući teže ili lakše nego 2008. godine, jesmo li spremniji, očekuje li nas novi val pandemije na jesen, opasniji ili ne. U tim se okolnostima jedva sjetimo da nam traje predsjedanje EU, da je Zagreb polurazrušen, sada glavni grad svih Europljana. A očekivao se glamur, limuzine, poznata lica. Baš nas pogodilo. A ipak, održan je virtualni summit, 27 država članica EU i šest zemalja zapadnog Balkana. Vrhunac političkog događaja bio je - virtualan . Ali je ipak bio. Mogao se i ne održati da je s naše strane bilo manje upornosti. Sve članice te obitelji, zajednica suverenih država u kojoj se baš svaka država brine o svojim interesima, legitimno bori za sebe. A ova godina svima teška, od migrantske krize do Covida-19 . Ni Brexit ne bi trebali zaboraviti.

Kraj godine je blizu. Što sljedeće godine? Gdje su granice? Svaki udarac na Njemačku i Austriju je udarac na nas. Koliko je naših ljudi u Irskoj? A željelo se dokazati da imamo strateški interes za regiju, da ne zaboravljamo susjede i prijatelje. Dugoročno, njihovo članstvo u EU trebalo bi smiriti tenzije u regiji . A ono što  je nama najvažnije na tom prostoru, borba za prava Hrvata prvenstveno u BiH, ali i Srbiji . A u Srbiji je naša manjina daleko od prava koja srpska manjina ima u Hrvatskoj. To su strateški interesi. Baš kao i podizanje ili zadržavanje standarda za ulazak u EU.

Srbija se očigledno htjela provući. Igrali su bar na dva fronta. Nadam se da je naša ljestvica dovoljno visoka. Demokratsko preispitivanje svakog liderstva, konstantno preispitivanje, mora vrijediti jednako za Mađarsku i Srbiju. Mađarskoj smo stalno spremni preispitivati obrasce. Vjerodostojnost EU se testira i na Srbiji, zbog njih samih, ali i nas i čitavog susjedstva. Možda je najvažnija poruka virtualnog summita - Hrvatska će stalno postavljati isto pitanje. Imamo strateške prijatelje, obvezu prema svom narodu u domovini i izvan nje.

Povijest pamtimo i imamo zbog nje neke obaveze. Plenković se izgleda ipak izborio za Sjevernu Makedoniju i Albaniju, iako znamo da nismo ni Njemačka ni Francuska. A oni su ipak bili suglasni. Ne zaboravimo, Macron je još početkom predsjedanja rekao ne proširenju. Za taj, na prvi pogled mali korak, uvijek treba puno truda.  Istina, znamo koliko dugo može gorjeti zeleno svjetlo. Dakle, Hrvatska će nakon predsjedanja imati vidljivu ostavštinu. Osim one financijske potpore od 3,3 milijarde eura Europske investicijske banke, a ta pomoć nadilazi sve druge pomoći trećih strana, što Srbija nastoji ignorirati.

Iako se na vanjskoj politici izbori ne dobivaju, a kampanja je počela, dobivaju se u zrelim demokracijama na gospodarstvu, standardu, pravima. A za demokraciju je uvijek dobro da vlast ima kvalitetnu opoziciju. I to je Plenkoviću problem čitavo vrijeme. A bojim se da bi tako moglo i ostati. Jer, Bero kojeg se  SDP nije uspio na vrijeme riješiti, kao neželjeno dijete postaje sve nervozniji. Ako HDZ do sada možda i nije uspio pronaći recept kojim će pridobiti uljudbeni građanski centar u vječnom traženju svoje opcije, ni lijeve ni desne, Davor Bernardić im je otkrio način kuda trebaju ići. I mjesto .