Današnja Hrvatska nije ništa učinila da se masovni zločini rasvijetle i da se ostvari pravo na grob

Posebno su uočljive snimke koje pokazuju masovne likvidacije Hrvata na kraju Drugog svjetskog rata. Stotine tisuća ljudi tu su ubijene i zatrpane u rovovima i jamama, a njihovi roditelji su izgubili pravo na grob kao jedno od temeljnih ljudskih prava.

I današnja Hrvatska nije ništa učinila da se ti masovni zločini rasvijetle i da pobijeni na zvjerski način ostvare svoje pravo na grob.

Slično se dogodilo i u Domovinskom ratu. Velikosrpski agresor, četnici i crveni fašisti i srpska JNA stvorili su masovne koncentracijske logore i obnovili su masovne zločine i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Mnogi su odvedeni i ubijeni i do danas se ne zna gdje su njihovi grobovi i roditelji nisu ostvarili svoje temeljno ljudsko pravo da mogu položiti cvijeće i pomoliti se na grobu svojih sinova.

Dakle, ponavlja se povijest iz '45. godine na sličan način i hrvatska politika se opet nema snage izboriti za istinu i da se ostvari pravo majki na grob njihovih sinova. U takvoj situaciji, kada se u Vukovaru ništa ne mijenja, mladi, hrabri gradonačelnik Ivan Penava pokušao je pokrenuti Hrvatsku usprkos svim pokušajima da se onemogući održao je veličanstven skup na kojem su dokumentirano i istinito mnogi branitelji ispričali svoje sudbine i sudbine svoje djece i svojih obitelji.

Skup je bio održan da bi se zatražilo javno i argumentirano od hrvatske politike i cijele Hrvatske da prestane voditi sadašnju politiku prema Vukovaru u kojoj se inzistira na pravima Srba i njihovom proširenju, a zaboravljaju se prava većinskog hrvatskog naroda. Nakon toga skupa malo je učinjeno da se ostvari pravo na grob, da se dođe do podataka gdje su mnogi nestali i pokopani. I dalje hrvatska politika vrlo malo čini da se utvrdi istina o velikosrpskoj agresiji na Vukovar i da se krivci kazne nego se i dalje bavi proširivanjem prava Srba u Vukovaru.

Odluka Ustavnog suda kao grom iz vedra neba

U takvoj situaciji kao grom iz vedra neba došla je odluka Ustavnog suda koji traži povratak ćirilice i ćiriličnih ploča zbog kojih je, kada ih je nasilno pokušao preko noći uspostaviti Zoran Milanović i njegova Vlada, došlo do žestokog sukoba s braniteljima, koji su u svom ogorčenju razbijali te silom postavljene ploče. Tada su ti postupci branitelja bili od tadašnje vlasti, ali i mnogih drugih, proglašeni kršenjem demokracije pa i navodnom hrvatskom sramotom. Uslijedila je i represija prema braniteljima i mnogi su suđeni zato što jednostavno nisu mogli prihvatiti da Hrvatska, kao pobjednica, isključivo brine o pravima srpske manjine i to one srpske manjine koja je ratovala protiv Hrvatske, a ne većine Srba, koji su ili branili Hrvatsku ili bili neutralni u odnosu na velikosrpsku agresiju.

Mladi i hrabri vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i ovaj puta nije se pomirio s takvom politikom, jasno je rekao da je spreman na dijalog, da je spreman provoditi odluku Ustavnog suda, ali da traži da se istovremeno nešto poduzme za ostvarivanja prava većinskog hrvatskog naroda.

Jedino je od hrvatskih političara reagirala hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Pozvala je gradonačelnika Penavu u Predsjedničke dvore i s njim otvoreno razgovarala o tome što napraviti u Vukovaru. Nakon razgovora dali su priopćenje za javnost u kojem navode da su zato da se provodi odluka Ustavnog suda, ali da je to proces u kojem istovremeno treba provesti i ranije odluke o zaštiti prava Hrvata u Vukovaru, odnosno da se ne može jednostrano proširivati prava Srba u Vukovaru ne vodeći računa o specifičnosti Vukovara i potrebi da se Vukovar u Hrvatskoj pozicionira kao grad posebnog pijeteta.

Reagirao je i drugi predsjednički kandidat Zoran Milanović, koji je ustvari napadao Kolidu Grabar-Kitarović, tražeći da se bezuvjetno provede ono što je on silom pokušao provesti dok je bio predsjednik Vlade i predsjednik SDP-a.

Vukovar kao centar pažnje

Nakon nove situacije u Srbiji treba očekivati da će Vukovar u velikosrpskoj politici ponovno doći u centar pažnje i da će se obnoviti i teritorijalne pretenzije u Vukovaru i da će se inzistirati na proširivanju prava Srba, bez obzira na uvjete u kojima je nemoguće proširivati prava jednom dijelu pučanstva Vukovara bez ozbiljnih pokušaja da se ostvare i temeljna ljudska prava većinskog naroda.

Pokušaji da se sazna sudbina nestalih, da se ostvari pravo na grob za sada nisu dali rezultata. Očekujem da će ključna politička borba, u kojem će se morati zauzeti stavovi o nekim otvorenim pitanjima iz Domovinskog rata, voditi upravo oko politike o Vukovaru i da će kulminacija biti na Dan sjećanja u studenom, uoči predsjedničkih izbora.

Napeta situacija, koja će biti sve napetija, ne može se riješiti bez temeljne promjene hrvatske politike prema Srbima. Hrvatska politika konačno treba ukinuti privilegije onog dijela srpske manjine koja je ratovala protiv Hrvatske, a najšira prava osigurati ostvarivanju srpskoj manjini koja nije ratovala protiv Hrvatske, a pogotovo onima koji su branili Hrvatsku kao svoju domovinu.

To znači da treba ukinuti privilegije Miloradu Pupovcu i SDSS-u i na drugi način birati tri srpska predstavnika u Hrvatski sabor. Mi ustvari ne znamo brojne heroje Domovinskog rata srpske nacionalnosti, koji su s Hrvatima branili Vukovar od velikosrpskog agresora. Zna se jedino za heroja Peđu Mišića, ali mnogi drugi ostali su anonimni. Ali svi znamo za Pupovca i Stanimirovića, koji uživaju velike privilegije.

Najveća greška hrvatske politike

Dakle, najveća pogreška hrvatske politike je što je pravo Srba svela na pravo onog dijela Srba, na čelu s Pupovcem i Stanimirovićem, koji su sada na strani Vučića i obnavljanju velikosrpske politike.

Vukovar je bio i bit će ključno pitanje na kojem se određuje ne samo sudbina Domovinskog rata nego i sudbina Hrvatske.

Trebat će i revidirati i sadašnju pogrešnu politiku prema HOS-u kao regularnom dijelu hrvatske vojske. Mladi HOS-ovci nisu činili zločin nego su žrtvovali svoje živote u obrani hrvatske i u borbi za slobodu hrvatskog naroda. Oni su to radili i sa uzvikom Za dom spremni, kojim su izražavali svoju spremnost da daju svoj život i za dom i za domovinu. Taj uzvik koristio se i za vrijeme NDH i kada ga se upotrebljava u tom kontekstu on je protuhrvatski i ustaški, ali kada ga se upotrebljava u Domovinskom ratu, u kojem su mladi HOS-ovci dali svoje živote za demokratsku Hrvatsku, onda se mora vrlo oštro reagirati na pokušaje da se taj pozdrav korišten u Domovinskom ratu proglasi ustaškim, fašističkim i nacističkim.

Da zaključim. Mnogo je otvorenih pitanja, a bit će ih sve više u odnosima sa Srbima u Hrvatskoj i sa Srbima u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Ta otvorena pitanja moramo rješavati ali prvo što moramo napraviti je raščistiti u Hrvatskoj s onima koji ustvari i u novoj situaciji u Vukovaru, htjeli to priznati ili ne, pomažu u obnavljanju velikosrpske politike.