Danas možda nedostaje keramičara, električara i spremačica, ali budućnost novih poslova leži daleko od tih sektora

Pred svaku novu jesen kuju se neki novi počeci, a posljednjih se godina uvriježilo najavljivanje sve teških ekonomskih izazova koji se uvijek nekako ipak premoste, lani recimo uspješnim izlijevanjem novca iz državne blagajne za subvenciju troškova energije zahvaljujući čemu je većina hrvatskih kućanstava smogla snage preplaćivati visoke marže na hranu u hrvatskim trgovinama. Stoga nema smisla navlačiti crne slutnje nad nadolazeću jesen u kojoj će stambeni krediti biti skuplji, a zbog hrvatskih anomalija cijene nekretnina neće pasti jednako brzo kao u razvijenijim dijelovima eurozone, cijene hrane ostat će visoke dok god ne dođe do bojkota potrošača, a eskaliraju li cijene energije ponovno odvrnut će se slavina državnih subvencija perući u zaborav sve nedavne i recentne energetske afere.

U tom i takvom kontekstu valja ipak razmišljati o budućnosti, možda malo šire i dugoročnije od spoznaje da je profitabilno čistiti apartmane na moru jer tako može više zaraditi nego od brojnih oblika intelektualnog rada ili da se treba baciti u prekvalifikaciju za keramičara ili električara jer ih naravno kronično nedostaje, posebno kad navre silna potreba za uređivanjem i preuređivanjem svih tih smještajnih jedinica za turiste. 

Ipak, ovogodišnji Izvještaj o budućim poslovima Svjetskog ekonomskog foruma sugerira neke druge profesije kao deficitarne u narednim godinama u kojima će usvajanje tehnologija ostati ključni pokretači poslovnih transformacija.

Neupitno ulazimo u razdoblje rastućih troškova života i slabijeg gospodarskog rasta, a učena predviđanja kažu da će najveći učinak na otvaranje radnih mjesta biti pokretan investicijama koje olakšavaju zelena tranzicija poduzeća, šira primjena standarda koji se tiču okoliša, društvene odgovornosti i upravljanja te lanci opskrbe koji postaju lokaliziraniji.

O kojim je poslovima riječ?

Koji su to onda poslovi kojih će u narednih pet godina zaista nedostajati? Naravno, prvi su na listi stručnjaci za umjetnu inteligenciju i strojno učenje, potom stručnjaci za održivost, analitičari poslovne inteligencije te analitičari informacijske sigurnosti.

Sektor obnovljive energije na listu relativno brzorastućih zanimanja smješta i inženjere za obnovljivu energiju te inženjere za instalacije i sustave solarne energije.

Najveći pad je među onim zanimanjima koja je pomela digitalizacija, ako ne u hrvatskom, a u nekim naprednijim gospodarstvima sigurno. Izvješće o novim poslovima predviđa ne tako lijepu sudbinu za činovnička zanimanja ili poslove tajnika, a najbrži pad potražnje očekuje se za poslovima bankarskih i srodnih službenika, potom službenika u poštama, blagajnika ili službenika za unos podataka.

Nemoguće je oteti se dojmu da je sve do jednoga riječ o poslovima koje su prije tehnološkog napretka službenici radili za klijente, a sada je tehnologija omogućila da svatko za sebe obavi što mu treba pa više nije potreban službenik. Mala je nevolja ostala utoliko što su usluge ili jednako skupe ili skuplje iako je u njima sve manje ljudskog rada, ali to je već drugi par rukava.

Izvješće o budućim poslovima predviđa i veliki rast radnih mjesta u obrazovanju, poljoprivredi te digitalnoj trgovini i općenito trgovini. Radna mjesta u industriji obrazovanja trebala bi porasti za oko 10 posto što znači da će razvijenom zapadnom svijetu na koji se izvješće odnosi trebati tri milijuna dodatnih radnih mjesta za nastavnike strukovnog obrazovanja te sveučilišta i visokog obrazovanja te jednako toliko radnih mjesta za poljoprivredne stručnjake, posebno operatere poljoprivredne opreme. Traženi će biti stručnjaci za digitalnu transformaciju, digitalni marketing i strategije.

Ono što će se cijeniti kao najvažnije vještine radnika su analitičko i kreativno razmišljanje, koji smatraju čak i važnijima od otpornosti fleksibilnosti, agilnosti, motivacije i samosvijesti. Slijede radoznalost i cjeloživotno učenje, potom tehnološka pismenost i pouzdanost te pozornost na detalje kompletirani s empatijom i aktivnim slušanjem kao preduvjetima za rad s drugima. 

Je li sve ovo virtualno za većinu hrvatske ekonomije ili je nešto od toga prepoznato? Sudeći prema temama na površini javnog prostora bit će da je za većinu sve ipak virtualna kategorija.