Dalija Orešković otet će glasače SDP-u, ali i Živom zidu i Amsterdamskoj koaliciji

Ili bi možda mogli teoretizirati o deideologizaciji stranaka.  i tko zna kud bi nas to odvelo. Onda je najjednostavnije otići u drugi tabor, bez obzira na uvrede koje idu uz tu odluku. Sve u rok službe, rekli bi iskusniji. Ali da ozbiljni Branko Bačić postane sarkastičan ili vjeruje da je, to može u naletu predizbornog žara iznuditi jedino profesor Grmoja.

A pritom su svi razumjeli poruku. Borba za svaki glas na izborima u svibnju je počela. Punom parom. Ne samo zbog EU parlamenta. Ti će izbori protresti političke stranke. I izazvati ozbiljne procese.

Bero, kojem su u pomoć priskočili Holly i Josipović, ne smije osvojiti manje od tri mandata jer neće preživjeti. A već sad je ta brojka upitna. Njegovu glavu čekaju obožavatelji lika i djela Zorana Milanovića. Boreći se za vlastite pozicije jer za vrijeme Zoke im bilo bolje.

U Partiji vriju podjele. Hoćemo li dobiti ozbiljnu političku stranku ili će se nastaviti slobodan pad do ljeta će biti jasno. A HDZ, već prema prvim anketama, dobiva polovicu svih mandata i predsjednik te stranke može mirno raspisati unutarstranačke izbore s izvjesnim rezultatom.

Sporost su mu prigovarali, a i pretjerano strpljenje tumačili kao nedostatak hrabrosti. Sad je slika jasnija.

Živi zid i Amsterdamska ne mogu bez brige gledati što se zbiva s Dalijom Orešković. Na pragu je. Preskoči li ga, ugrozit će Beru, Živi zid i Amsterdamsku. Tada je njihova budućnost teža. A svi se bore za iste glasove. Birače moraju izvući na birališta, a HDZ-ovi izlaze. Most će testirati svoje mjesto i u tom svjetlu treba gledati njihove aktivnosti.

U svakom slučaju, svibanj bi mogao donijeti ozbiljne promjene. Desne birače svi su zanemarili, a ima ih. U okruženju rastu. Šteta,jer da se ujedine, bili bi vidljivi. Samo, morali bi prekršiti pravilo: na svakog člana jedan lider!

Priča koju su pokušali s Marrakechom nije se dobro primila. Malo je poremetila odnose Dva brda, ali na kratko. Vođe su postali nevidljivi. Idu predsjednički izbori.

Hrvate se nije dalo uplašiti migrantima. Iako je Hrvatska policija 2018. godine ozbiljno ojačala tehničke kapacitete i opremljenost policijske snage koje osiguravaju najdužu europsku granicu tijekom te iste godine evidentirale su 8207 pokušaja nezakonitog prelaska državne granice, što je porast od 70,7 posto u odnosu na 2017. godinu.

Broj krijumčara se povećao za 93 posto,  a 620 počinitelja je procesuirano. Radi se o jako dobro organiziranom lancu, ali i o izrazito opasnim i naoružanim ljudima. Po brojnosti vode ljudi iz Afganistana, s Kosova, iz Turske...

Najčešće rute kretanja na tzv. srednjem kraku balkanske rute državljana afroazijskih zemalja koji iz svojih matičnih država u Aziji i Africi preko Turske i Grčke prelaze u Makedoniju ili Bugarsku, a potom u Srbiju. Iz Srbije veći dio prelazi u Hrvatsku preko Vukovarsko - srijemske županije.

Početkom 2018. aktivirana je nova ruta preko Bosne i Hercegovine. Madžarska je podigla ogradu i smjer je promijenjen. Broj uhvaćenih  ilegalnih migranata i krijumčara potvrđuje efikasnost naše policije. Uvezeni su policija, granična policija, kriminalistička.

Analitički timovi također imaju svoje zasluge. I dobro su opremljeni ( sjetimo se,bilo je i gađanja kamenjem). Jasno je zašto naši građani migrantsku krizu ne percipiraju kao jedan od dominantnih problema.

Znamo da ih brine standard i iseljavanje. Ali valja priznati; policija radi svoj posao! Čuva našu granicu, a to je i najduža EU granica. A mi smo pokazali, ne smeta nam dok se ne zadržavaju. Tu i tamo se sjetimo svoje sudbine u ratnom vremenu. Ne i kad nam nedostaje radne snage. A vjerovali ili ne, Sirijac koji u Zagrebu radi čitav dan od te svoje plaćice, hrvatske, uzdržava svoju obitelj tamo daleko. Novac šalje kući.

U europskim državama milijuni su već punopravni državljani, treba samo pogledati liječničke ambulante, bolnice, sportske reprezentacije.

Ključ je u kvalitetnoj integraciji, nikako getoizacija koja je najkraći put prema radikalizmu. Ne čudi stoga što EU tri puta povećava sredstva za sigurnost. Nijedna se zemlja ne može sama nositi s tim problemom.

Proaktivnost je rješenje, osim za Tursku kojoj je novac problem i rješenje. A naša je prednost, mehanizam upravljanja migracijama... i svijest o nužnoj suradnji sa susjedima, EU, lokalnim zajednicama, nevladinim organizacijama.

Znamo pokazati sućut, ali i poželjnu krutost u primjeni zakona.Ipak, nam ta sudbina nije sasvim strana. Od 1945. godine, 1990.,  ali i puno ranije.