Da, hrvatske tvrtke plaćaju Zorana Milanovića da ih promovira. I to skupo.

Ne bismo se trebali čuditi požali li se predsjednik na svoju zapravo tužnu sudbinu. Vozi se Titovom jahtom izgrađenom prije njegova rođenja, a i taj nesretni helikopter se kvari pa je siroti Predsjednik čak morao letjeti – zamjenskim. Još pokoja rečenica u istom tonu i mogli bismo početi zahvaljivati Milanoviću što se žrtvuje obavljajući dužnost Predsjednika Republike. Dužnost u čijem zakonskom opisu posla nije propisano točno na koji način, kojim redoslijedom i u koju svrhu je predsjednik dužan i obvezan promovirati hrvatsku proizvodnju, usluge, kompanije, gospodarstvo... Isto tako, ni jednim slovom ni jednog zakona predsjedniku nije zabranjeno da leti helikopterima, da se vozi avionima i da poslovno posjećuje koga god želi. Ni jedno slovo zakona predsjednika ne obvezuje da detaljno izvijestio javnost o sadržaju svojih razgovora s domaćinima. Ukratko, predsjednik može malo, a ne mora gotovo ništa.

On je legalist. Milanovićevo pitanje s početka teksta u praksi bi se moglo manifestirati tako da predsjednik kao legalist ne može kakvom stranom državniku prilikom susreta izgovoriti da je recimo vodnjanski 'Infobip' sjajan biznis zato što nigdje nisu propisani detaljni kriteriji na osnovu kojih on to smije izgovoriti, a da bude oslobođen od svake sumnje u korupciju. Ako Milanović slučajno nekom državniku ili državnici na pitanje kako je ljetovati na hrvatskoj obali preporuči da svakako isproba to iskustvo, doista bi se mogao naći u neviđenom skandalu da ga je korumpirala kakva turistička kompanija. Zato se Milanović vjerojatno čuva od toga da ikome u svijetu preporuči neku konkretnu destinaciju u Hrvatskoj.

Isto tako, vjerojatno bi u zemlju propao od srama i potencijalnog koruptivnog skandala ako ikome ispriča o specifičnostima mineralne izvorske vode koju zovemo Jamnica. Budući da nema detaljnih kriterija, za predsjednika je najsigurnije da šuti. Ili barem da ne govori javno ono o čemu razgovara s kolegama po svijetu.

Doveli smo priču do apsurda samo iz jednog razloga. Milanovićevo pitanje ima jednostavan odgovor. Da, predsjedniče, hrvatske tvrtke vas plaćaju da promovirate hrvatsku proizvodnju, turizam, usluge. Plaćaju vas jednostavnim plaćanjem poreza. Istog onog poreza kojim se plaćaju stara Titova jahta, letovi pokvarljivim helikopterima i ljetovanje. Istim onim porezom iz kojeg se isplaćuje predsjednička plaća koju zahvaljujući životu na troškovima predsjedničkog ureda skoro d ai ne mora trošiti uopće. Ipak, kad se spustimo s Milanovićevog oblaka
najčešće besciljnog filozofiranja dužnost predsjednika Republike Hrvatske nekako bi i osnovnoškolac logično zaključio obvezuje osobu na toj poziciji da promovira hrvatsko. Neće valjda njemačko? Ili možda Milanović misli da ima tu slobodu i taj luksuz da promovira recimo talijanska ili francuska vina, a ne hrvatska? Ali dovraga, nije detaljno propisano. Kad su legalisti neradničkog tipa u pitanju tada se sve svodi na detaljnu propisanost. A kad detaljno propišete onda bi mu bilo prekomplicirano.

Na drugoj stani ove medalje je zakonsko uređenje lobiranja. A tu onda nije riječ o tome plaćaju li hrvatske tvrtke naknadu Milanoviću da ih promovira, nego na koji način su odabrane tvrtke koje će Ured predsjednika promovirati, odnosno tko je i kakvim poslovnim argumentima izlobirao predsjedničko promoviranje. Predsjednik to sigurno neće raditi za naknadu. Jer plaću već ima. Ili Milanović zaista misli da bi mu za hvaljenje recimo Končareva tramvaja ta tvrtka trebala nešto platiti? Možda mu treba za noviju jahtu ili kvalitetniji helikopter? U osvit recesije u koju tonemo možda bi najbolje bilo da se za iduću godinu sasvim ukine budžet za predsjednička putovanja i da Milanović sve sastanke preseli na 'Zoom'.