Crveni autobus je odradio svoju posljednju vožnju, a s njim i lažna priča o Uljaniku

Panoramski autobus ne bi zaslužio poseban pozdrav i oproštaj da nije imao tu jednu zanimljivost koju je izgleda svih deset godina pričao korisnicima svojih sjedala i slušalica, a koju je prilično teško spojiti sa stvarnošću u kojoj polako izumire svaki pokušaj da se poslovna vatrica ponovno rasplamsa na starom brodograđevnom zgarištu. Za tvrtku Uljanik brodogradnja 1856. koja je gotovo dva mjeseca u blokadi, ne može platiti svoje troškove niti završiti preuzete poslove, a ni dobiti nove izgleda nije zainteresiran niti jedan investitor.

Priča o nekada moćnom Uljaniku

No, tura panoramskog autobusa je kretala je ispred pulske Arene, a povijesna priča o gradu koja se mogla slušati na nekoliko europskih jezika počinjala je prolaskom autobusa Rivom kojom se kretalo prema jednim od ulaznih vrata Uljanika, pulskog brodogradilišta koje je dobilo ime po maslinama (ulikama) koje su tamo rasle.

DORH SE PROBUDIO Pokrenuta istraga protiv devetorice koji su oštetili Uljanik i doveli do stečaja brodogradilišta

Radoznali turist mogao je i u tim posljednjim vožnjama u jesen ove (2023.) godine slušati kratku priču o tko bi rekao - moćnom Uljaniku. Snimljenu valjda prije deset godina.

U toj priči koju su turisti slušali i netom završene sezone Uljanik je moćno brodogradilište koje proizvodi sofisticirane brodove koji potom plove svjetskim morima pod najraznolikijim zastavama država iz kojih dolaze kompanije koje ih naručuju baš u Puli, gradu s brodograđevnom tradicijom.

Lažna priča

Neki osjećaj ponosa vas mora preplaviti kada takvo nešto čujete dok se na katu sporog autobusa približavate dizalicama koje inače svijetle u mraku slušajući potom koliko je brodogradnja važna za grad i koliko je prirodna baš na tom mjestu zbog specifične dubine i sigurnosti pulskog zalijeva.

Kraće rečeno, posljednjih nekoliko godina Pula City Tour autobus je sa svoje snimljene kazete turistima pričao prilično netočnu, da ne kažemo lažnu  priču o Uljaniku.

Turistima to i onako, rekao bi netko nije važno, pa valjda zato nikad nitko nije obnovio snimku nakon brodoloma koje je brodogradilište doživjelo.

Autobusa više nema, pa ni netočne, da ne kažemo lažne poruke za turiste, no što je s domaćim ljudima?

I oni se opraštaju. Dugometražnim dokumentarnim filmom "Brod" režisera Elvisa Lenića koji donosi svjedočanstva bivših radnika brodogradilišta, a smješta ga se među ponajbolje europske dokumentarce.

Ostaci ostataka

Paralelno s time u gradskim političkim odajama kuju strateški plan zelene urbane obnove i namjera im je na prostoru Uljanika urediti šetnice i biciklističke staze. Zasade li drvored maslina (ulika) u nekom stand up nastupu gostujući bi komičar mogao reći kako je prostor nekadašnjeg brodogradilišta vraćen svojoj izvornoj prirodi, nakon više od 150 godina patnje pod teretom brodogradnje i industrijalizacije. I dugova.

Ostaci ostataka Uljanika okupljeni u "Uljanik brodogradnju" kojoj je radi nostalgije u naziv dodano 1856. kao godina osnutka brodogradilišta nemaju naravno potencijal za oživljavanje pulske brodogradnje u ono što je nekad bila, ali su zadržali staru naviku stvaranja duga, pa je kako je zabilježio lokalni Glas Istre vrijednost poslova koje ne uspijevaju izvršiti manja od dugova koje bi trebali platiti.

Foto: Direktno

O brojkama više nema smisla pisati. Brodograđevni biznis u dubokom pulskom zaljevu i danas i nepovrat guta novac poreznih obveznika, mnogo manje nego prije, uz opravdano pitanje s kojim ciljem guta i toliko ako ni u najavi ne postoji perspektiva da bi neku vrijednost mogao vraćati društvu kao što je to činio prije 100, 70 ili 50 godina.

Što je osim povijesti ostalo?

Kada brojke prestanu biti važne da ih se spominje, tada je vrijeme da se zapitamo što je osim povijesti ostalo da se o gradnji brodova u Uljaniku priča? Panoramski autobus više neće pričati da je Uljanik i danas moćno brodogradilište. Možda je to simbolički i neki signal da prestanemo sanjati da će ikada više biti. Možda je vrijeme za neke nove ideje.

Foto: HINA/Dario Grzelj

Neki novi Uljanik se recimo može ugledati na Matu Rimca koji turistički obilazak svoje tvornice naplaćuje 30 eura. Možda je vrijeme da se okviru nove šetnice i eventualnog drvoreda maslina koje će brati osnovnoškolci, a grad proizvoditi ulje pod svojim logotipom otvori Muzej Uljanik koji će turistima ispričati istinu o brodogradnji na vrhu poluotoka uz radionicu za djecu na kojoj će ih učiti kako napraviti drvenu maketu recimo - jedrenjaka.