Čini se kako su Milanović i Kotromanović bolje prošli zbog MIG-ova koji nikada nisu ni poletjeli

Nesavršeni smo kao pojedinci i narodi. Kritiziramo uglavnom, malo čime smo zadovoljni. U tuđem oku vidimo trun, a vlastitom... to je već nešto drugo.

Tu smo već blažih kriterija. Ne odnosi se to samo na naše osobne i poslovne odnose, takvi smo i prema svom narodu, vlasti koja je pokvarljiva, politici koja ne vidi dobro.

Znam kako izgleda druga strana. S Markovog trga i crvenog tepiha ne vidi se dobro prosječni građanin 'Lijepe naše'.

I dok sam bila aktivna u politici najkorisnije mi je bilo iskustvo ljudi koje sam sretala na tržnici, u gradu... jer tamo je stvarnost. I nemam pravo kritizirati..

Ali, jesmo li mi ljudi koji baš o svemu sve najbolje znaju ili smo iz kategorije onih kojima baš nitko ne valja. I ništa. Naravno, idealnog nema.

Ali, izgleda da imamo četiri milijuna nogometnih izbornika. Jedva da je nešto malo manje onih koji se jednako dobro razumiju u rukomet.

Imaju ljudi pravo  misliti da znaju sve o nogometu, ali samo na kvartovskom igralištu, u dobrom društvu. Međutim, teže je za objasniti da su Hrvati odjednom postali najveći mogući stručnjaci za ratno zrakoplovstvo.

Sada kad je konačno donesena odluka o kupnji zrakoplova, ona nikome nije dobra i svi bi to bolje napravili. Kad je bilo riječi o novim američkima, onda smo govorili da su preskupi i da nama to ne treba.

Kada se pričalo da bi u obzir došli švedski, svi su podsjećali na to kako Švedska i nije baš pouzdan saveznik, a kupovati ratnu opremu od države u koju se ne može pouzdati u ratnoj opasnosti, baš i nije pametna odluka.

Osim toga, ni cijena tih Gripena nije bila baš mala. Kada smo se konačno odlučili na redovno servisiranje i još najmanje deset godina upotrebljive izraelske F - 16, krenula je galama da smo kupili stare kante i da smo trebali nove američke.

Što bi tada dežurni kritičari rekli, da je npr. ministar financija rekao da treba povećati poreze zbog kupnje novih borbenih zrakoplova?

Pojednostavljeno, nema dobre odluke, ili smo kupili stare polovne kante ili preskupe nove.

Krstičević je prvi ministar i Plenković prvi premijer koji su riješili nabavu borbenih zrakoplova, uz dugu raspravu.

Nekako mi se čini da su Kotromanović i Milanović puno bolje prošli zbog MIG-ova koji nikada nisu ni poletjeli. Ne branim odluku, samo se prisjećam..

Nije se za čuditi što imamo četiri milijuna stručnjaka za nogomet i ratno zrakoplovstvo kada vidimo što doživljava Mate Rimac. Nakon predstavljanja svog automobila na najprestižnijem sajmu u svijetu krenule su prve narudžbe. Mediji govore kako je Rimac već prodao 150 primjeraka svog modela. Posao vrijedan oko 225 milijuna dolara, isporuka 2020. godine. Umjesto ponosa, dežurni kritičari u akciji. Navodno je automobil Mate Rimca  strašno brz, ali su ipak brže hrvatske defetističke reakcije.

Premijer je promijenio ritam. Donosi odluke brže nego smo navikli; nabavka zrakoplova, izgradnja Pelješkoga mosta, Istanbulska.. Jedino čemu ne prigovaramo - ide izgradnja Pelješkoga.

Je li kritičarima važnija Istanbulska konvencija od povezivanja hrvatskog juga s ostatkom zemlje pa se ne stignu njime baviti? Kako bilo, baš volimo kritizirati, ni u čemu nismo jedinstveni. U miru... Na sreću, u ratu smo bili.