Cilj srpske politike je hrvatsku državu prikazati kao posljednju oazu fašizma u Europi

Jedan od važnijih aspekata specijalnog rata predstavlja informacijski rat kojemu je cilj protivničku državu diskreditirati u očima međunarodne zajednice. Takav rat obuhvaća plasiranje najrazličitijih vrsta poluistina, laži i kleveta koji se odnose na sadašnjost ili prošlost targetirane države. Cilj je s jedne strane delegitimirati napadnutu državu na međunarodnoj razini, a s druge strane proizvesti destabilizaciju i polarizaciju unutar društva te države. 

Zvuči poznato?

Sve što se posljednjih godina događa u Srbiji predstavlja klasičan oblik specijalnog rata protiv Hrvatske. Cilj srpske politike je hrvatsku državu prikazati kao posljednju oazu nepatvorenog fašizma u Europi. Kako bi se ostvario taj cilj ne biraju se sredstava, a kao glavna poluga stigmatizacije koristi se stari i provjereni jasenovački bič s maloumnim brojkama od 700.000 do milijun ubijenih Srba u logoru Jasenovac. Kao što je pred nekoliko mjeseci u emisiji Suočavanje eksplicite rekao mladi srpski politolog i urednik portala Novi Standard, Aleksandar Pavić, cilj je srpske politike uz svetosavski i kosovski mit kao treći konstitutivni mit srpske povijesti i identiteta inaugurirati jasenovački mit. 

Greif i najmanje 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu

Srpska politika jako dobro znade da se dobar imidž i dobra pozicija u svijetu moraju platiti. Najbolji način da se popravi i uljepša vlastita loša slika pritom je taj da se plasiraju lažne informacije o okolnim državama i narodima. A gdje ćeš boljeg načina za udariti jasenovačkim bičem na Hrvate od toga da pronađeš Židova, pripadnika naroda nad kojim su izvršeni teški zločini u vremenu Drugoga svjetskog rata, koji će iz neznanja (jer je čuo samo srpsku stranu priče) ili, alternativno, zbog novca udarati u jasenovačke mitomanske diple o 700.000 pobijenih Srba? Nema boljeg načina, pa su Srbi tako najprije unajmili Efraima Zuroffa (koji prema kazivanju prof. dr. sc. Borisa Havela daleko veću težinu ima u Hrvatskoj, nego u Izraelu), a nakon što su šarlatanske pripovijesti ovoga negatora genocida u Srebrenici potrošene na scenu je stupio povjesničar Gideon Greif.

Greif je u siječnju prošle godine u Ujedinjenim narodima organizirao izložbu "Jasenovac – pravo na nezaborav". Izložbu je tada osudilo hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova koje je izrazilo nezadovoljstvo izložbom i ustvrdilo da Srbija koristi žrtve u političke svrhe te manipulira povijesnim podacima. Izložba je, pokazat će se u veljači ove godine, predstavljala tek uvod u nastavak propagandnog rata protiv Hrvatske. U veljači je, naime, Greif objavio knjigu "Jasenovac – Auschwitz of the Balkans" ("Jasenovac – Auschwitz Balkana"). U ovoj knjizi Greif tvrdi da su ustaše ubili najmanje 700.000 Srba u Jasenovcu, a vjerojatno i "mnogo više" (tko zna, možda i više nego što je Srba u NDH živjelo?). Jasenovac je, piše Greif u ovome propagandom uratku, bio gori od Auschwitza, ustaše su izmislile 57 načina ubijanja Srba, a organizirala su se i natjecanja u ubijanju Srba pa je tako jedan logorski stražar jednu noć uspio ubiti čak 1200 Srba!

Najodvratnija propaganda

Da je riječ o budalaštinama i lažima (koje su napisali Srbi, a Greif za dobar honorar samo dao autorski potpis) u Hrvatskoj će se složiti svi. Poimenični popis žrtava JUSP Jasenovac navodi oko 83.000 žrtava iako se gotovo svakodnevno pronađe neko ime žrtve koje s Jasenovcem nema nikakve veze. Greifova knjiga (Greif je ranije bio zaposlen u Ruderfinnu, agenciji koja se de facto bavi proizvodnjom "istine" za novac) je primjer najodvratnije propagande, plaćene srpskim novcem, kojoj je cilj demonizirati čitav hrvatski narod i prikazati Hrvate kao krvoločne zvijeri. 

Knjiga je prevedena na engleski jezik, dakle namijenjena najširoj propagandi na međunarodnoj razini. Kao što je jasenovačka propaganda u vremenu Jugoslavije imala za cilj spriječiti stvaranje hrvatske države jer zvijeri ne mogu imati vlastitu državu, tako današnja propaganda ima za cilj potkopavanje legitimiteta hrvatske države i prikazivanje Srba kao žrtava. Srbija je jedina država u svijetu kojoj je formalno utvrđeno da je prekršila Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, pa joj je cilj fokus prebaciti na druge države, a u ovome slučaju na Hrvatsku.

Svi su ustaše zločinci, a gotovo su svi Hrvati ustaše

Kako sve ne bi ostalo samo na knjizi, jer je - kao što piše Régis Debray - videosfera odavno požderala grafosferu, Srbija i Republika Srpska snimaju i film o Jasenovcu. Tema filma je sudbina djece u logoru, a kakva će biti naracija ovoga filma, čiji je proračun navodno 23 milijuna američkih dolara, nije odveć teško predvidjeti. U svijet će se ponovno poslati slika o najmanje 700.000 ubijenih Srba i o krvoločnim Hrvatima jer je, budimo ozbiljni, cilj ove propagande kriminalizacija Hrvata, a ne ustaša. Formula je stara i provjerena: svi su ustaše zločinci, a gotovo su svi Hrvati ustaše. 

Jasenovačka mitomanija samo je dio srpskoga protuhrvatskog agitpropa. Nema niti jednoga, ali doslovce niti jednoga dana, a da se u Srbiji ne sotoniziraju okolni narodi, a među njima i Hrvati. To se posebno odnosi na RTV Pink i Happy TV, privatne televizije s nacionalnom frekvencijom (strasni podupiratelji Vučićeva režima) na kojima se izmjenjuje pedesetak dežurnih velikosrpskih udarnika koji okolne države i narode svakodnevno prikazuju kao fašiste i srbomrsce. Najmanji incident usmjeren protiv Srba u Hrvatskoj (ili drugdje), automatski se diže na razinu sustava i prema receptu kulta "ugroženog Srbina" prikazuje kao izraz endemskoga hrvatskog fašizma. U tome velikosrpski beogradski agitprop ima i saveznike u Hrvatskoj, a najlakše ih je prepoznati po tome što iznose laži o ustašizaciji Hrvatske. Na udaru velikosrpskih udarnika posebno je bl. Alojzije Stepinac, a udarnici – koji svojim lažima odgajaju u mržnji za nove ratove nove naraštaja Srba - se posljednjih mjeseci hvale kako su zaustavili njegovu kanonizaciju. 

Mogli bi uslijediti mnogi teži udarci od zabrane mise na Bleiburgu

U isto vrijeme dok Srbi na engleski prevode i u svijet plasiraju velikosrpsku jasenovačku mitomaniju, u Hrvatskoj se "fašiziranjem" istraživača opstruira istraživanje jasenovačkog logora (Hrvatskoj o tome logoru treba istina i samo istina), u čemu sudjeluju i neki navodni "državotvorni" povjesničari kojima su draga svjetla televizijskih kamera, a još draža državna kasica prasica koju podrazumijeva članstvo u mainstreamu. Hrvatska pak "intra muros" diplomacija malo što čini da delegitimira velikosrpske mitove i laži koji se plasiraju na međunarodno tržište. 

U jednom neformalnom razgovoru admiral Davor Domazet Lošo nedavno mi je rekao da bi uskoro na engleski jezik trebala biti prevedena njegova knjiga "Domovinski rat. Strateški pogled". Riječ je o prvoj knjizi prevedenoj na engleski jezik koja iz strateške razine objašnjava hrvatsku istinu o srpskoj agresiji i događajima u Domovinskom ratu. Dvadeset i četiri godine nakon svršetka Domovinskog rata koji je navodno temelj moderne hrvatske države! Što onda možemo očekivati o drugim razdobljima povijesti?

Mnogi su se nedavno začudili zabranom mise na Bleiburgu od strane Katoličke crkve u Koruškoj. Da su malo bolje upućeni u zbivanja ne bi se čudili, jer bi znali da Srbi imaju svoje ljude i u samome Vatikanu (počesto – iredentistička veza) pa je tako, primjerice, srpski povjesničar Marko Jačov, uz sufinanciranje Katoličkog odbora za kulturnu suradnju pri Papinskom vijeću za promicanje jedinstva kršćana, objavio knjigu u kojoj tvrdi da je Dalmacija povijesno srpska pokrajina, o čemu piše biskup u miru dr. sc. Mile Bogović u svojoj knjizi "Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti“.

Ako se ne uozbilji i ne odgovori na hibridno djelovanje Srbije, Hrvatska će se u budućnosti suočiti s mnogo težim udarcima nego što je zabrana mise, a možda i komemoracije na Bleiburgu. Godine nerada dolaze na naplatu, a cijena bi mogla biti vrlo visoka.