Cijene u eurima bit će zaokružene na jednostavno pamtljive iznose, a poskupljenja ćemo morati – progutati

Vrlo je često da nešto košta euro i pol poput razglednice ili 7,5 eura koliko stoji 250 ml maslinova ulja u razvikanoj destnaciji Cinque Terre na obali ligurskog mora. Moguće je naći i kekse za 1,60 eura u trgovini u Pisi, no vrlo je rijetko, gotovo nemoguće naići na cijenu izraženu u sitnim eurocentima kakve se ove godine zahvaljujući uvođenju eura u hrvatski sustav plaćanja očekuju čim se cijene počnu dvostruko iskazivati.

Tko god u sjeverno talijanskom turizmu posluje s gotovinom potrudio se osloboditi svoje poslovanje sitnih eurocenata i zapravo je gotovo nemoguće u kafiću, slastičarni, trgovini ili restoranu susresti se s cijenom od recimo 2,65 eura koliko bi u eurima koštao primjerice suvenir s magnetom na hrvatskoj obali koji se danas prodaje za 20 kuna.

Sudeći prema talijanskom primjeru današnja cijena od 20 kuna u eure bi se prije prevela tako da iznosi tri eura. Problem je samo što bi takvo preračunavanje i zaokruživanje zahvaljujući propisima koji prate uvođenje eura u hrvatski sustav plaćanja bilo protuzakonito.

Iznosi u kunama moraju se preračunati u iznose u eurima primjenom fiksnog tečaja konverzije i matematičkog pravila zaokruživanja konačnog iznosa na dvije decimale. Takvo pravilo obećaje da će dobiveni rezultati cijena u eurima biti svakojaki, ali vrlo rijetko pošteđeni eurocenata zbog čega će plaćanje u gotovini biti otežano kako za kupce tako i za prodavače.

Talijanska turistička cjenovna stvarnost danas 20 godina nakon uvođenja eura u toj zemlji nedvosmisleno pokazuje da će iscrpljivanje hrvatskog biznisa na precizno zaokruživanje cijena nakon preračunavanja u euro na dvije decimale sigurno biti vrlo kratkog daha, jer ono što danas košta primjerice devet kuna u trenutku uvođenja eura trebalo bi koštati 1,19 eura, a pod kapom rastuće inflacije realno je očekivati rast te cijene na 1,50 eura.

Radi jednostavnosti poslovanja, posebice onog s gotovinom cijene se u talijanskoj stvarnosti zaokružuju na pune iznose u eurima, na polovice, ili petine eura u eurocentima pa bi hrvatske po zakonu iskazane cijene u eurima turistima mogle biti naporne, odbojne, a pokojem ciniku možda čak i smiješne. Međutim, najvažnije je da će biti neodržive. Kad je o cijenama u eurima riječ zapravo možemo očekivati da će tijekom ove godine sva poskupljenja biti podvedena pod kapu opće inflacije, baš kao i u Italiji, pri čemu će se zahvaljujući još uvijek izvrsnim pokazateljima o rastu potrošnje Europljana te cijene u kunama podići i više  nego to inflacija diktira te se potom u eurima korigirati tako da se zaokruže na najbliži niži okrugao iznos u eurima, kako bi se ispoštovala pravila preračunavanja i zaokruživanja cijena.

Poduzetnici bi, zakače li se državni inspektori snažno za praćenje preračunavanja i zaokruživanja cijena mogli doći u opasnost da plaćaju velike kazne budu li neoprezno i prebrzo podizali cijene u procesu prelaska na euro kako bi ih pojednostavnili. Budu li zaista državni inspektori inzistirali na kažnjavanju manjih prekršaja bit će to kažnjavanje za proces poskupljenja koji nije moguće spriječiti niti zaustaviti, moguće ga je samo usporiti glasnim prijetnjama kaznama. Iduće godine u ovo doba ne donese li nam turbulentno vrijeme u kojem živimo veće izazove i probleme možemo očekivati da će cijene u eurima biti zaokružene na jednostavno pamtljive iznose, a poskupljenja ćemo morati – progutati.