Češki investitori otkrivaju hrvatsko tržište; sve dulji popis tvrtki koje su propustile izlazak na burzu

Ali u Americi su oni poznatiji po tome da im je vlasnik Mark Cuban, jedan od antologijskih likova američke poslovne scene. Poznat je po tome da mrzi sastanke, izjavio je jedanput: "Jedini način da me dovedete na sastanak je da mi napišete ček." Očigledno je čovjek koji ne voli gubiti vrijeme, a njegova priča je klasični američki san iz filmova. Dijete iz siromašne židovske obitelji iz predgrađa Pittsburgha, od ranih dana je smišljao načine kako da zaradi novac i kako da uspije u okruženju koje potiče ambicioznost i kreativnost pa je tako prodavao novine i vrećice za smeće kako bi kupio skupe tenisice za omiljenu košarku. Nakon fakulteta se preselio u Teksas i od konobarenja došao do jednog od najuspješnijih pionira e-commercea.

Davne 1999. je postao poznat kad je napravio najveću e-transakciju i kupio privatni Gulfstream zrakoplov od 40 milijuna dolara. Nakon toga njegova karijera je krenula u tri pravca: medijski biznisi, venture capital ulaganja i startupovi te košarka kao vlasnik Dallas Mavericksa.

Kasnije je postao i medijska osoba poznat kao voditelj legendarne emisije "Shark Tank" koja je poticala poduzetništvo i startup zajednicu pa je i sam kroz to uložio 20-ak milijuna dolara u raznorazne startup kompanije. Bio je i vlasnik filmske kompanije, čak je imao i političke ambicije, ali najviše se profilirao kao veliki burzovni ulagač.

Sam sebe je definirao kao "libertarijanca" i pojasnio da je najveći vid patriotizma da platiš što više poreza državi.

Priča o Mark Cubanu je jedna inspirativna biografija koja pokazuje kako američki kapitalizam počiva na takvim pokretačima i pozitivnim primjerima kako se volja i trud uvijek isplate. Njegov 'success story' mi je bio interesantan kao upravo suprotan našem primjeru državnog kapitalizma, a upao mi je u oko kad sam prošli tjedan pročitao jednu crticu u dnevnim novinama da bivši premijer Sanader među ostalim u imovini još ima i dionice sportskog dioničkog društva Hajduka.

Tog davnog 15. listopada 2008. mediji su izvijestili da je Sanader kupio deset dionica Hajduka, a kako je sam i bio inspirator pretvorbe Hajduka u dioničko sportsko društvo, time je pokazao da vjeruje u uspjeh Hajduka. Još nekolicina većih poduzetnika je također kupila velike pakete dionica Hajduka, ali deset godina kasnije vidimo da je to bio čisti promašaj. Hajduk je sportski na vrlo niskim granama, gotovo svi inicijalni dioničari su prodali dionice, a sama dionica nikad se nije uvrstila na Burzu da bi pokazala koliko vrijedi. S druge strane Dinamo već godinama priprema pretvaranje u dioničko društvo, ali očigledno će i to dočekati neka druga vremena, dok su Rijeka i Osijek pod vodstvom utjecajnih vlasnika napravili pozitivan iskorak i poboljšali infrastrukturu i sportske rezultate. Mislim da bi primjer Marka Cubana trebao biti smjer u kojem kolektivni sportovi trebaju biti primjer kako težiti da sport bude profitabilan, a socijalno i društveno odgovoran jer pruža izvrstan primjer djeci kako se trud i zalaganje uvijek isplate, no to je samo alegorija na biznis i društvo.

Dugačak je popis sportskih klubova koji su listani na burzama i koji preko burze skupljaju novac za poslovanje: Ajax, Benfica, Sporting, Celtic, Borussia, Juventus, Lazio, Roma, Manchester United, Porto, Green bay Packers, Besiktas, Galatasaray, Fenerbahče, Arsenal, Olympique Lyon.

Kako je poznato Zagrebački holding, jedna od najvećih tvrtki po prihodima i zaposlenicima, a u stvari holding sastavljen od raznih gradskih poduzeća u Zagrebu, je prije nekoliko godina izdao oko 300 milijuna eura euroobveznica u Londonu, s kojima je planirao riješiti određene infrastrukturne probleme i refinancirati već započete, da bi naprasno 2017. opet refinancirao euroobveznice prije isteka roka s kunskim obveznicama u domaćim bankama. Sad se govori da se ponovno spremaju na novo izdanje, a s obzirom na dosta kompliciranu financijsku situaciju Grada i Holdinga bit će zanimljivo vidjeti pod kojim uvjetima će se novo izdanje plasirati i na kojem tržištu. Šteta da opet nije bilo suglasja da se plasiraju nacionalne obveznice prijemljive za male ulagače ili da se čak djelomično Holding uvrstio na Zagrebačku burzu gdje bi sigurno bio interesantan velikim institucionalnim investitorima jer se radi o tzv. Utility kompaniji, koje su uvijek meta investitora s averzijom na rizik.

Nakon određenog zatišja opet je proteklog tjedna bilo trgovanja s dionicom Zagrebačke burze (ZSE), očigledno su u posljednjoj fazi pripreme za prelazak kontrolnog praga trenutačno najvećeg investitora koji još treba odobrenje regulatora. Čak se neslužbeno čuju određene kadrovske promjene, a paralelno s tim i vlasničke u ZSE s obzirom na to da još postoji nekoliko većih dioničara koji će se morati odlučiti što napraviti sa ZSE grupom (Zagrebačka i Ljubljanska burza) u budućnosti.

Karlovačka banka, jedna od nekoliko preostalih domaćih banka, koja uz to i kotira na burzi, nakon razdoblja bez intenzivnije trgovine ponovno se probudila, s dobrim najavama pozitivnih poslovnih rezultata, a postoje neke naznake da su postojeći vlasnici spremni za ponudu kojom bi se nastavila konsolidacija bankarskog sektora. Dionicom se trenutno trguje na knjigovodstvenoj vrijednosti od oko osam kuna, ali s obzirom na nisku tržišnu kapitalizaciju i solidne pokazatelje mogli bi postati atraktivni za širi krug investitora.

Nastavlja se aktivna investitorska politika Krupa Investmenta, češkog fonda koji se počeo intenzivnije baviti hrvatskim tržištem i postao je jedan od većih dioničara HT-a i lagano se osjeća da posljednjih par godina Česi kao ulagači otkrivaju Hrvatsku kao potencijalno zanimljivo tržište pa tako nakon velike investicije čeških ulagača u dionice Sunčanog Hvara i u lanac kladionica Germania, sad je očigledno da i Krupa misli ozbiljno na ZSE. Sve je još zanimljivije ako se uz to poveže da je jedna od najjačih brokerskih kuća u Istočnoj Europi "Wood& Company" aktivno prisutna na našem tržištu, a i jedna jaka financijska kompanija s poslovanjem u Češkoj, J&T grupacija iz Slovačke je vlasnik banke u Varaždinu. Također, Odien grupa je konsolidirala ulaganja u hotele kod Splita (Lav resort i Hotel Split). Kako je Odien poznata 'asset management' kompanija za očekivati je daljnje investicije u nekretninskom i hotelskom sektoru. Također imamo češku investiciju u energanu u Gospiću.

Također su aktivni i regionalno. Tako je češki fond Eco investment vlasnik slovenske Palome, u Srbiji je najbogatiji Čeh Petr Kelner preuzeo poslovanje telekom kompanije Telenor i njihov bankarski dio, a poznati Studio Barrandov je kupio udjel u filmskom studiju Avala.
Varteks je objavio da je zbog nedovoljnog interesa investitora odustao od najavljene dokapitalizacije pa će morati u budućnosti pokazati znakove oporavka kako bi privukao nove ulagače. Cijena je oko 17 kuna, a tržišna kapitalizacija je niska, na razini oko 70 milijuna kuna pa se očekuju pozitivni efekti promjena u prvom kvartalu 2019.

Na stranim tržištima je zanimljiva borba između Deutsche banka i talijanskog UniCredita za preuzimanje njemačkog Commerzbanka i to tako da UniCredit predlaže da je spoji sa svojim njemačkim dijelom poslovanja HypoVereinsbankom, ali bi ostali odvojene banke, dok je opcija spajanja s Deutsche bankom zabrinula regulatore jer bi bila s prevelikim tržišnim udjelom i sistemskim rizikom. U Sloveniji traju pregovori oko preuzimanja posrnule kompanije Intereurope za koju je zainteresirana Slovenska pošta koja bi tako ojačala svoj udjel u tom sektoru. U Grčkoj je propala privatizacija Hellenic Petroleuma gdje se prodavao većinski udio od 50,01%, ali konzorcij Glencore i Vitol na kraju nije predao obvezujuću ponudu jer je Grčka tražila povlastice kao manjinski dioničar.

Nastavlja se daljnje preslaganje na domaćoj poslovnoj sceni gdje je fond Mid Europa preuzeo pekarsku industriju Mlinar, a kako smo već spominjali u prijašnjim tekstovima prisutni su u Srbiji i aktivno gledaju daljnje akvizicije i u Hrvatskoj.