Buka se digla oko privatnih nekretnina stradalih u potresu, umjesto da se fokusiramo na kontrolu trošenja 11,5 milijardi eura

Uglavnom su se usprotivili ljudi koji sebe također nazivaju liberalima odgovorivši kako Zagrepčani godinama plaćaju poreze da bi se javnim novcem saniralo i obnavljalo koješta po cijeloj Hrvatskoj i da bi se poticalo i pomagalo nerazvijena područja bilo brdska bilo planinska, bilo otočna, pa je sasvim normalno da se javnim novcem potpomogne obnova privatnih nekretnina u Zagrebu. 

Potpirujući niske strasti rasprava je na društvenim mrežama buknula pa se u njoj broji tko je bogat, tko je siromašan, tko je plaćao osiguranje, tko nije, tko je propisno obnovio svoju nekretninu, a tko nije, može li se uopće stan u zgradi u centru Zagreba obnoviti bez pristanka svih suvlasnika, zašto vlasnici ne prodaju nekretnine koje ne mogu propisno održavati i presele se u jeftinije...argumenti se mogu nizati, a rasprava trajati koliko i obnova Zagreba, gotovo cijelo desetljeće. I potpuno je promašena. Koliko je žestoka toliko je i jalova.

Civilizirano društvo sudjeluje u obnovi svoje okoline nakon epogode

Svako civilizirano društvo solidarno sudjeluje u obnovi svoje okoline nakon elementarne nepogode. A posebno pred recesiju u vremenu pandemije u kojoj je u kompletnom potonuću gospodarstva i prodaja stanova prepolovljena pa se samo čeka da se prepolove i cijene.

Umjesto malodušnog glodanja teme o obnovi privatnih zagrebačkih nekretnina možda bi pametnije bilo vrijeme utrošiti raspravljajući zašto će nas kompletna obnova Zagreba nakon potresa stajati, 11,5 milijardi eura, a možda i više. Zašto brojne školske i fakultetske zgrade, muzeji, knjižnice i ostale javne zgrade nisu izdržale ono što seizmološka struka smatra potresom umjerene magnitude? Šteta je, naime, prevelika za takvu jačinu potresa. Zagreb se raspao u potresu umjerene magnitude zato što su zgrade loše održavane, nestručno nadograđivane i neadekvatno rekonstruirane. Svega je pet posto zgrada, kažu stručnjaci građeno po važećim propisima.

Porezni će obveznici Grada Zagreba platiti pola milijarde kuna za ruglo od sljemenske žičare. Ipak, novca se nikad nije moglo naći za propisnu obnovu i rekonstrukciju javnih zgrada, a posebno škola budući da u njima borave tisuće djece. I trebale bi izdržati potres značajno jači od proljetnog.

Možemo li vjerovati da će se za 11,5 milijardi eura propisno obnoviti Zagreb?

Ako grad i država ne obnavljaju, ne osiguravaju i propisno ne održavaju poreznim novcem ono što je u javnom vlasništvu zar zaista možemo vjerovati da će natjerati privatne vlasnike na ulaganje i održavanje? Možemo li uopće vjerovati da će i za vrtoglavo visokih 11,5 milijardi eura propisno obnoviti Zagreb? To je prvorazredna tema za ljude koji sebe nazivaju liberalima u Hrvatskoj. Društvo ne može imati baš nikakve koristi od toga što bi se nešto javnog novca uštedjelo uskratom pomoći privatnim vlasnicima zagrebačkih nekretnina. S druge strane, društvo i svaki njegov pojedinac mogu imati višestruke koristi od toga da se za 11,5 milijardi eura posao obnove Zagreba propisno obavi. Pa da 95 posto zgrada zadovoljava važeće propise, a ne svega pet posto.

Može se taj novac i spiskati po dobroj staroj metodi višestrukog preplaćivanja radova koji će biti loše odrađeni. Odredba o maksimalno dopuštenoj cijeni za radove koju je moguće prihvatiti neće spriječiti preplaćivanje. Uvijek je naime moguće za bilo koji iznos isporučiti dvostruko manju vrijednost radova.

No, lakše je pucati na niske strasti pa označiti vlasnike nekretnina u centru Zagreba kao trule bogataše kojima će država sada pomoći da njihovo vlasništvo bude još vrjednije te pokrenuti time obračun među ljudima umjesto da se fokus zadrži na onima koji će upravljati trošenjem tih milijardi eura. Milijarde će se pak sliti građevinarima, projektantima, arhitektima...privatnom sektoru, po kojim kriterijima? Hrvatskim naravno.