Brza ukrajinska pobjeda ne odgovara interesima Kine

Clevery je govorio i o Tajvanu s naglaskom na to da bi invazija na ovaj otok uništila svjetsku trgovinu te bi nanijela katastrofalan udarac i kineskoj ekonomiji. Stav je Velike Britanije – što na neki način predstavljanja kontriranje nedavnim Macronovim izjavama – da se niti jedna zemlja ne može zaštititi od posljedica rata na Tajvanu. U skladu s time, Cleverly je poručio da je London zainteresiran za produbljivanje suradnje sa saveznicima u Indopacifiku. Posebno je pozvao Kinu da bude otvorena prema onome što je nazvao kao najveće vojno nagomilavanje u mirnodopskoj povijesti i dodao da bi tajnost oko njezinih planova mogla dovesti do tragično pogrješne procjene. 

Za razliku od Francuske, Njemačke i Španjolske, čiji su čelnici posjetili Kinu u posljednjih šest mjeseci, vidljivo je da Velika Britanija, koordinirano sa Sjedinjenim Američki Državama, zauzima oštriji pristup prema rastućoj prijetnji Pekinga. U američkoj strategiji nacionalne sigurnosti Kina je vrlo otvoreno označena kao glavni strateški rival SAD-a koji je jedini sposoban za preoblikovanje međunarodnog poretka na način koji je protivan američkim interesima. Kineski i američki odnosi presudno će oblikovati međunarodne odnose 21. stoljeća. Pritom se interesi Washingtona i Pekinga ne sukobljavaju samo u azijsko-pacifičkoj regiji (Tajvan, Južnokinesko i Istočnokinesko more), nego i globalno s obzirom na to da Kina putem Inicijative Pojas i put otvoreno izražava globalne geoekonomske i geopolitičke ambicije. Rivalstvo je osobito snažno na području visokih tehnologija, ali i na vojnome planu gdje Kina ubrzano radi na tome smanji prednost SAD-a. 

Jačanje kineske diplomacije

Posljednjih mjeseci vidljivo je to da Kina pokušava putem proaktivnijeg djelovanja diplomacije širiti svoj utjecaj. Peking se uspješno involvira u rješavanje važnih međunarodnih problema. Obnova diplomatskih odnosa između Irana i Saudijske Arabije, dva velika vojno-politička i religijska rivala, zbila se uz posredovanje kineske diplomacije. I to na prostoru koji se do jučer smatrao američkom interesnom sferom. 

Prošloga tjedna kineski predsjednik Xi Jinping razgovarao je s ukrajinskim predsjednikom Volodomirom Zelenskijem. Jinping je označio kinesko-ukrajinske odnose kao "strateško partnerstvo koje potiče razvoj i revitalizaciju dvije zemlje" te je ponovio da Kina stoji na poziciji uzajamnog poštovanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine. U priopćenju nakon razgovora kineski je predsjednik izrazio namjeru proaktivnosti oko dijaloga i pregovora. Predložio je to da Kina u Ukrajinu pošalje specijalnog predstavnika za euroazijska pitanja kako bi imao dubinsku komunikaciju sa svim akterima o političkom rješavanje ukrajinske krize. 

U nedavnom uvodniku kineskog "Global Timesa" možemo pročitati da kako "vrijeme prolazi, međunarodna zajednica sve trezvenije razmišlja o ovom vrućem sukobu. Raste spremnost za pregovore na svim stranama, a u raznim europskim zemljama se pojavljuju racionalniji glasovi. U izvjesnom smislu, pojavio se prozor mogućnosti za postizanje političkog rješenja ukrajinske krize".

Ovdje su, dakako, izraženi kineski pogledi, no i sve veći broj zapadnih geopolitičkih analitičara i stručnjaka za međunarodnu sigurnost počinje spominjati mogućnost pregovora nakon sada već godinu danas izostanka bila kakvoga direktnog strateškog dijaloga.

"Politico" je prošli tjedan objavio članak o tome da se Bidenova administracija u tajnosti priprema za mogućnost da će, ako ukrajinska proljetna kontraofenziva podbaci u odnosu na očekivanja, domaći kritičari (tu se prije svega misli na republikance) i vanjski saveznici optužiti Ameriku da je također podbacila. Američka će se vlast suočiti s dvostrukim napadom. Jedna strana će zastupati stav da bi ukrajinsko napredovanje bilo uspješno samo da je administracija dala sve što je Kijev zatražio, odnosno rakete dugog dometa, borbene zrakoplove i veću količinu sustava za protuzračnu obranu. Druga strana zabrinuti su službenici u Bidenovoj administraciji koji će tvrditi kako ukrajinski neuspjeh pokazuje da Ukrajina ne može u potpunosti potisnuti Rusiju sa svojeg teritorija.

Prema navodima dvoje službenika američke administracije koji su upoznati s procjenama, piše "Politico", Ukrajina se nada da će prekinuti rusku kopnenu vezu s Krimom, dok su američki službenici skeptični da će se to dogoditi. No i dalje postoje nadanja u Pentagonu da će Ukrajina narušiti ruske linije opskrbe u ovom području, čak i ako bude teško postići potpunu pobjedu protiv iznova utvrđenih ruskih trupa. Američki obavještajni podaci nagovještavaju da Ukrajinci nemaju sposobnost potisnuti ruske trupe gdje su ove duboko ukopane, a slično uvjerenje učvrstilo se u vezi i s drugim bojištima u Ukrajini, prema navodima službenika. 

Pregovori?

U istome članku navodi se i to da su vođene rasprave da se razgovori Ukrajincima prikažu kao pregovori o "primirju", a ne kao pregovori o miru, što bi ostavilo otvorenim vrata da Ukrajina povrati još neki teritorij u budućnosti. Kijev bi morao dobiti neke poticaje: možda sigurnosna jamstva oblikovana po uzoru na sporazum o NATO-u, ekonomsku pomoć od Europske unije, dodatnu vojnu pomoć koja bi obnovila i osnažila ukrajinske snage i tome slično. Ovi pomoćnici izražavaju nadu da će se Kina ponovo uključiti i da će pritisnuti Putina da također sjedne za pregovarački stol. 

Biden i njegovi glavni suradnici, podsjeća "Politico", javno su naglasili da bi Zelenskij trebao započeti mirovne pregovore tek kada bude spreman. Međutim, Washington je, navodi se, Kijevu priopćio i neke političke realnosti: u nekom trenutku, posebno kada republikanci preuzmu kontrolu nad Predstavničkim domom, SAD će tempo pomoći vjerojatno usporiti. Službenici u Washingtonu, premda ne pritišću Kijev, počeli su se pripremati za to kako bi mogli izgledati ovi razgovori, i preispitivati koliko bi za Zelenskija bilo teško to progurati u domaćoj javnosti. "Ako Ukrajina ne može ostvariti znatne uspjehe na bojnom polju, neizbježno se nameće pitanje je li vrijeme da se pregovorima okončaju borbe", ističe Richard Haass, predsjednik Savjeta za vanjske odnose. "[Produženje rata] je skupo, smanjuju se naše rezerve streljiva, a postoje i druge eventualnosti u svijetu za koje se moramo pripremiti".

Glede rata u Ukrajini trenutno postoje mnoge nepoznanice. Puno toga ovisit će o vojnom stanju na terenu. Za Kijev neće biti isto uspije li kontraofenziva (barem djelomično) ili ne. Sjedinjene Američke Države očito se pripremaju za različite scenarije, a spominju se i "druge eventualnosti" u svijetu za koje se Washington mora pobrinuti. Nije teško zaključiti da se tu prije svega radi o mogućem sukobu s Kinom u azijsko-pacifičkoj regiji. To je područje gdje SAD namjerava staviti naglasak što automatski znači i (barem djelomično) micanje fokusa s Ukrajine. 

Kako bilo, područje Ukrajine kao i područje Indopacifika danas predstavljaju dvije najopasnije točke svijeta s vrlo opasnim konfliktnim potencijalima sukoba velikih sila. Za razliku od staroga hladnog rata koji se vodio u Berlinu, Vijetnamu i Koreji današnji se vodi na samim ruskim odnosno kineskim granicama što ga čini još opasnijim. Za nadati se je da će nova rivalstva poprimiti određene okvire i transformirati se u upravljana strateška rivalstva. U protivnom svijet će ući u razdoblje trajne neizvjesnosti.