Britanci znaju i propasti sa stilom! Mi ni živjeti!

Bez obzira na moderne metode plaćanja Thomas Cook, kompanija osnovana prije 178 godina više ništa neće platiti. Jer je kompanija bankrotirala. A osnovana je punih 15 godina prije Uljanika koji u hrvatskoj percepciji ne bi smio propasti zato što je star. Riječ je o najstarijoj, sada već poslovno neživućoj, ali ipak najstarijoj turističkoj agenciji na svijetu- Thomas Cook je prije bankrota opsluživao skoro 20 milijuna turista na 16 destinacija. Bio je velik. To je dovelo do nesretne posljedice. 

Prema agenciji Reuters "stotine tisuća turista" su zaglavile na svojim turističkim destinacijama bez mogućnosti redovitog povratka kući. Razni mediji izvještavaju o točnim brojkama zaglavljenih, riječ je o 600 tisuća ljudi, od kojih su njih 150 tisuća Britanci i  kojima smještaj ili povratni let ne mogu biti plaćeni jer je turistička tvrtka bankrotirala. Vjerovnici se nisu uspjeli dogovoriti o naplaćivanju duga. U magazinu Forbes o tom je bankrotu ispisana jednostavna rečenica koja kaže da je kompanija bankrotirala jer je propustila pripremiti se za budućnost, no toj je jednostavnosti dodati i podatak o 1,7 milijardi funti duga koji se nema odakle naplatiti. Ono što će se u površnom izvještavanju predstavljati kao šok i nevjerica, kao emotivna priča o propasti kompanije koja gotovo dvije stotine godina živi u osnovi je drugačije. Već u jesen 2011. Thomas Cook je tražio od svojih kreditora još stotinu milijuna funti. Bio je to začetak problema i kraja kojem svjedočimo danas. 

Kraj Thomasa Cooka koji je bio pojam pojmova turističke industrije pokazuje samo jednu jednostavnu činjenicu,a ta je da je u uhodanom gospodarstvu koje se uzdiže i propada ovisno o ekonomskim ciklusima – dozvoljeno propasti i najvećima i najstarijima. Poput Thomasa Cooka. Putnike zbrinjava liberalno uređeno Ujedinjeno Kraljevstvo, popularnije nazivano "Velika Britanija". Kad kompanija te veličine bankrotira tada država šalje zrakoplove da skupljaju Britance diljem svijeta i vrate ih kući. U kontekstu Brexita u kojem jedna zemlja izlazi iz EU, i šalje zrakoplove da državljane vrate kuću sve bi skupa moglo biti shvaćeno kao šala. Međutim, nije. 

Ozbiljno je. U ozbiljnoj ekonomiji kompleksnog sustava zvanog Ujedinjeno Kraljevstvo očito je dozvoljeno propasti i najstarijima i onima koji su među najvećima. Thomas Cook je propao. Njegovi se vjerovnici nisu uspjeli dogovoriti o naplati duga. Velika kompanija s još većom poviješću otišla je u povijest. Zbrinjavaju se što turisti, što radnici. A Hrvatska? E, kod nas vam nije tako. Ni jedno brodogradilište, primjerice,  ne smije nikad propasti. Veliki koncerni s vertikalnom integracijom poslovanja nikada ne smiju propasti... Velike se od malih ekonomija razlikuju po tome što velike slave uspjeh i propast, a male mole velike da im pomognu preživjeti. Britanija će vidjeti i osjetiti posljedice bankrota Thomasa Cooka kao što će svjedočiti rastu nečeg novog nakon tog kraha i poslovni život će teći dalje. U Hrvatskoj ćemo nažalost još uvijek birati opstanak i spašavanje nesposobnih na uštrb sposobnih... Ili da pojednostavnimo: Tko ne nauči propasti nikad neće naučiti kako "zaista uspjeti". 

Nakon puno razmišljanja sjetila sam se čekova.