Britanci vjeruju da Todorića u Hrvatskoj čeka fer suđenje, počinju li reforme?

U Hrvatskoj je povjerenja manje, ne u konkretnom slučaju. I sve se to dogodilo koji dan prije izlaska knjige Martine Dalić koja je teret nosila velikim djelom na svojim leđima. Što, naravno, ne umanjuje kontradiktornosti u cijelom procesu. I njene istine. Pad je to jednog modela ponašanja u gospodarstvu kojem je bilo vrijeme da ode u povijest. Gotovo!!!! I poruka svima. Na polovici mandata Vlade Andreja Plenkovića. I malo tko je vjerovao da će ići do kraja. A išlo se. Nakon takve jasne poruke može se iščitati kako su reforme počele. Jer, kraj takvog modela ozbiljna je reforma. Nadamo se da je put pravocrtan...bez izuzetaka.

Hrvatski suficit u proračunu, a gorjelo je crveno zbog deficita, povećana potrošnja, izlazak iz investicijskog "smeća", ipak su podaci koje teže prepoznajemo kao reformske. Ništa brzo. Afere SMS i vukovarski prosvjed skrenuli su pažnju sa smirene analize polovice mandata. No, upravo ta dva događaja ukazuju gdje je još potrebno zapeti i kao takvi moraju biti prepoznati..dok se kotrljaju dalje..tko zna do kuda i s kojim epilogom.

Ima pokušaja osporavanja dobrog viđenja države i nedostatak osjećaja za nacionalne interese, nekoliko olako zaboravljenih slučajeva govore sasvim drugačije. Prije kratkog izleta u nedavnu prošlost spomenimo samo aktualni slučaj Uljanika. Ova će Vlada morati odgovarati za jamstva koje su izdavale druge, prethodne vlade. To će napraviti bez velike panike jer u proračunu postoji višak. Prvi put u povijesti hrvatske države. Točnije, drugi put. Prvi put je bilo prošle godine, opet u mandatu ove Vlade. 

Zamislimo što bi bilo da je naplata Uljanikovih garancija došla u vrijeme Milanovićeve Vlade. Koliko bismo skupih kredita morali otplatiti? Koje bismo još obiteljsko srebro rasprodali ispod stvarne vrijednosti? A garancija su kao izgradnja Pelješkoga mosta. Najveći dio duga nastao je baš u vrijeme one Vlade koja je zaustavila izgradnju mosta. A postoji ministar koji je htio graditi autocestu na teritoriju druge države kao zamjenu za most. I to bez dogovora s tom državom. Zamislite samo kako bi sada novoizabrani političari te države reagirali da su se bivši naši vrlo zaigrali. Međunarodni sudovi bavili bi se nama. Kao da odnos s BiH i bez toga nije dovoljno složen.

Danas ne znamo nazive svih tih modernih helikoptera, kupujemo eskadrilu modernih borbenih zrakoplova, a ranije su nam remontirani MIG-ovi vraćeni u kamionima jer ne mogu letjeti. Ne bi valjalo zaboravljati.

Nadamo se da ova Vlada neće prodavati vode i šume. Neke su to htjele i nisu ih optuživali za nacionalnu izdaju. Mogli bismo se sjetiti i premijera koje su strani državnici izbjegavali i to ne baš bilo koji. Kancelarka Merkel na proslavi 100. obljetnice početka Prvog svjetskog rata u Dubrovniku. A kako smo mi Hrvati prema svojima uvijek izrazito kritični, onda onaj kojem se otvaraju vrata europskih lidera postaje sumnjiv kao europski sluga ili ima ambiciju otići. Sve je u redu, imamo pravo biti nepovjerljivi jer smo mnogo puta prevareni taman kad smo pomislili da je dobro i ne trebamo olako vjerovati. Samo, možda hladne glave rasuđivati. Jer, kako ćemo inače znati kad krene...