Bill Gates o koroni? Njemu vjerujem

S nestrpljenjem sam iščekivao početak. Znamo tko je Bill Gates. Čovjek koji je svojim radom i poduzetništvom (osnivač i dugogodišnji čelnik Microsofta) doslovno oblikovao svijet u kojem danas živimo. U tom smislu je neosporni broj jedan. Trenutno je drugi najbogatiji čovjek na svijetu. Neto vrijednost mu je procijenjena na više od dva godišnja BDP-a Hrvatske.

Manje je poznato da je sa suprugom prije dvadeset godina osnovao najveću privatnu dobrotvornu zakladu na svijetu, Bill & Melinda Gates Foundation. Imovina zaklade je 50 milijardi dolara, a temeljni cilj je unaprijeđenje zdravlja i smanjenje siromaštva u cijelom svijetu. U ovom svojstvu je, očito, vrlo kvalificirana osoba za razgovor na temu koja danas zaokuplja cijeli svijet.

Onda, što sam sve čuo i vidio u tom razgovoru? Puno toga. Prvo i najvažnije, Gates mi je vratio optimizam! Vrlo konkretno i argumentirano je objasnio da će već u idućih nekoliko mjeseci (do kraja godine najkasnije), "većina od šest ozbiljnih projekata pronalaženja cjepiva" završiti tzv. treću fazu ispitivanja. Kada se to dogodi, proizvodnja milijardi doza (već sada u pripremi) više neće biti problem. To znači da sredinom iduće godine već imamo značajan dio svjetske populacije cijepljen učinkovitim i sigurnim cjepivima, više njih.

Drugo, financiranje razvoja cjepiva nije problem. Najveće države svijeta (SAD prije svih) ubacile su neograničena financijska sredstva, a privatne farmaceutske tvrtke u suradnji s nacionalnim javnim zdravstvenim sustavima danonoćno doslovce rade "da spase svijet". Sebe prije svih.

Treće, priroda ove pandemije riješila je i problem nejednakosti u svijetu u području javnog zdravstva. Ili se cijepimo svi ili će virus ciklički napadati iz najrazličitijih kutaka današnjeg turbo globaliziranog, međuovisnog svijeta. To znači – i najsiromašnije zemlje svijeta moraju praktički besplatno dobiti potrebne količine cjepiva da bi cijeli pothvat uopće imao smisla. I dobit će! Umjesto njih platit će razvijeni svijet, ne zbog altruizma, već zbog hladne računice koja pokazuje stostruko veće ekonomske štete u slučaju ponovnog rasplamsavanja pandemije.

Četvrto, ni tzv. antivakseri ne mogu ugroziti projekt – nije potrebno cijepiti sto posto populacije da bi se postigao kolektivni imunitet i tako praktički ugasilo virus.

Dakle, službena odobrenja za učinkovita i sigurna cjepiva su praktički tu, za nekoliko mjeseci. Ostaje nam ostati pametan i strpljiv idućih godinu dana. To znači samo ono milijardu puta ponavljano – distanca, higijena, dezinfekcija. Mala promjena ponašanja. Tako jednostavno, tako učinkovito. Pa zar je to teško postići?

Danas je očito teško, u cijelom svijetu. Glavni razlog je što ne postoji dovoljan broj osoba kojima se vjeruje. Najmanje se vjeruje političarima, o bilo čemu. Čak i kada iznose ispravne i stručne, znanstveno potvrđene stavove, malo tko im vjeruje. No, to je univerzalni problem suvremenih demokracija. On biva dodatno uvećan ovom današnjom "infodemijom" u kojoj se međusobno isprepliću milijuni informacija, dezinformacija, laži, marketinških trikova...

Prosječno obrazovanom građaninu teško je danas razlikovati eksperta od šarlatana, profesionalca od prevaranta. Zašto? Nekada su bili i fizički odvojeni kroz proces objavljivanja u tvrdo uvezenim časopisima i knjigama. S recenzijama i pod prijetnjom profesionalne propasti u slučaju širenja laži ili neistina. Danas je sve to pomiješano na ekrančićima koji mijenjaju sadržaj svake sekunde. Cjelokupno informacijsko smeće ovog svijeta nalazi se među prvih pet ponuđenih naslova kod 99,9 posto najposjećenijih portala. Besplatno dostupnih.

Upravo zato čitam samo sadržaje iz onih medija koji se plaćaju. Oni se za pretplatu bore isključivo kroz pažljivo pisane tekstove koji iznose provjerljive činjenice, traže istinu i nemaju apriorna ideološka ili politička zastranjivanja. Nepotpisane tekstove pišu vrhunski znalci. Nema sulude utrke s vremenom da bi se nešto bezvrijedno objavilo pet sekundi prije konkurencije. Pogledajte životopis glavne urednice koja je razgovarala s Gatesom. Upravo zato plaćam pretplatu i londonskom The Economistu.

Gatesu pak vjerujem zbog nekoliko razloga. Klinac koji napusti prestižni studij na drugoj godini da bi se posvetio razvitku nečeg novog, nepoznatog, nije bilo kakva osoba. Nakon 45 godina živimo okruženi njegovim rezultatima.

Vjerujem mu i zbog toga što mu ne treba ni još jedan milijun, niti dodatna prepoznatljivost, ni simpatije birača. Pa kad stjecajem okolnosti ima i ogromno filantropsko iskustvo podržano vlastitim milijardama, vjerujem mu još više. Sve u životu napravio je kao privatni poduzetnik.