Bijela lista trgovaca – od reklame do antireklame

Osim što su medijima predstavili nedovršenu aplikaciju koju građani još uvijek ne mogu koristiti prilikom tog predstavljanja najavili su kako će se lista cijena ažurirati svakih 15 dana.  Ne pošalju li ostali trgovački lanci svoje cijene možemo očekivati vojsku suradnika Ministarstva gospodarstva kako svakih 15 dana popisuje cijene po Intersparu, Kauflandu, Lidlu ili Plodinama. 

Predstavljanje Bijele liste i još uvijek nepostojeće aplikacije služilo je zapravo onome što je u jasne riječi sažeo sindikalist Krešimir Sever rekavši da su trgovci na Bijeloj listi dobili odličnu reklamu. I tu se postavlja pitanje etike. Ministarstvo gospodarstva na sva je usta izreklamiralo Konzum, Tommy i KTC ne zato što su najjeftiniji, imaju najbolju uslugu, najmanje su poskupjeli od sviju ili su učinili nešto drugo zaista značajno za potrošače, već samo zato što surađuju s državom šaljući joj listu cijena koju po zakonu ni jedan trgovac državi ne mora poslati. 

Bilo bi pogrešno zaključiti da su Konzum, Tommy ili KTC išta bolji od bilo kojeg drugog trgovačkog lanca zato što su Ministarstvu poslali liste cijena 300 proizvoda. Da je Ministarstvo aplikaciju Kretanje cijena pustilo u rad građani su mogli sami dolaziti do svojih zaključaka i listajući cijene iz Konzuma, KTC-a i Tommyja u aplikaciji dok obilaze police u nekoj drugoj trgovini mogli su sami usporediti je li im taj proizvod jeftiniji ili skuplji. 

Danas, sutra, prekosutra, za vrijeme uskršnjih blagdana ... Život naime ide dalje, poput rijeke teče i iza sebe ostavlja uvođenje eura. Kao da su zapleli o nevješto podignut lanac i sapleli se o njega u Ministarstvu i dalje elaboriraju o poskupljenjima u siječnju u odnosu na prosinac, troše novac poreznih obveznika kako bi progonili maglovitu skupinu cjenovnih euro prijestupnika umjesto da se susretnu sa stvarnošću života u kojem ćemo možda izbjeći recesiju, ali inflacija neće nestati već će samo usporiti i još će nas dvoznamenkasto moriti do polovice godine, a možda i dulje. 

Ne bi li ako već postoji tehnološka mogućnost za to bilo pametnije hrvatskim građanima ponuditi aplikaciju koja će im pomoći da uspoređuju cijene po trgovačkim lancima tako da ispišu u aplikaciju sastav svoje uobičajene košarice koju kupuju pa da im aplikacija izbaci koji je trgovački lanac za njih najbolja destinacija umjesto da se grčevito drže svojeg mandata utjerivanja onih koji su zaokružili cijenu u euru dok svi pomalo zaboravljamo kako su kune uopće izgledale. 

Obuzeti onime što pogrešno predstavljaju gnjevom pravednika u Ministarstvu jadikuju o starim cijenama, o tome kako ako im trgovački lanci ne daju cijene od prije godinu dana oni nemaju na osnovu čega raditi usporedbe pa možda zaključiti je od 300 artikala u Intersparu poskupjelo njih deset, a u Plodinama recimo 15, umjesto da danas razmišljaju o tome koliko će uskršnja šunka u travnju koštati na raznim mjestima i kako omogućiti građanima da usporede cijene. 

Nemamo mi potrošači baš ništa od toga da nam državna aplikacija izlistava cijene 300 proizvoda, ali imali bismo od toga da u aplikaciju možemo upisati listu 30 proizvoda koje tog subotnjeg jutra želimo kupiti i da nas aplikacija usmjeri prema – najjeftinijem dobavljaču. 

Tako bi to bilo kad bi u ministarstvu razmišljali kakvim proizvodom mogu pomoći građanima, međutim oni razmišljaju samo kako uvjeriti građane da su nešto korisno napravili, a da to naravno ne naprave. Konzum inače ima sve svoje cijene na online trgovini, a Tommy u vlastitoj mobilnoj aplikaciji. 

S manje kaubojskih nastupa uz više stvarne brige za džep hrvatskog potrošača, a ne za image vlade za koju rade u Ministarstvu su mogli postići korisnije rezultate. Bijela lista svedena na tri trgovačka lanca i aplikacija koje nema predstavljanje su neuspjeha na koje nije trebalo trošiti vrijeme. I zato bi se od reklame lako mogla pretvoriti u antireklamu za trgovce na njoj u mjesecima koji dolaze.