Beroševo uhićenje otkrilo tužnu istinu o Hrvatima: Više ih je uznemirila Milanovićeva najava

Danas slobodno možemo reći da je nacija ove godine bila više uznemirena onog petka u ožujku kad je Zoran Milanović slavodobitno objavio da će se parlamentarni izbori održati u srijedu, nego prošlog petka kad je objavljeno da je uhićen ministar zdravstva Vili Beroš koji je u 'idućoj sekundi' razriješen dužnosti pa u pritvor nije smješten ministar nego bivši ministar. Tako svakako bolje zvuči za premijera Andreja Plenkovića koji je bit će, navikao da mu članovi Vlade završavaju iza rešetaka.

Te ministarske pozicije kao da su uklete, a s druge strane ti obnašatelji ministarskih pozicija izuzetno su hrabri. Hrabri su, izgleda u pokušaju da se obogate u Hrvatskoj obavljajući javnu dužnost, a onda neki drugi su opet hrabri u pokušaju da se obogate radeći javni posao, a onda treći su hrabri u pokušaju da se obogate u Hrvatskoj kroz poduzetništvo koje ćemo ljupko potom zvati 'kontroverznim'. Na ovaj je model pokušaja bogaćenja društvo naviklo.

U tom modelu nije dovoljno odlično raditi svoj posao. Polovica radnika u Hrvatskoj danas radi za manje od 1134 eura mjesečne plaće (medijan plaće u kolovozu 2024.) i svjesni su da koliko god fantastično radili svoj posao dvostruko veća primanja neće imati. Morali bi raditi ili znati raditi najmanje još jedan posao, ako ne i dva i raditi 'britansku' satnicu od više od 70 sati tjedno, a ne zakonsku hrvatsku od 40 sati.

FOTO: Tom Dubravec/CROPIX (na fotografiji Dragana Radusinović)

Hrvatska plaća ne omogućava bogaćenje

I ni tako se ne bi obogatili jer se od dvije, tri pa niti četiri tisuće eura mjesečnog prihoda radnik u Hrvatskoj ne može obogatiti toliko da svoju svakodnevicu posloži tako da živi u luksuzu na fantastičnoj lokaciji, u prostranoj nekretnini namještenoj dizajnerskim komadima namještaja, uz ormare popunjene dizajnerskom odjećom i obućom s limenim ljubimcima visoke klase u grijanim garažama uz kolekcije satova i pozamašne štednje na računima, putovanja prvom klasom uz odsjedanje u hotelima od pet zvjezdica, te ručkove i večere u preskupim restoranima uz popunjavanje kućnih frižidera isključivo delicijama.

Ovako se obogatiti nije moguće radom za hrvatsku plaću osim ako ste jedan ili jedna od vjerojatno najviše tisuću ljudi koji spadaju u najbolje plaćene predsjednike uprava ili vlasnike prepoznatljivo uspješnih biznisa, inovatore koji su stvorili neke proizvode novog doba i dobro ih prodali ili ulagače koji oplođuju naslijeđeni ili stečeni početni kapital. Bogaćenje jednostavno nije redovna pojava i u pravilu nije moguće obogatiti se na javnoj dužnosti, radnom mjestu u javnom sektoru ili poslovanjem s državom kao privatnik. Kršenjem pravila nemoguće postaje moguće, a u Hrvatskoj izgleda i poželjno i izvedivo, sve dok neki istražitelji ne pokucaju na vrata.

Nakon što pokucaju slijedi javno natjecanje komentatora bilo na društvenim mrežama ili klasičnim medijima tko će riječima bolje oplesti po potencijalnom počinitelju najnovijeg novootkrivenog zlodjela po principu 'konačno je dolijao' sve dok ponovno ne 'odlija' zahvaljujući vještom radu odvjetnika struke s luksuzom da se legalno bogate u kriminalnom sektoru. Krivnju naime treba i dokazati. No, vratimo se na bogaćenje u Hrvatskoj koje postaje moguće kršenjem, zaobilaženjem, iskrivljavanjem i preskakanjem pravila, a takve aktivnosti potrebna je hrabrost.

FOTO: Goran Mehkek/CROPIX

Potrebno je urediti sustav tako da spomenuta hrabrost nestane

Treba vjerovati da si siguran, da ti malo tko što može ili da ti nitko ništa ne može ako javnim novcem nešto što košta 100 platiš 400. Trebamo se zapitati gdje su izvori takve hrabrosti, odakle dolazi ta vjera da neće biti uhvaćeni ili možda čak da ne rade baš ništa pogrešno i da će se prozove li ih itko lako obraniti? Potreba ljudi za bogaćenjem u konzumerističkom kapitalizmu slobodno bi se mogla opisati najprirodnijom ljudskom potrebom jer u svijetu složenom tako da se novcem može kupiti gotovo sve zaista nema prirodnije potrebe od one za stjecanjem što više novca.

Nažalost, hrvatsko gospodarstvo i prilike koje ono nudi ne stvaraju baš sjajne prilike za bogaćenje pa se moramo naviknuti na to da će prirodna potreba ljudi za bogaćenjem dovoditi do onoga što potpisujemo kao aferu, a doživljavamo kao redovito poslovanje koje ne može više zadržati interes ljudi niti toliko dugo da bude prva vijest na naslovnicama portala tijekom još jednog 'uhidbenog vikenda' jer su zbivanja na ukrajinskom ratnom frontu preuzela primat.

Podsjećamo Beroša što se dogodilo prije par mjeseci: Ne bi smio reći ni riječ štrajkašima

Sve dok bude hrabrosti i uvjerenja da će se neokrznuti izvući mnogi među onima koji dobiju priliku da se bogate na malverzacijama u javnom sustavu tu će priliku pokušati iskoristiti najbolje za sebe. Potrebno je urediti sustav tako da spomenuta hrabrost nestane, a uvjerenje prestane. Ali i za to je potrebna hrabrost, zar ne?