Bernardić preko posrednika uspio izlobirati ljetni termin izbora

Ako nam Covid-19 pomogne da se drugačije odredimo prema temama i politikama, onda stvarno nije svako zlo za zlo. Opstanak gospodarstva, socijalna i poduzetnička slika, stanje države, konačno idu u prioritete... politika bi mogla, ponovno kao '90-ih postati ozbiljan i častan posao. Bez estradizacije, sakupljanja lajkova. Sasvim drugi kriteriji.

Stare teme i već viđene podjele

I tako je počela ozbiljna pretkampanja. Borba s koronom i rad na mjerama izgledali su kao ozbiljna politika. A onda je počelo: Jasenovac, Okučani... i opet već viđene podjele. Stare teme. Politika i političari se podijelili na one koji bi odgovorno brinuli za sadašnjost i one koji se više pale, ili bolje plivaju u starim podjelama. A nekako ne bi smjeli biti ponosni na vlastitu prošlost. Naročito ne na Bleiburg kojeg bi najradije da nitko ne spominje. A spominjati se mora, da se ne zaboravi.

Nismo smjeli ostaviti kardinala Vinka Puljića, časnog čovjeka na odlasku, samog. A nekako mi se čini da su naše službene reakcije preblage. Zaslužio je snažniju i jasniju zaštitu. Kao i hrvatski narod u toj zemlji.

Ali, mi smo već u izbornoj kampanji. U obilasku Lijepe naše baš su sve opcije. Najglasniji su oni koji se u svojim izbornim jedinicama pojavljuju uredno, svake četvrte godine. A onda pretjeranim granatiranjem prikrivaju svoj nerad od izbora do izbora. Kad je stvarni početak kampanje? Određivanjem datuma izbora.

Detalj koji nam je postao bitan

Zakonski rok od 60 dana koji predsjednik ima na raspolaganju je dovoljno širok za interpretacije i poruke same po sebi. Jesen bi objektivno bio najbolji rok. Naravno, da epidemiolozi upozoravaju na mogući povratak pandemije. Ne samo naši. Oni isti kojima smo se divili kad nas je hvatao strah od nepoznatog, a počeli ih gađati kamenjem kad se saznalo da imaju i stranačke preferencije. Tada taj detalj nije bio bitan, danas je. Takvi smo.

Dakle, izbore je trebalo odraditi što ranije u izbornoj godini, imati vlast s punim legitimitetom. Nove su to okolnosti. Možda bi bio idealan kraj lipnja. Izgledalo je moguće da se predsjednik Vlade i HDZ-a lako dogovori s predsjednikom Republike. Plenković izjavio da nema preferencija oko datuma, a Milanović da nije dobro da građani idu na izbore za vrijeme godišnjih odmora. S plaža. Dakle, za očekivati je bio lipanj.

Predsjednika SDP-a svaka bi konkurencija za protukandidata

A onda počinje kalkuliranje kome kada izbori više odgovaraju, ili duljina kampanje. SDP kronično nespreman i ne žuri se, HDZ želi kapitalizirati učinjeno. Suprotstavljene strane i želje. Pa prva oporbena stranka kreće u lobiranje kod svog bivšeg predsjednika. Izbori ipak ljeti. Po njegovoj odluci. Bolje za njih, medvjeđa usluga njemu. Da budemo iskreni - Bero, predsjednik SDP-a, kojeg bi svaka konkurencija poželjela za protukandidata, nije mogao odraditi takav lobistički posao.

Puno je vjerojatnije kako stariji i iskusniji dio iste Partije nije mogao skrštenih ruku gledati svog nemoćnog predsjednika kojem prijeti gubitak izbora. Odlučili pomoći, s Berom će lako.  Pa pomogli koliko se moglo. Tko, za sada nije jasno. Kalkulira se s različitim imenima, ali u ovoj fazi je to nebitno. Igre se osjećaju. S obzirom na to da nemaju jakog lidera na ljevici, uvlače Milanovića. Sami ne mogu.

I opet potenciraju stare teme. Pa će upravo zbog toga izbor biti puno jednostavniji nego što se na prvi pogled čini. Izbor između Plenkovića i Bernardića. U vremenu koje nije ni jednostavno ni lako. Morat će odrediti koji od njih može iznijeti teret krize na svojim leđima. Izbor tada prestaje biti težak. Dva svjetonazora, dva različita pristupa problemima. Podjela na retro politiku podjela ili novi suverenizam, moderni, kojim dominira sadašnjost i budućnost...