Ako vam umre dijete, počnite raditi za pet dana, rad liječi

Zar je moguće da jedna žena i to još sama osoba s invaliditetom izjavi nešto ovako monstruozno? Jest, u Hrvatskoj je, znamo to odavno, sve moguće. Ali apsolutno sve, a dno je svakoga dana sve dublje. 

Jeste li čuli za empatiju? Ona postoji

Empatija, HDZ-ova zastupnice, a namjerno Vam ne želim napisati ime, nešto je što svaki taj ''normalan'' čovjek nosi u sebi, sastavni je dio njegovog bića, bez obzira na stranku kojoj pripada. Ili ideologiju koju zastupa, osim one totalitarne, a svi znamo koje su.

Nedavno je ta zastupnica govorila kako ''nije realno da se roditeljima njegovateljima nakon smrti djeteta status, odnosno, dobivanje naknade produlji još šest mjeseci, umjesto da odmah moraju ići na burzu rada''. 

I još je to ''podebljala'': "Interes vlade, ministarstva i mene kao zastupnice koja puno razgovara s roditeljima njegovateljima i osobama s invaliditetom je da se roditelj, kada se nešto tako dogodi, što prije uključi u svijet rada. To je najbolji lijek", rekla je ona. 

Ustvrdila je i da ''postoje i roditelji koji imaju jedno ili više bolesne djece, ali i dalje rade na pola radnog vremena'', a zatim ''zakucala'' neviđenim do sada primjerom bešćutnosti.

"Kada njima umre dijete, sukladno tome koliko im poslodavac omogući, sukladno kolektivnom ugovoru, to je oko pet dana... Oni iskoriste tih pet dana zbog smrti djeteta i nakon toga idu odmah raditi. Dakle, imamo slučaj gdje je žena koja vozi tramvaj izgubila dijete i nakon pet dana je počela raditi. Tako je lakše izliječila svoju bol", završila je svoju degutantnu podulju izjavu.

Piramida nemogućega, ludila i ''bulažnjenja''

Dakle, od HDZ-a u ovih 30 godina čuli smo svašta, ono što je moguće i ono što graniči sa zdravim razumom, civiliziranim ponašanjem i na rubu ludila. 

Praktički nema što nismo čuli iz usta svakojakih zastupnika, župana, podžupana, dožupana, članova važnijih, članova manje važnih, od dna pa sve do vrha HDZ-ove piramide. 

Na kojoj uvijek sjedi trenutačni faraon, a ovaj sada mogao bi imati titulu najdugovječnijega.

Akrobacije održavanja vlasti

Jednostavno je nemoguće nabrojati sve rečenice, poteze, izjave i zakone kojima su hrvatski građani dodatno ponižavani, gotovo obespravljeni. I ne treba se ni truditi oko toga, jer onaj tko glasa za HDZ, najvjerojatnije će to činiti iznova, onaj tko voli ljevicu, kreće prema njima, a veliki dio već godinama ionako ne izlazi na izbore, uvjereni da njihov glas ništa ne može promijeniti. 

I još bi razuman netko rekao kako to baš nije istina, jer svaki je glas važan, ali, suočeni s praksom, u kojoj se stvaraju nevjerojatne koalicije i izvode prave ''umjetničke'' akrobacije kako pod svaku cijenu zadržati vlast, u konačnici to na kraju nekako i dođe na tu tvrdnju. 

Primjerice, glasaš za nekada relativno respektabilni HNS, koji bi po defaultu trebao biti lijevo, a onda on ''spašava'' HDZ i koalira s njime, pa maksimalno prevareni birači odluče kako će ubuduće birališta gledati samo na televizijskom dnevniku.  

Dakle, da skratim, u tom političkom ''ćušpajzu'', nema što nismo čuli, a HDZ prednjači, iako je groznih ''bisera'' na tone bilo i u oporbenim redovima. No ipak, nekako posljednjih godina, baš HDZ vodi u toj utakmici preružnih i zapanjujućih izjava, budući da je opozicija ionako tanka i loša, ruku na srce.

Kada ostaneš bez komentara

Ali, da će se u tako važnoj temi kao što su djeca i to još bolesna te majke koje ih njeguju i za njih žive, podredivši cijeli svoj život tako mučnoj situaciji, u kojoj gledaju svoje najmlađe kako se bore s teškim bolestima, zastupnici u Parlamentu oglušiti na humanost, možda čak ni najveći skeptici i mrzitelji HDZ-a nisu očekivali.

Podsjetimo, saborska većina u petak je odbila prijedlog Anke Mrak Taritaš (Glas) da se izmjenama Zakona roditeljima njegovateljima omogući da nakon smrti djeteta naknadu primaju još šest mjeseci, odnosno, da ne moraju odmah ići na burzu.

Umjesto toga, Sabor je izglasao da mu hrvatska vlada do ljetne stanke treba dostaviti izmjene Zakona o socijalnoj skrbi, s posebnim naglaskom na poboljšanje statusa i prava roditelja njegovatelja, uključujući i produljenje prava na naknadu nakon smrti djeteta o kojem se brinuo.

Spomenutu obvezu, odnosno zaključak, sabor je izglasao glasovima 77 zastupnika većine, nakon čega je oporba napustila sabornicu.

Imaju li roditelji pravo plakati za svojom djecom?  

''Nakon što im umre dijete koje su njegovali cijeli život, roditeljima treba produljiti pravo na naknadu i omogućiti da gubitak odžaluju u miru. Ovdje se radi o sudbinama ljudi, za svako produljenje ove odluke, jedno dijete će umrijeti'', poručila je Mrak Taritaš. 

Njezino argumentirano i ljudsko objašnjenje valja stoga ponoviti: 

''Roditeljima njegovateljima se lažno obećava od 2017. godine da će im se riješiti ono što svi mi ovdje imamo - da nakon mandata imamo pravo na naknadu 6+6 mjeseci. A oni, nakon što su svaku sekundu svog vremena proveli sa svojim djetetom, a to dijete umre, nemaju pravo odžalovati, nemaju se pravo pripremiti za daljnji život”, izjavila je Mrak Taritaš u ime oporbe.

''To je civilizacijsko, a ne svjetonazorsko civilizacijsko pitanje. Umjesto da HDZ-ovci sa svojim partnerima izađu iz komocije i svoje vlastite začarane kule i kažu da je ovo taj trenutak, oni su bešćutno i licemjerno donijeli zaključak kojim Vladu obvezuju da u Sabor dostavi svoj prijedlog. Pa znamo mi što znači dostaviti. Dostavit će, stajat će na dnevnom redu i onda će odlučiti kada je trenutak da se to donese", razočarano je ustvrdila Mrak Taritaš.

''Da je među roditeljima njegovateljima član HDZ-a, bi li se ovako ponašali? Samo zato što misle da među 5000 roditelja njegovatelja nije njihovo biračko tijelo. Da jest, postupili bi drugačije. Ovo je puno više od susramlja, govorimo o sredstvima koja su nešto veća od vrijednosti auta koji je njihov župan razbio'', poručila je Mrak Taritaš ispred oporbenih zastupnika.

Oporba je potpuno u pravu, ovo je HDZ-ovo ''susramlje'' 

''Ne dati roditeljima mogućnost prilagodbe nakon smrti djeteta od barem pola godine i naknadu bila bi stvarno sramota'', komentirao je Mostov Božo Petrov. 

''Zanemariv je proračunski trošak, sve košta manje od pet milijuna kuna godišnje, a značio bi ispunjenje elementarne humanosti i pravednosti'', argumentirala je Sandra Benčić (ZLB).

A zatim je i Davor Dretar, poznatiji kao Drele, iz Domovinskog pokreta izrekao strašnu, slikovitu činjenicu: ''Uhićeni ministri, župani, koriste pravo 6+6, a obitelj koja se vraća s groblja ostavivši tamo mali bijeli kovčežić to pravo nema''… 

"Ovo nije političko, nego ljudsko pitanje, ovo je naša obveza, napravimo taj korak", pozvao je Peđa Grbin.

"Zar nemate ni malo grižnje savjesti, ne želite podržati prijedlog o produljenju prava na naknadu samo zato jer je došao od oporbe? Bit ćete upamćeni da ste bili i ostali na krivoj strani povijesti", poručio je vladajućima Suverenist Marijan Pavliček. 

No bili su to uzaludni apeli. Odbili su se o HDZ-ov visoki zid okrutnosti, umotani u nekakve zakonske omotnice. Ono kada stvarno ne znaš što reći, kada ostaneš bez komentara, a suze i nevjerica pretvaraju se u gađenje i bijes.

Ili, kako je šokirano rekla jedna majka njegovateljica.

Ne, gospođo, Vas NE SMIJE biti sram

"Mene je sram jer sam svoje dijete rodila u ovoj državi. Sram me. Poručujem svima koji su glasali protiv tog prijedloga neka pogledaju kad dođu doma u oči svom djetetu. Hoće li imati hrabrosti to učiniti?", komentirala je Suzana Rešetar iz Udruge Sjene glasanje u saboru.

"Pozivam Plenkovića da napravi reda jer je on taj koji može nešto učiniti da se ovo pitanje više jednom okonča. Čekamo sedam godina. Klub HDZ-a i svi njegovi članovi, može vas biti sram. Nisam namjeravala plakati u saboru, ali danas sam tu vidjela takvu nehumanost, bešćutnost i sramotu. Zemlju nam vode ljudi koji nemaju zrnce empatije", rekla je Rešetar.

Ne, gospođo Suzana, ne treba i NE SMIJE Vas biti sram. Zna se koga bi taj sram trebao dopasti, ali mi dobro znamo da oni nemaju srama. Vi, ali i svi mi NE SMIJEMO preuzimati njihov sram na svoja leđa, ne. Nikako.

Nepoštovana zastupnice, gdje Vam je duša?

A zastupnici koja je dotaknula dno svojim komentarom o ''majci koja je pet dana nakon smrti svojega djeteta vozila tramvaj'', jer ''rad je najbolji lijek'', poručujem sljedeće. 

U neka ne tako davna vremena, neki su neljudi i monstrumi govorili kako ''Rad oslobađa''. I milijune nevinih oslobodili ne samo dostojanstva, već i života. 

Vi ste, nepoštovana zastupnice, i sama u ranjivoj skupini kao invalidna osoba. Odgovorite mi- kako ste se Vi osjećali kada ste bili diskriminirani zbog svojega hendikepa, a sigurno jeste tijekom života? I još pritom kao hendikepirana žena, što je sigurno težak život kojega je teško i zamisliti. 

Pa pobogu, gdje ste i na kojem putu izgubili osjećaj za one kojima je sudbina namijenila možda najtegobniji život, da skrbe za bolesne mališane, koji nas gledaju svojim tužnim očima? Gdje ste ga ostavili, taj sram, tu želju da baš sada, iz pozicije moći, učinite nešto dobro, kako bi i oni zakinuti osjetili da svijet nije baš ipak tako ružno mjesto?

Zapravo, jeste li ga ikada i imali, ili Vam je HDZ i to oduzeo, a dao visoku plaću i povlastice za prodaju duše? Odgovor ne očekujem ni u usmenom, ni u pisanom obliku, jer me ne zanima. Pitam radi drugih, ne radi Vas.