Ako se Tomislav Tomašević ne može riješiti Bandićevih kadrova, bolje nismo ni zaslužili

Novi gradonačelnik Tomislav Tomašević preuzima upravljanje gradom koji je dužan 1,3 milijarde kuna, u gubitku je 90 milijuna kuna, plaćanje potraživanja gradskih tvrtki je odgođeno, a troškovi su nerealno napuhani i zbog izborne godine. Stanje je lošije, rekao je Tomašević, nego što je očekivao. Na papiru proračun je izbalansiran planom prodaje atraktivnih gradskih zemljišta, onih istih koja se godinama prodaju, ali kupca nisu našla. 

Nakon 20 godina Banićevog upravljanja Zagrebom Kojićevo obrazloženje financijskih problema metropole možda i ponajbolje opisuje mentalitet zbog kojeg se ne pomičemo s mjesta. Gotovo nikada. To je mentalitet prebacivanja odgovornosti na nekog drugog. Tako je Slavku Kojiću država kriva za dugove Zagreba, a nikako nesposobnost ili nevoljkost Bandićeve garniture da obuzda troškove i nađe druge izvore prihoda.

Taj isti mentalitet nalaže vjerovanje da javni natječaji za zapošljavanje pročelnika nisu fingirani, već su pročelnici sami sebi pisali pitanja za testiranje prije zapošljavanja zbog deficitarnog zakona, kako je objasnio Slavko Kojić. Njemu i tom mentalitetu koji reklamira i potiče iskorištavanje zakonske nedorečenosti za osiguravanje vlastite koristi djelo je vrijedno hvale, a ne prijezira. Pavle Kalinić, jedan od najbližih Bandićevih suradnika, u svojim će nedavnim izjavama normalizirati i zapošljavanje "preko veze" riječima da svugdje "nazove tata", a građani Zagreba trebali bi vjerojatno uskoro prihvatiti, kao normalno, povećanje cijena komunalnih usluga, sve kako bi se osigurao novac za plaće, između ostaloga, i tako na posao primljenih zaposlenika. 

Toliko smo, valjda, već zatrovani prevladavajućim mentalitetom metropole da ćemo pohrliti ususret povijesnoj promjeni vlasti, noseći stare argumente koji se protive svakoj stvarnoj promjeni. Dječje igralište, školsku dvoranu, preuređenje doma za starije i nemoćne, sanaciju vodovodnih cijevi, izgradnju biciklističkih staza, osiguravanje jednosmjenske nastave u zagrebačkim školama i niz nužnosti koje bi se još mogle nabrajati, spremno ćemo podrediti potrebi da baš svi Bandićevi kadrovi zadrže baš sve svoje pozicije i povlastice? 

Nakon 20 godina jedne vlasti, njezinom smjenom prava promjena počinje promjenom ljudi koji vode grad jer novi mentalitet mogu uvoditi samo novi ljudi neopterećeni starim 'moranjima' i zadanim potrebama. Zadrži li Tomislav Tomašević stara 'moranja' i zadane potrebe, to će za građane Zagreba biti kao da smo zadržali duh Milana Bandića, prihvaćajući da se njegovog nasljeđa zapravo ne želimo riješiti. Jer nasljeđe pokojnog gradonačelnika u upravljaju gradom vrlo je živahno u njegovim bliskim suradnicima i zato je, da bi se išta promijenilo, prvo potrebno promijeniti sve njih, kako u Gradskoj upravi, tako i u Zagrebačkom holdingu. Zagreb nije grad koji je dobro vođen pa se u njemu dogodila politička promjena nakon koje nije potrebna ni jedna druga. Zagreb je zapušten i prezadužen grad u kojem iz korijena treba mijenjati način upravljanja i ljude zadužene za vođenje procesa na svim razinama.

Jednostavnije rečeno, promjenom na poziciji gradonačelnika, Zagreb je tek dobio priliku za promjenu u upravljanju i trošenju novca građana. Može li se ta promjena zaista i dogoditi pokazat će narednih godinu dana, unutar kojih bi se smjena kadrova trebala odviti do kraja. A trebala bi početi jasnom porukom novom gradonačelniku da nije opravdano podizati cijene komunalnih usluga da bi se isplatile plaće birokraciji u zagrebačkim gradskim uredima.