Ako se Todorićima ne dokaže kriminal za koji ih se optužuje, oni zauvijek mogu igrati ulogu velikih žrtava

Na toliko se svela dugo pripremana, a sada na doradu povučena optužnica, iako se dok je država posebnim zakonom Ivici Todoriću oduzimala Agrokor licitiralo i s dvostrukim iznosima uz gotovo igrokazne izvještaje kupovini donjeg rublja na korporativnu karticu, ili o tome kako obitelj Todorić nikada nije plaćala privatnim novcem hranu dostavljanu iz Konzuma za privatne frižidere.

Kriminal u Agrokoru o kojem se iscrpno izvještavalo, od sumnje u lažiranje Konzumove dobiti kako bi tvrtka bila kreditno sposobnija, do niza malverzacija u poslovnim knjigama, bio je plašt pod kojim se donosio poseban zakon o Agrokoru na osnovu kojega je država Ivici Todoriću oduzela poduzeće, odnosno natjerala njega da sam državi preda Agrokor, kako bi ga država potom predala zapravo njegovim kreditorima uz isplatu visokih naknada brojnim savjetnicima. 

Da nije bilo vike o kriminalu Todorićevih koju je Plenkovićeva Vlada gurala ispred sebe dok je preuzimala Agrokor pod svoju skrb, možda to preuzimanje i ne bi teklo toliko glatko, možda bi Ivica Todorić morao zaista snositi i odgovornost za svoju nesposobnost rješavanja poslovnih problema u kojima se Agrokor našao.

Možda danas bivši najmoćniji čovjek hrvatskog biznisa ne bi bio u poziciji da kao starčić u najboljim staračkim godinama iz dvorca siđe na cestu pred mikrofon obična novinara i tako nevino glumi najveću poslovnu žrtvu u državi. No, može mu se. Voda se opet slijeva niz njegov mlin.

Prvo je, kada su mu oduzeli tvrtku, zapravo bio oslobođen mukotrpnog posla njezina restrukturiranja koje i danas traje s neizvjesnim rezultatom, potom su ga optužili za plaćanje nepostojećih savjetničkih usluga švicarskom poduzeću i oslobodili ga od te optužbe, da bi sada zbog dorade povukli i optužnicu za 1,2 milijarde kuna štete nanesene Agrokoru. Državno je odvjetništvo optužnicu povuklo jer sumnjaju da je bivša tužiteljica Mirela Alerić Puklin, Piruški Canjugi, jednoj od optuženica odavala tajne podatke.

Trakavica se nastavlja, a u pravnom obračunu koplja se ukrštavaju oko toga koliko su neki dokazi poput vještačenja poslovnih knjiga uopće zakoniti ili istiniti, odnosno može li Državno odvjetništvo nakon nekoliko godina rada i dodatnih pet milijuna kuna utrošenih na navodno sofisticiranu istragu uopće dokazati išta kriminalno Ivici Todoriću i njegovim suradnicima? 

Istini za volju, za Ivicom Todorićem u smislu glasanja za političke stranke na izborima nitko neće žaliti, niti će on ikome faliti. To konkretno znači da političku garnituru na vlasti zapravo ne zanima kako će Todorić na sudu završiti, njih će izvući vrijeme, zaborav i preče brige poput pandemije. U ovom posljednjem i leži problem. U tome što je državi važno samo ono što je važno za održavanje vlasti na vlasti, a dokazivanje gospodarskog kriminala poduzetniku i menadžerima koje se za taj kriminal glasno prozivalo, izgleda nije važno za dobivanje glasova na izborima. A trebalo bi biti.

Ne dokaže li Državno odvjetništvo Todoriću i njegovim suradnicima kriminal za koji su prozivani, njima će biti otvoren put za vječno igranje nevinih žrtava državnog sustava, jer postoji samo dokazani kriminal, a ne i onaj navodni, mogući, izmišljeni, pretpostavljeni, ili pak onaj o kojem se šuška od uha do uha. Ne dokaže li im se kriminal za koji ih se optužuje, Todorićeva garnitura u Agrokoru moći će od države tražiti odštete za agoniju kroz koju ih se provlači, a bude li država morala plaćati odštete tada niti njezino "spašavanje Agrokora" neće više biti kako se do sada vlast hvalila – besplatno za porezne obveznike.