Ako gledamo tko najviše može učiniti kao predsjednik države, onda nema dvojbe koga izabrati

Prvi zadatak medija i političkih analitičara kao i svih koji sudjeluju u društveno-političkom životu u formiranju javnog mnijenja, trebao bi biti borba za istinu, a protiv laži, i neutemeljenih senzacionalizama. Uspješno obnašanje predsjedničke dužnosti bitno je i možda je jedna od najvažnijih stvari za demokratski razvoj, prosperitet i budućnost hrvatske države i hrvatskog naroda. Zato bi prvi kriterij, kada se raspravlja o potencijalnim predsjedničkim kandidatima, trebala biti istinita analiza stvarnih sposobnosti tih kandidata koji se natječu za tako odgovornu dužnost. Pitanje je kako se može na najbolji i najistinitiji način utvrditi sposobnost predsjedničkih kandidata u svim segmentima njihovog života i njihove osobnosti?

Svakako je najvažnija racionalna i detaljna analiza onoga što su do sada napravili u životu, kako su to napravili i posebno koliko su u dosadašnjem životi doprinijeli uspjehu hrvatskog naroda i hrvatske države, kakav ugled imaju u Hrvatskoj i svijetu i koliko će biti u mogućnosti svojim ugledom doprinositi jačanju međunarodnog položaja Hrvatske. Važno je utvrditi i svjetonazor svakog pojedinog kandidata, njegovu moralnu čvrstinu i karakter, način života, pripadnost vrednotama hrvatskog identiteta. 

S obzirom na to da se radi o osobi koja će biti izabrana od svih državljana Republike Hrvatske, a koja je po Ustavu odgovorna za ukupno stanje i ustavno funkcioniranje cjelokupnog političkog sustava na svim razinama i u svim područjima društveno političkog života, važno je hladne glave utvrditi osobni rejting kandidata u međunarodnim institucijama kako bi se vidjelo kakve su mu mogućnosti da se tim institucijama nametne rješavanje nacionalnih interesa Hrvatske. 

Svaki čovjek bez obzira na struku u Hrvatskoj ima pravo i mogućnost kandidirati se za predsjednika države. Mogu se kandidirati ljudi različitih svjetonazora, različitih zanimanja, religiozni i ateisti, mogu ti pojedinci biti vrlo uspješni i popularni po onome što je njihovo osnovno zanimanje. Ta njihova uspješnost na pojedinim područjima nije garancija za uspješno obnašanje dužnosti predsjednika države. Može netko biti vrhunski znanstvenik, umjetnik, pjevač domoljubnih pjesama, uspješni gospodarstvenik ili sudac, a da to ne daje nikakve garancije da će biti uspješan predsjednik države ili političar opće prakse. Luka Modrić je najbolji nogometaš svijeta i jedan od najpopularnijih u Hrvatskoj i u svijetu, ali to nije garancija da bi bio dobar predsjednik Republike Hrvatske. Isto tako i vrhunski, "planetarno" popularni pjevač ne može biti dovoljan argument da bi netko tog profila a priori mogao biti bio uspješan predsjednik države. To jednostavno, oni koji tvrde unaprijed, ne mogu nikako dokazati i sve se svodi na opći dojam i lažnu percepciju.

Bavljenje politikom kao borbom za opće hrvatske interese

Niti proroci poput kandidata Mislava  Kolakušića, koji bi sve obrnuli i okrenuli naopako i uzeli svu apsolutnu  vlast u svoje ruke ne bi trebali dobiti podršku javnosti, jer upravo nude ono što je uzaludna misija i što je ustavno neostvarivo. Dakle, osnovni kriterij bi trebala biti dubinska analiza sposobnosti kandidata za obnašanje državničke predsjedničke dužnosti. Zato je najvažnije analizirati svakog kandidata s aspekta koliko se kompetentno bavio politikom kao borbom za opće hrvatske interese i koliko je bio uspješan u toj borbi, koliko njegov dosadašnji život daje garancije da će uspješno obnašati predsjedničku dužnost u skladu s a zakletvom koju bi trebao dati.

Od dosadašnjih desetak kandidata samo ih se nekoliko ozbiljno bavilo politikom tako da se može reći da su osposobljeni, kompetentni i spremni za dužnost predsjednika. Međutim, nije dovoljno ni profesionalno se baviti politikom da bi bio ozbiljan predsjednički kandidat. Mora se dati ozbiljan odgovor na pitanje koliko je svojim politikama koristio ili štetio hrvatskim nacionalnim interesima.

Najnoviji najavljeni predsjednički kandidat Anto Đapić prošao je scile i haribde u Domovinskom ratu kao najbliži suradnik predsjedniku Tuđmanu nakon početnih sukoba, prošao je sito i rešeto u politici i bez ikakve  sumnje na zadovoljavajući način odgovara zahtjevu da predsjednički kandidat prije svega mora najprije poznavati politiku, da je iskustveno sudjelovao u političkim borbama i da je svojim radom doprinosio stvaranju i oslobađanju Republike Hrvatske i njenom demokratskom razvoju.

Miroslav Škoro samo se sporadično pokušao baviti politikom pa je imao je nekoliko neuspješnih izleta u politiku. Bio je saborski zastupnik, ali je brzo odustao. Pokušao je kao HDZ-ovac Ive Sanadera postati gradonačelnik Osijeka, ali te izbore je izgubio upravo od Ante Đapića. Bio je član HDZ-a pa je demonstrativno izašao iz stranke nakon što je otišao Sanader, a stranku preuzeo Tomislav Karamarko. Kažu da je jedno vrijeme bio uspješan konzul u Mađarskoj i to je jedina politička dužnost na najnižoj diplomatskoj razini koju je obnašao dvije godine. Zato nema nikakve podloge i čista je iluzija  njegov zahtjev da se promjeni Ustav i da mu se daju veće ovlasti nego što ih je imao Franjo Tuđman.

Ozbiljnom politikom u jednom dijelu života bavio se kandidat Z. Milanović. Bio je predsjednik SDP-a, i kao predsjednik SDP-a stvorio je kukuriku Vladu na čijem je čelu bio kao premijer. Dakle, Milanović je političar i zna što je politika, ali njegov problem je ono što je radio, odnosno nije radio u politici, ono što se milimetarski može izmjeriti. Bio je, po mom skromnom sudu, najlošiji predsjednik Vlade Republike Hrvatske, nanio je ogromne štete svojim političkim potezima, osramotio je Hrvatsku pred cijelim svijetom pokušavajući nametnuti zakon "Lex Perković" kako bi spriječio izručenje udbaških ubojica Njemačkoj! Ukinuo je komemoraciju na Bleiburgu i optužio sve koji idu komemorirati žrtvama da su ustaše i ljubitelji NDH. Obnovio je stare ideološke ratove u Hrvatskom društvu rušeći Tuđmanovo djelo i njegovu pomirbu i nametnuo je tezu "mi ili oni". Moglo bi se navesti puno štete koju je nanio čime je sam sebe diskreditirao kao eventualno sposobnog političara ili državnika.

Od svih predsjedničkih kandidata daleko ispred svih odskače sadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je obnašala najodgovornije dužnost u politici, u zemlji i inozemstvu. Bila je veleposlanica Hrvatske u SAD-u, pomoćnica glavnog tajnika NATO saveza i iza sebe ima četverogodišnji uspješni predsjednički mandat. S poljskim predsjednikom na čelu je institucije "Tri mora", udruživanja 12 država srednje Europe u geostratešku asocijaciju s čime je faktično izvukla Hrvatsku iz regije i regiona koji je oblik obnove titoističke Jugoslavije. Među 50 je najpopularnijih žena u svijetu i predsjednica najuspješnijih žena u UN-u, a uspostavila je i prijateljske odnose s najjačim državnicima svijeta.

Nemojmo gledati obećanja

Dakle, kada bi se ljudima predočilo da nije važno tko što govori i obećava, tko je veći ili manji Hrvat nego da je najvažnije izabrati onoga koji može najviše učiniti kao predsjednik države, onda nikakve dvojbe nema koga treba ponovno izabrati.

S obzirom na to da se u demokratskim državama budućnost određuje na izborima velika je odgovornost svakog Hrvata da zdravorazumski razmisli bez nasjedanja na trikove i euforiju, da izađe na izbore i da glasa po svojoj savjesti kako bi izabrao  onoga koji ima najveće šanse i mogućnosti za ostvariti hrvatske nacionalne interese, ali i interese svakog čovjeka. Tuđman je dao veliku težinu predsjedničkoj dužnosti, mnogi koji se pozivaju na Tuđmana ustvari se duboko suprotstavljaju biti Tuđmanove strategije, koja se temeljila na pomirbi i zajedništvu cijelog hrvatskog naroda. Tuđmanova teza je bila, "ne zanima me šte si bio, komunist ustaša ili domobran, jedino me zanima što si dana, jesi li spreman dana se boriti za demokratski i slobodnu Hrvatsku". 

Nasljednici Tuđmana su destruirali njegovu politiku, a Kolinda Grabar-Kitarović je u ove četiri godine prvog mandata mnogo učinila da se Hrvatska vrati esenciji Tuđmanove politike i zato bi bilo šteta da joj hrvatski narod ne da mogućnost da tu politiku kontinuirano provede do kraja svoga drugog mandata.