Agrokor je pokopan, što se promijenilo, a što je ostalo isto?

Pavo Vujnovac, suvlasnik reinkarniranog koncerna trenutačno s najvećim utjecajem na donošenje poslovnih odluka odlučno je izjavio kako ne želi da ga se uspoređuje s Todorićem. Želio ne želio, usporedba je nužna iako je vrlo malo toga što Vujnovca čini novim Todorićem što je i sam pokazao razgovarajući s Natašom Božić u Točki na tjedan (TNT) N1 televizije.

Todorić je nekad o Agrokoru, poljoprivredi, hrani i njezinoj maloprodaji govorio uz visoku dozu poslovne strasti, Pavo Vujnovac o Fortenovi govori bez promjene tona kao o izazovu kojim se prije mora nego baš žarko želi baviti. Poslovna se strast u Vujnovčevom nastupu osjeti tek kad u usta uzme plinski biznis.  Todorić je nekad o Agrokoru govorio kao da je na čelu kompanije 'moćnije od svemira' kojoj se državne institucije moraju pokoravati, Vujnovac o Fortenovi jednostavno kaže kako je to kompanija koja treba riješiti svoje financijske probleme, a prvenstveno refinancirati dugove jer ih sada preskupo plaća. 

Što su Todoriću značile riječi 'polje, stol i karva', to Vujnovcu znače 'ulog, trejding i zarada'.  

Todorić i Vujnovac predstavljaju dva svijeta od kojih ni jedan nije bolji ili lošiji od drugog, različiti po svemu od poslovnog postanka do općenitog pogleda na budućnost u slučaju Agrokora/Fortenove izazov im je na nesreću sličan, a i planirano rješenje problema. 

Pet i pol godina trajalo je pokapanje Agrokora koji je država oduzela Ivici Todoriću ustvrdivši kako je koncern dužan 56 milijardi kuna koje ne može servisirati i mora ići pod državno skrbništvo kako ne bi završio u stečaju. 

Na kraju 2021. godine prema konsolidiranom financijskom izvještaju predanom Fini dug Fortenove iznosio je 32,77 milijardi kuna, od čega se polovica odnosi na kratkoročna dugovanja. Dug je manji, ali njegovo financiranje je ponovno ugroženo jer će u narednom razdoblju zahvaljujući podizanju kamatnih stopa Europske centralne banke taj dug dodatno poskupjeti. Uvođenje eura u Hrvatsku eliminirat će valutni rizik i jednokratno pomoći utoliko što će dug Fortenove u početku manje poskupjeti, no turbulentna vremena pred nama ne slikaju svjetlu budućnost za visoko zadužene kompanije. 

Po svemu različit od Todorića Vujnovac ipak poput Todorića govori o IPO-u, inicijalnoj javnoj ponudi dionica Fortenove tvrdeći da bi kupci dionica mogli biti fondovi, pa i strani mirovinski fondovi. Vujnovac, sudeći prema njegovim vlastitim riječima ne želi nikada biti većinskim vlasnikom Fortenove, on je samo suvlasnik koji privremeno ima najveći utjecaj na donošenje odluka dok se raspetljava komplicirani postupak izlaska ruskih banaka iz Fortenovina suvlasništva. Ipak, Vujnovac na neki način želi upravo ono o čemu je i Todorić u konačnici sanjario, a to je biti relativno solidan suvlasnik po veličini udjela u kompaniji koja će poslovati na tržištu znatno većem od balkanskog – na onom europskom. Zato Fortenovu valja dobro prodati nuđenjem njezinih dionica stranim institucionalnim kupcima. 

Vujnovac listanje dionica Fortenove vidi na nekoj stranoj burzi baš kao što ga je Todorić zamišljao za Agrokor i u tom trenutku oboje zvuče jednako nestvarno, jednako neuvjerljivo. Nazovemo li Agrokor Todorićevom erom, a Fortenovu Vujnovčevom jedna velika sličnost bode oči. Sažima se u netransparentnost poslovanja Fortenove danas baš kao i Agrokora tada. IPO se i danas baš kao i tada maglovito najavljuje za budućnost udaljenu “dvije do dvije i pol godine” tijekom kojih ćemo ostvare li se predviđanja analitičara kročiti kroz recesiju u kojoj bi  Fortenova mogla biti teža omča oko vrata od dijamantne ogrlice koju je Vujnovac nespretno propustio na vrijeme prijaviti na Carini. Naglašavati danas prodaju dionica Fortenove na nekoj stranoj burzi za dvije godine znači zamagljivanje onoga što bi se moglo, trebalo ili željelo raditi i odraditi tijekom te dvije i pol godine i zato je netransparentnost uz visoku zaduženost boljka Fortenove jednako kao i Agrokora.