Adenauer bi danas bio proglašen fašistom - temeljna prijetnja europskom identitetu sami su Europljani

Iako europski politički establishment i njegovi 'politički korektni' medijski sekundanti ne vole o tome mnogo govoriti, ali jako vole etiketirati kritičare ideologije multikulturalizma kao opasne 'populiste' i 'fašiste', svakodnevica je brojnih europskih 'multikulturalnih' gradova postojanje 'no-go' zona, socijalnih geta u koja će vrlo skoro moći ulaziti jedino vojska jer ni policijsko-redarstvene snage neće biti dovoljno snažne da tamo uvedu minimalan red i poštivanje zakona.

Jačanje desnice u Njemačkoj i Švedskoj posljedica je nekontroliranih migracija

Pet godina nakon što je tada još popularna 'Mutti' multikulturalizam verbalno poslala u ropotarnicu povijesti (a isto je učinio i tadašnji britanski premijer David Cameron), uslijedio je zaokret za 180 stupnjeva: u jeku migantske krize 2015. Merkel je izgovorila rečenicu kojom je u perspektivi potpisala vlastitu političku osmrtnicu: 'Wir schaffen das' – 'Mi to možemo'.

Ta se rečenica, poznato je, odnosila na poziv stotinama tisuća izbjeglica i migranata da dođu u Njemačku i Europu. Tri godine kasnije, nakon što je Njemačka (država s više od 80 milijuna stanovnika) primila više od milijun ljudi, a Švedska (ispod deset milijuna stanovnika) prema pisanju 'Bloomberga' 600.000 (ponegdje se spominje i gotovo 800.000 doseljenih u posljednjih pet godina) u tim je državama došlo do snažnog jačanja desnih političkih opcija (AfD i Švedski demokrati).

Postoje 'analitičari' koji se iz petnih žila trude dokazati da jačanje desnice u ovim državama nije povezano s dolaskom migranata. Takve teze (kojima poneki 'analitičari' protivno zdravom razumu svjedoče svoju politkorektnost i privrženost 'mainstreamu'), naravno, održive su kao i one da je moguće konstruirati drvenu peć ili da je autoru ovih redaka moguće nadjačati Mirka Filipovića.

Švedska kao upozorenje

Povijesno gledano, migracije su zaista obogatile brojne kulture i civilizacije i predstavljaju konstantu povijesti od kad je svijeta, no masovne i nekontrolirane migracije – a o takvima se radi nakon 2015. – nikada nisu prolazile bez nasilja i prolijevanja krvi. A upravo o tome svjedočimo u Njemačkoj (teroristički napadi, novogodišnje grupno silovanje žena, neredi po getima), a još više u Švedskoj – trenutno najvećem 'multikulti' eksperimentu u Europi – gdje su razmjeri krize (snažan porast kriminala i silovanja uz formiranje 60 'no-go' zona) toliki da prijete dezintegracijom švedskog društva.

Čak je i 'politički korektni' medij kao što je 'Jutarnji list' pred nekoliko mjeseci pisao o plodovima nekontrolirane migracije u Švedskoj. Dođe ponekad vrijeme da i dirigirani mediji više ne mogu prešućivati i cenzurirati stvarnost, ili oponente koji kritiziraju nekontrolirane migracije nazivati primitivcima koji se zbog lošega obrazovanja i pećinske zatucanosti boje Drugoga.

Ljevičari, korporatisti i globalisti – njima nekontrolirane migracije odgovaraju

Migranti koji dolaze u Europu u pretežitom dijelu nisu niti teroristi niti kriminalci, iako, naravno, među tolikim brojem ljudi dokazano ima kriminalaca, ali i ubačenih terorista. Duboko je protukatolički i šovinistički te ljude nazivati 'crnčugama' i 'arapčugama'. Jedno je upozoravati na identitetske i sigurnosne ugroze koje su vrlo ozbiljne kad je u pitanju nekontrolirana migracija, a sasvim nešto drugo šovinizam i kolektivna demonizacija koja zapravo ide u korist jedino onim aktivistima i pseudosamaritancima koji bi širom, bez ikakvih ograda, otvorili granice.

Pridošlice iz afroazijskih država - to se često previđa - i same su žrtve globalističkih projekata, geopolitičkih eksperimenata zapadnih zemalja na Bliskome istoku te iskrivljenih predodžbi o bogatome Zapadu gdje će ostvariti svoje snove uz malo rada. Svoju srdžbu mnogi ljudi usmjeravaju na krivu adresu ne shvaćajući da oni nesretnici koji dolaze u Europu (sigurno ne iz krajeva gdje im je bilo lijepo i dobro) nisu ti koji su uzrok migrantske krize, nego tek oruđe u rukama ljevičara, korporatista i globalista.

Ljevičarima odgovaraju nekontrolirane migracije, a odgovaraju zasigurno i velikim korporacijama. Prvima migranti služe kao rezervna armija biračkih glasova (vidi španjolski primjer), a drugima (jeftina radna snaga) kao rezervna armija kapitala. Odgovaraju i globalistima za daljnje brisanje granica i nacionalnih individualiteta, ali i onima koji žele uništiti ostatke ostataka kršćanstva u Europi ('vječna mržnja prema katoličkoj vjeri' o kojoj je pisao veliki Hilaire Belloc).

Jugoslavija kao primjer 'multikulturalnog' lonca

Sve njih ne zanimaju sigurnosne niti druge posljedice nekontroliranih migracija. A te posljedice, već smo istaknuli, vidimo već danas i u Njemačkoj i u Švedskoj, Francuskoj, Engleskoj i drugim državama. Nemoguće je nekontrolirano i u kratkom vremenu primiti milijune ljudi s kojima nas dijele civilizacijske razlike i očekivati dobre plodove, posebno ako znademo za već spomenutu činjenicu da niti većina trećeg naraštaja još uvijek nije integrirana u europstvo društvo. A na umu trebamo imati i činjenicu da je većina doseljenika islamske vjeroispovijesti, a da je islam vrlo teško spojiv s demokracijom. Ili, da budemo precizniji, islam i ne-islamski poreci međusobno su nespojivi jer 'nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društava i političkih institucija' (Alija Izetbegović, Islamska deklaracija, 1970.).

'Multikulturalna' Jugoslavija dva se je puta krvavo raspala upravo zato što se je nasilno htjelo spojiti narode različite vjere, kulture i tradicije. Ako nije išlo s narodima koje je ipak povezivala pripadnost kršćanstvu i u širem smislu europskoj civilizaciji – koliko netko treba biti naivan ili zlonamjeran pa da isto pokušava s ljudima koje dijele civilizacijske razlike?

Odgovor na ovo pitanje do sada nismo čuli niti od Merkel niti od drugih prozelitista multikulturalne ideologije. No, kako bismo i čuli kad je većina političara EU establishmenta uniformirana i slična kao jaje jajetu? Imaju oni većih briga, recimo raditi na promicanju ideologija protivnih kršćanstvu.

Adenauer bi danas bio fašist i radikal

Jedan od utemeljitelja Europske unije, veliki njemački političar Konrad Adenauer obraćajući se članovima CDU-a (Kršćansko-demokratska unija) svojedobno je, nekoliko godina nakon svršetka Drugoga svjetskog rata, rekao sljedeće: "Svatko od nas i poimenično svatko od nas katoličkih vjernika jest obvezan sudjelovati i surađivati, jer vjerujte radi se o tomu, hoće li Europa ostati kršćanska, ili hoće li Europa postati poganska. (...) Spašavanje Zapada, spašavanje kršćanske kulture, odlučno se utječe savezom političkih snaga koje se nalaze na temelju kršćanstva. I te kršćanske snage su puno jače nego što sami mislimo. (...) Ujedinjenje Europe jest jedini spas kršćanskog Zapada“.

Možete li zamisliti da Angela Merkel, Adenauerova nasljednica na mjestu predsjednice CDU-a, izgovori nešto slično? To je nezamislivo. Za današnje ljevičare Adenauer bio bi nepatvoreni fašist, a za pseudo-demokršćane radikal kojeg je bolje izbjegavati. Ljevičarenje, tj. pomicanje cijeloga političkog spektra sve više ulijevo (tzv. sinistrizam) od šezdesetosmaške je revolucije do danas poprimilo toliko razmjere da su mnoge, nekada prije potpuno legitimne ideje postale sumnjive i politički nekorektne, de facto kriminalne, a da će vrlo skoro svaki narativ koji ne će podrazumijevati neupitnu suglasnost s ljevičarskim dogmama postati kriminalan i kažnjiv.

Međutim, kako god, Adenauer je bio u pravu: jedini spas kršćanskog Zapada je ujedinjenje na kršćanskim osnovama. Europa što je manje kršćanska toliko je njezin utjecaj u međunarodnim odnosima manji posljednjih desetljeća. Nemoguće je pljunuti na vlastitu kulturu i tradiciju, na vlastito povijesno naslijeđe, na vlastiti identitet, na ono što te čini onime što jesi, a da to ne dovede do pogubnih posljedica. Zgrada ne može postojati bez temelja. I zato temeljna prijetnja identitetu nisu migranti. Europljani su postali prijetnja sami sebi. Autošovinizam europskih političara je danas glavna prijetnja europskoj budućnosti. Srećom, kao samoobrambena reakcija javljaju se i političari drugačijeg profila: prekasno ili ne pokazat će budućnost.