Abazovićevu smjenu treba tumačiti kao poraz politike 'srpskoga sveta'

U kolovozu 2020. godine u Crnoj je Gori došlo do smjene vlasti nakon trideset godina monopola Demokratske partije socijalista (DPS). S obzirom na korumpiranost Mile Đukanovića i njegove klike to ne bi bio problem da na vlast nije došla još mnogo gora opcija prosrpskih stranaka čiji je konačni cilj ponovno utapanje Crne Gore u "srpski svet".

Ipak, prosrpski blok stranaka nije mogao sam formirati vladu, nego su bila ključna četiri glasa predsjednika stranke URA Dritana Abazovića. Za Abazovićevu opciju početno se smatralo da pripada prozapadnom bloku, no čini da se vlast i novac, da parafraziramo Montesquiea, "omekšavaju običaje".

Jačanje uloge SPC-a

Na čelu crnogorske prosrpske vlade do travnja ove godine bio je Zdravko Krivokapić. Ovoga se smatralo čovjekom bliskim Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Govorilo se kako je njegovu Vladu zapravo kadrovirao sada već pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović. Nakon pada Krivokapićeve vlade predsjednik crnogorske vlade postaje Dritan Abazović uz potporu DPS-a i prosrpske Socijalističke narodne partije Crne Gore. Potpora i prosrpskog SNP-a, a to znači i potporu Beograda, morala je biti nečime uvjetovana. Vrlo brzo se pokazalo o čemu se radi.

Naime, Abazović je nedavno sa srpskim patrijarhom Porfirijem Perovićem potpisao temeljni ugovor između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve, ugovor koji jača ulogu ove crkve u Crnoj Gori. A kakva je prava uloga SPC-a u Crnoj Gori (a isto, "mutatis mutandis", vrijedi i za Hrvatsku) ponajbolje je opisao crnogorski književnik Milorad Popović: "SPC je najmračniji dio srpskoga političkog i nacionalnog bitka. U Crnoj Gori ona je prije paravojna, parapolitička i parakulturna institucija negoli duhovna i vjerska u onom iskonskom kršćanskom smislu i poslanju. Njihova jedina misija u Crnoj Gori jest da propagiraju srpstvo, odnosno velikosrpstvo, negiraju ne samo državnost nego i etničku, kulturnu, društvenu i svaku drugu posebnost Crnogoraca. Njihov je cilj i poslanje da odbijaju, ponižavaju, negiraju i degradiraju svaku naznaku bilo kakve crnogorske posebnosti. Crna Gora za njih je ili povijesni srpski termin ili tek geografski, a najviše što mogu podnijeti kao folklorni. Ovo je jedinstven primjer u pravoslavnome svijetu da jedna pravoslavna Crkva ne poštuje i odbacuje svjetovnu vlast u zemlji u kojoj djeluje".

Abazović je očito Aleksandru Vučiću obećao potpisivanje ugovora sa SPC-om. To je bila cijena dolaska na čelo vlade koja ipak nije dugo trajala s obzirom na to da je prekjučer, nakon uskrate potpore DPS-a, pala crnogorska vlada. Abazovića se danas više ne percipira kao prozapadnog političara, nego kao onoga kojega je kooptirao "srpski svet". Tome su, moguće, pridonijele i poslovne veze. Naime, "Oslobođenje" je nedavno objavilo tekst o poslovnim vezama brata crnogorskog premijera Džihana Abazovića i partnerice srbijanske premijerke Milice Đurđić. Ovi zajedno otvaraju kliniku koja bi trebala biti smještena u zgradi bivšeg Beogradskog izdavačkog grafičkog zavoda.

Kako bilo, pred Crnom Gorom su veliki politički potresi. Djelovanje SPC-a i kontinuirani proces srbizacije ove države doveli su do toga da je crnogorsko društvo danas izrazito podijeljeno. Na neki način to je nastavak ranije podjele na zelenaše, crnogorske suvereniste, i bjelaše, zagovornike ujedinjenja sa Srbijom. Procjena je da oko 30 posto stanovnika Crne Gore zastupa tvrde srpske stavove i Crnu Goru video kao dio "srpskoga sveta". A znamo da je Aleksandar Vulin rekao da "srpski svet" podrazumijeva jedan državni prostor. Drugi pak Vučićev megafon Vladimir Đukanović nedavno je prijetio "denacifikacijom Balkana". Nema nikakve sumnje da je Crna Gora jedna od ključnih točaka ideologije "srpskoga sveta".

Crna Gora nije samo mjesto unutarnjih polarizacija, nego i sukoba regionalnih i globalnih sila. Odvajanjem od Crne Gore i ulaskom u NATO Crna Gora je izdvojena iz srpske i ruske sfere i utjecaja. Amerika je uložila dosta vremena i sredstava za taj pothvat i nije realno za očekivati da će tek tako dopustiti novu srbizaciju ove države. Abazovićevu smjenu treba tumačiti i u tome kontekstu. Dakako, i kao poraz politike "srpskoga sveta"…