OVO TREBA REĆI

A da donesemo zakon o dosljednoj primjeni zakona?

Što mislite, koliko se tisuća važećih odredbi različitih zakona krši svakodnevno bez ikakvih stvarnih sankcija za kršitelje? Čemu onda služe takve zakonske odredbe?Jedino opstanku sterilnih i nesposobnih političara!

27.11.2020. u 22:00
Ispiši članak

Višegodišnje otvoreno toleriranje nesankcioniranja flagrantnih kršenja stotina zakona dovelo nas je ovih dana u gotovo nemoguću situaciju. Pandemija prijeti ozbiljnim ugrozama života tisuća ljudi, a Vlada nema snage nametnuti jednostavne i učinkovite mjere za spas nevinih žrtava.

Tužno je gledati kako se hrvatski ministri preplašeno dodvoravaju skupinama čije su slobode ili ekonomski interesi tobože ugroženi, na najviše nekoliko mjeseci. U tom strahu dizajniraju se komplicirane mjere čijim se gotovo sigurnim neprovođenjem neće postići željeni ciljevi. Od nepostojanja epidemioloških mjera gore su samo one kojih se većina ne pridržava, bez ikakvih sankcija.

Vlada, Sabor, sudovi, svugdje postoje da bi, po potrebi i silom, nametnuli striktno provođenje zakona. Samo oni po ustavima svih demokratskih država svijeta imaju monopol primjene sile u tom provođenju. Ako to ne žele, ili nisu u stanju, trebaju ili odstupiti, ili donijeti takve zakone, druge propise, ili mjere, koji će biti provedivi. Ovdje i odmah.

Bez osvrtanja na besmislene svakomjesečne ankete o popularnosti. Najgora moguća vlast je ona koju u dnevnim aktivnostima vode ''pouzdane'' agencije za ispitivanje javnog mnijenja i besramno manipulirani naslovi internetskih portala.

To konstantno dodvoravanje najrazličitijim interesnim skupinama rastače i ono malo kohezivnog tkiva što nam je kao naciji ostalo. Neću ovdje nabrajati konkretne primjere, svi ih znamo, toliko su brojni da su već postali dio ''starog normalnog''. Pa se tako i stvarni pokušaj ubojstva lakonski karakterizira kao ''navijačko divljanje''... no, no, ne to raditi. I nema ni uhićenja ni optužnice. Nema funkcionirajuće demokracije, u briselskom žargonu.

Uzmite, kao nešto lakše probavljivu temu, trgovačko pravo. Gdje god taknete naići ćete na odredbe kojih se gotovo nitko ne drži. Posebno je to slučaj u dijelovima insolvencijskog prava. Stečajevi i to... lijepo su propisane obveze i prava uprava, nadzornih odbora, skupština, rokovi, kazne. Da, propisane. A provedba? Gotovo nikakva. Do te mjere da se morao donositi poseban famozni Lex kako bi se uopće imalo šansu dovesti postupak do kraja, a da pri tome cijeli poslovni sustav ne bude i fizički uništen.

Razumljivo je stoga da u novonastalim okolnostima tek nema snage i političke volje provoditi takve ''delikatne'' zakonske odredbe. Država se prometnula u svojevrsnu gorsku službu spašavanja i univerzalnog osiguravatelja svega postojećeg, kako održivog, tako i onog neodrživog.

Malo je koga briga što se time samo produbljuje ekonomsko zaostajanje u budućnosti. Anketirana javnost, navodno, traži upravo to – spas svega i svačega, bez obzira na cijenu. To je najgori mogući tip ekonomske politike. Država kao lažni spasitelj.

Najnoviji podaci o realnom BDP-u vrlo su poučni u tom smislu. U trećem, udarnom, tromjesečju BDP je iznosio procijenjenih 96,6 milijardi. Deset posto manje od istog tromjesečja prošle godine. Samo deset posto..., ali zahvaljujući kome?

Pogledajmo brojke, one ne lažu. Uzmimo u analitičke svrhe da se hrvatski BDP sastoji od samo dva sektora – turizma i svega ostalog. Turizam je prije krize imao ponder od oko 20 posto, ostalo 80 posto. Turizam je uz silan angažman vlade i svakodnevno medijsko pumpanje javnosti ostvario oko 50 posto svojega prošlogodišnjeg rezultata. Sjajno, govorili su mnogi, puno bolje od očekivanja! Spasili smo turističku sezonu koja je, eto, spasila državu.

Stvarno? Ni blizu. Upravo suprotno. Iz gornjih brojki proizlazi da je onaj veći, šutljivi dio ekonomije - od industrije do poljoprivrede, od graditeljstva do informatike, od telekomunikacija do financija... umjesto pada, ostvario u trećem tromjesečju čak i blagi rast! Znam industrijske tvrtke iz Slavonije koje su u rujnu mjesecu ostvarile najveći izvoz u povijesti! Raslo je dakle 4/5 ''zaboravljene'' ekonomije da bi nadoknadilo podržavanu padajuću petinu. A, što bi bilo da se dio pomoći usmjerio na šutljivu većinu? Možda veći zbroj BDP-a? Valja razmisliti.

Poruka je jasna. Svatko neka se bavi onim poslovima koji su mu zakonima i povijesnim iskustvom zadani. Vrijedi i obrnuto. Neka se nitko ne bavi poslovima kojima se bolje i s razlogom bavi onaj drugi.

Neka država spašava loše funkcionirajuće institucije koje je čine državom. Neka se provode zakoni. Ako su neprovedivi, neka ih Sabor ukine. Umjesto da na jedan neprovediv zakon donese još dva jednako neprovediva.

Ekonomiju će spasiti privatni poduzetnici. Kao što su i najnovija cjepiva razvile isključivo privatne kompanije i rizični kapital. Na privatnim američkim i europskim sveučilištima, uz presudan istraživački doprinos dvoje Turaka, jedne Mađarice iz Szegeda i sina kanadskog autolimara. Sve to u državama u kojima se zakoni provode, a patenti dobivaju tržišnu valorizaciju. Isključivo tamo.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.