LIJEVOM NAŠOM

U 29 godina hrvatske države lijeva je opcija svega dva puta došla na vlast i odmah na sljedećim izborima dobila nogu

Na Fejsu je moj prijatelj Roman zlobno objavio sliku cipela ministra poljoprivrede. ”Špičoki” koji frapantno podsjećaju na dugački šiljasti nos k'o, recimo, Pinokijev. Takvi smo mi Hrvati. Nigdje ni kapljice dobrote. Tu i tamo kane tek pokoja kap utjehe. 

28.01.2019. u 07:15
Ispiši članak

Neki drugi lik na fejsu tješi one s lažnim diplomama: “Svi vi koji ste kupili diplome u Bosni… nemojte se bojati, mogu vam oduzeti papir, ali znanje nikada…“ I bez diplome mnogi “znaju znanje“. Osobito u Lijevoj našoj.

Tko je ovdje lud?

Piše Borislav Ristić u “Pogledu kroz dvogled“: “Cijela Hrvatska raspravlja oko lažne vijesti za koju tjednik koji ju je objavio kaže da je lažna“. SOA je priču i sliku o prostitutki, drogi i političaru imala navodno još pred šest mjeseci. Sada, nakon šest mjeseci, kad je tu već otrcano zastarjelu vijest objavio Bero-fake news, SOA je odmah uvela posebnu zaštitu ministru. Štoviše, Plenki je promptno pohvalio i Beru i Nacional za objavljivanje lažnih vijesti i to ne iz nehata nego jer su znali da su objavili tzv .“deep fake“. Tko je ovdje lud?

U cijeloj toj suludoj priči jasno mi je tek kako je stvarno sad došlo vrijeme da se zakonski ”stane na rep” desničarskim portalima, emisijama kao što je Bujica i kolumnistima kojima je dijalektička svijest pretrpjela duboku eroziju. To je valjda bio i glavni razlog brzog organiziranja na HRT-u obrazovne emisije “Otvoreno“ u kojoj nas je ministrica kulture Nina Obuljen logično, smireno i objektivno podučila kako su lažne vijesti protivne razvoju demokracije te je najavila, bez stisnute šake,  vladin zakon zvan ”non pasaran”.

Svi oni koji pljuckaju protiv Vlade, vlasti, HDZ-a, naroda i države vode u stvari ”hibridni rat” i osjetit će ubrzo na svojim, uglavnom desničarskim, njuškama čeličnu šaku progresivne demokracije. Prema tome, okanite se dok je još vrijeme Pupovca, aviona F-16, hvaljenja Trumpa, Erdutskog sporazuma i moratorija na nastavu povijesti, napada na TV kalendar koji na dan kad je rođen Milovan Đilas posvećuje njemu četvrtinu emisije, a načelnika Hrvatske vojske Janka Bobetka ni riječju ne spominje, iako je i on rođen na isti dan k'o legendarni Đido.

Okanite se ubuduće i citiranja retrogradnog Antuna Gustava Matoša i njegovih mudrih misli kao što je npr. ova: “Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno. No na čudan način postupaju s njima. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju k'o najveće nacionalno bogatstvo“.

E, sada je našoj Vladi napokon prekipjelo pa je rekla odlučno ”dosta”! Od sada će Vlada imati “neovisno” regulatorno tijelo koje će sankcionirati medije koji krše zakon. Pametnom dosta. Ali ne i Hasanbegoviću, jednom od sudionika Otvorenog na HRT-u. Upro Hasan dokazivati kako je to cenzura i Orwellov “Veliki brat“ koji sve vidi. Svašta! On nikako ne shvaća Ninine europske domete s kojih nam uvodi tzv: neovisno regulatorno tijelo. Ja bih recimo odmah u to tijelo izabrao za predsjednika Nenada Stazića, za članove Branimira Pofuka, Gorana Gerovca, Borisa Vlašića, Vedranu Rudan, Antu Tomića i svakako Žonju, Radu, Beljaka i da ne nabrajam sve progresivne borce za slobodu izražaja.

Dobro i mudro zbori naša Nina: ”Sloboda govora je sloboda osoba s imenom i prezimenom, a ne anonimaca“. To, baš to nam treba… Neće nas više neki anonimni Ivan Penava huškati na zaigranu ”decu” iz Vukovara. Sredila je njega Helenca Pirnat-Dragičević, naša pravobraniteljica i natjerala ga da ukloni "mete" s čela vukovarskih učenika, kako sva ushićena piše Žonja u Večernjaku. Tako vam je to kod nas još dok “nezavisno regulatorno tijelo“ nije ni uzelo batinu u ruke. Ne znam gdje je bila naša Helence kada su u veljači 2016.g. “vukovarski učenici“, koji uče o otadžbinskom ratu, prebili dijete hrvatskog branitelja, nanijevši mu teške tjelesne ozljede?

Stižu nam sve zanimljivija vremena. Relativizacija svega. Istinu, progresivnu i poželjnu, utvrdit će “Nezavisno regulatorno tijelo“ i to u regularnom vremenu i prostoru. Sve ostalo bit će fake news ili deep fake you, a pravorijek radi li se o istini ili ne određivat će Jelenić iz DORH-a i Jelinić iz Nacionala. Samo o njihovoj budnosti ovisit će koga će prvog Plenki pohvaliti. Nacional Ive Pukanića bio je svojedobno “prozor u svijet“ Stipe Mesića. Bio je to pravi tjednik slobode, radosti i istine za Mesića. Kad se ubuduće novom Nacionalu pridruže i “neprofitni mediji“ te nevladine udruge za čije će se financiranje raspisati natječaj do kraja prvog tromjesečja, RH će postati eldorado… ali samo za progresivce, liberale, antifašiste i orjunaše.

Tako se kontroliraju medijske slobode u demokratskoj EU! Jedino je problem tko će raditi u Hrvatskoj da nahrani sva ta gladna demokratska usta. Dobro, to će valjda ostati briga nas desnih šljakera, radoholika, primitivnih nadničara, obožavatelja Thompsona… Zato je svima nama rigidnim desničarima slaba utjeha što je u polemici o fake news u Otvorenom Nina izgubila protiv Hasanbegovića tehničkim knock-downom u prvoj rundi. To, naravno, još uvijek ne znači da je bivši ministar pobijedio sadašnju ministricu. 

I Hrvatska je, navodno, pobijedila u Domovinskom ratu, a pobijeđeni vladaju i što je još gore pjevaju Hrvatskom uzduž i poprijeko. Tko ne vjeruje neka pogleda snimku na društvenim mrežama kako koalicioni partner Vlade RH stoji rame uz rame s Cecom Ražnjatović i Vojom Šešeljom kao član srpskog republičkog izaslanstva na dočeku Putina u Beogradu. E, moj narode!

Višnja Starešina se pita: “Zašto je suđenje Vasiljeviću za ratne zločine nad hrvatskim ratnim zarobljenicima medijski nevidljivo?“ General Aleksandar Vasiljević, šef svemoćnog KOS-a, ima status sitnog lopova s tržnice. U hrvatskom medijskom prostoru o tom suđenju vlada opći muk. Za naše vrle medijske urednike, poput Jelinića, to suđenje je neatraktivno i bezlično, ta riječ je tek o marginalnom kaplaru…

Višnja misli da je slučaj Vasiljević za rasvjetljavanje naravi agresije na Hrvatsku važan isto toliko kao i slučaj Perković-Mustač za demaskiranje jugoslavenskog komunističkog sustava. Međutim, k'o šljivi Starešinu i njeno mišljenje. Za naše medijske magove to suđenje je nevidljivo. Suđenje koje bi, između ostalog, trebalo osvijetliti pravu narav “građanskog rata“ na “ovim prostorima“. Osjeća se lagana depresija nacije, pa je lik na Fejsu zavapio: “Kupio sam najskuplji konopac da se objesim. Samo jednom se živi“.

Da je Hrvatska sretna, tko bi se sjećao Tuđmana?

Ovidije je napisao: “Da je Troja bila sretna, tko bi znao za Hektora?“ Da je Hrvatska sretna, tko bi se sjećao Tuđmana?

Osoba tjedna je kardinal Josip Bozanić. Po popularnosti je odmah iza Svetog oca Franje. U njegovoj glorifikaciji prednjače Goran Gerovac i Branimir Pofuk iz Večernjaka te Mamić iz Jutarnjeg. Kardinal je ostao u podsvijesti naroda još tamo od 1997. godine kad nas je upozorio na “grijeh (HDZ-ovskih) struktura“, i to neposredno prije izbora koji su nam donijeli Račana i Mesića. Hrvatska ljevica je napokon dobila svog kardinala.

Da se ne bi SPC našla uvrijeđena što Hrvateki toliko pažnje poklanjaju jednom “klerofašistu“ pobrinuo se pofukovski objektivan Večernjakov novinar Darko Pavičić. Kao da smo si u naše nacionalističke oči nakapali nerazrijeđeni ”Max flu”, odmah smo progledali pročitavši naslov Darkove “analize“. Finom poltronskom taktikom Darko nas podučava kako je “Porfirije četnik onoliko koliko je Mesić ustaša“. Amen!

Moraš biti apolitičan i s kvocijentom amebe pa da se upecaš na ovu metaforičku udicu. Mesić je u Australiji što zbog čekova te je zbog nabrijanih domaćina loše i početnički odglumio ustašu. Oni koji su gledali na You Tubeu kako Porfirije pjeva četničke pjesme nisu stekli dojam da glumi. Kad bi to bila gluma, treba mu dati Oscar za glumu. Darko nas blago upozorava da je kardinal Josip Bozanić u Porfiriju prepoznao “dijaloški raspoloženog suradnika“. To je, između ostalog, i jedan od razloga što je Bozanić na tragu popularnosti, recimo Ive Josipovića.

Porfirije je član mješovite komisije koja “savjetuje“ papu Franju u predmetu kanonizacije kardinala Stepinca, a njegov je navodno stav da su katolički sveci pitanje Katoličke crkve. Usprkos tom njegovom stavu, od kanonizacije Alojzija Stepinca još uvijek nema ništa. Još se samo ne zna precizno je li to stav Darka Pavičića ili mitropolita Perića. Kod Darka se vidi stara rafinirana pastoralna škola bivšeg novinara Jutarnjeg. On nas blago i očinski upozorava: “Ponovno puštanje 'zloduha iz boce' o tobožnjem četnikovanju zagrebačko-ljubljanskog mitropolita Porfirija (Perića) opasna je igra…“ Tu se slažem s našim suptilnim Darkom.

Da je to opasna igra osjeća direktno na svojoj koži novinar Marko Jurič protiv kojeg se već tri godine u DORH-u vodi postupak. Zamislite samo da postoji snimak na You Tubeu biskupa Bogovića kako pjeva o Juri i Bobanu… pa zamislite kako bi nakon toga izgledala analiza Darka Pavičića. I Pavičić zna za Isusov govor farizejima. A možda i ne zna. A možda se Darko Pavičić, kao navodni ateista, ne da krstiti argumentima.

Ljevičarskoj dvoličnosti nema kraja...

Novi je Nacional sličan starom Pukanićevom k'o jaje jajetu ili kao mućak mućku.

Ljevičarskoj dvoličnosti nema kraja. Licemjeri svih zemalja, ujedinite se. Josipov sin Ivan na Fejsu objavi sliku ustaše kako drži u ruci glavu četnika. Uvrijeđeni urednici Novosti donose na naslovnoj strani crtež Franje Tuđmana kako drži u ruci glavu partizana. Stari partizan Tuđman dekapitira partizana. Jaka satira! Zatim Hrvatski tjednik na naslovnici donosi sliku Pupovca kako drži u ruci glavu dr. Ivana Šretera. I sad što je satira, a što govor mržnje? Kako bi nama priprostim građanima objasnila taj rašomon, Božena Matijević iz Večernjaka smjerno je zamolila drugarsku pomoć Gordane Vilović, profesorice etike na Fakultetu političkih znanosti.

Popularna Goga ljevičarski je superiorna. Kad Tuđman odreže glavu partizanu onda je to fina, intelektualno rafinirana satira, a kad Pupovac odreže glavu dr. Šreteru eto vama klasičnog primjera govora mržnje. I Hrvoje Zovko, “ljubitelj“ lika i djela generala Gotovine je rezolutan: “Ne možemo izjednačavati Novosti i Hrvatski tjednik jer Hrvatski tjednik nije novinarstvo nego huškanje”. Hrvoje Zovko, Hrvoje Klasić, Hrvoje Hribar i da ih ne nabrajam sve, dokazuju samo jedno: imena mogu kroz povijest devalvirati.

Kad u vrijeme požara na obali Novosti objave crtež RH u plamenu s naslovom “Lijepa naša lijepo gori“ moram priznati da sam riknuo od smijeha. A kako su se od srca smijali ljudi u Dalmaciji to bi nam mogli objasniti jedino profa Vilović i Hrvoje Zovko. Ono što lijevima ne fali to je arogancija. U 29 godina od kada ova država kako-tako funkcionira, lijeva je opcija uspjela slovima i brojkama dva puta doći na vlast. Znači, vladala je samo osam godina. Račan i Milanović. I odmah na sljedećim izborima dobili su od naroda nogu u tur. Šimecki!

Od svih lijevih genijalaca samo je Milanović djelovao i izgledao kao političar

Time da je od svih lijevih genijalaca samo Zoran Milanović bio, djelovao i izgledao kao političar. Plejade drugih činili su neprekinuti niz Vilovićke, Hrvoja Zovka… malih arogantnih ljevičara ukopanih u medije, lijeve fakultete kao što su Filozofski, Fakultet političkih znanosti, Akademija dramskih umjetnosti… gdje Sneška Banović, Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina i Dragan Markovina oblikuju nove i nove glasače SDP-a, GLAS-a, PAMETNO-og i sl. Ali glasači nikako da progledaju. Čak i Zagorci sve češće ponavljaju: ”leve treba iti ne!” ili ”lagati treba ni”.

Winston Churchill je jednom rekao: “Oni koji ne uspiju učiti iz povijesti osuđeni su na njezino ponavljanje“.

Jeste li ikada čitali komentare na kolumne Ante Tomića, Jergovića, Pavičića… Niste i nećete. Moje su komentirane i granatirane, hvaljene i popljuvane. Što je ipak nekakav bar privid demokracije. Svaki ponedjeljak oko 11 sati kolumna Lijevom našom pojavi se na četiri do pet portala. Na svakom od tih portala isti komentar objavljuje recimo Mario Pazibat. Lupeta svojim batom: “Interesantno kako Hodak ne kritizira Plenkovića… kao ni Bandića“.

Dragi Mario, ti si na žalost politički perfekcionist. Tko normalan ne bi volio da gradonačelnica bude Anka Taritaš Mrak. Njene reference iz obnove Gunje nažalost nisu prepoznate kod zatucanih birača. Da je više takvih kao što si ti i Petra Doležal rezultat bi bio uvijek isti. Petra bunca da ja dolazim iz iste ergele iz koje su došli Plenković i Bandić. Netočno. Ali i ta je ergela bolja nego tvoja jugo-orjunaška ergela. Ti i Pazibat čitajte i uživajte u Tomiću, Pavičiću, Pofuku, Gerovcu, Žonji, Vlašiću, Vedrani Rudan… i čuvajte vaše jugo-stomake.

Moje kolumne su izgleda malo preteško štivo za vaše jugo-nostalgičarske mozgove. I svaki ponedjeljak kad vidim vaše komentare iskreno se nasmijem. Udba je naša sudba! Ali na sreću sad samo svojim verbalnim ispadima. Tek toliko da nam dade do znanja da je još uvijek tu. No, i mi znamo da ste vi još uvijek tu negdje. Ljutito rokćete, ali sada bezopasno. Zato uzaludan vam trud svirači! Vaše je vrijeme prošlo, ali vas vaš entuzijazam ne napušta, što je za svaku pohvalu.

Winston Churchill vam je poručio: “Uspjeh je kretati se od poraza do poraza bez gubitka entuzijazma“.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.