Znate li da je SAD odluku o Jeruzalemu kao glavnom gradu Izraela donio još 1995. godine?

Međutim, Trump je samo realizirao zakon koji je još 1995. donio  Američki kongres . Naime, prijedlog nazvan "Zakon o veleposlanstvu u Jeruzalemu", koji je formalno priznao taj grad kao glavni grad Države Izrael i pozvao da se američko veleposlanstvo u Izraelu premjesti iz Tel Aviva do 1999. godine. Podrška zakonu bila je ogromna.

 Senat ga je prihvatio s  93 glasa, sa samo pet glasova protiv (četiri republikanaca i s jednim demokratskim glasom).  U zastupničkom domu za zakon je glasao 374 kongresmen, a protiv je bilo samo njih 37. Čak 153 demokratska zastupnika u Kongresu pridružili su se republikanskoj većini koja je 1994. godine došla na vlast.

Prijedlog  je postao zakon nakon što ga je Clinton odbio potpisati u 10-dnevnom razdoblju dok je Kongres bio u  zasjedanju. Clinton, George W. Bush i Barack Obama odgađali su preseljenje veleposlanstva svakih šest mjeseci u svakoj od 22 godine od donošenja zakona. Donošenje zakona omogućilo je Kongresu da pokaže predanost ovom pitanju, a ne prisiljavajući predsjednika da djeluje na njemu. 

Trumpov učinak

Kao i mnogo puta prije, Trump je izazvao konsternaciju učinjenim, no kao i mnogo puta prije stvorio je podlogu za pregovore. Donald Trump prije svega je trgovac i mentalitet koji ga je doveo do statusa milijardera nije napustio ni sad. Koliko puta ste i sami bili na tržnici i naizgled se posvađali s prodavačem da bi napravio ustupak koji odgovara i vama kao kupcu i prodavaču. Trump upravo to radi. Bezosjećajno, ne mareći za ljudske živote, ali ipak s određenim učinkom.

Otkako je ušao u Ovalni ured, Trump se posvađao s više svjetskih čelnika. U svojim razgovorima koji su nemilice curili iz njegovog ureda, na svoje kolege se derao, nediplomatski ih opisivao ili im prijetio, zatim u pozadini kad se priča medijski stišala odrađivao nove trgovinske i ostale bilateralne ugovore. Čelnici Meksika, Kanade, Japana, Kine, Australije pa i nekolicina čelnika zemalja EU imale su priliku s Trumpom se svađati, a zatim i miriti na obostranu korist. 

Donald Trump učinio je to i u domaćoj politici. Uspio je u nekoliko navrata obje stranke u Kongresu navesti na suradnju. Nazivao ih je potkupljivima, bezobzirnim, a oni mu nisu ostali dužni te su tako kroz prepirke uspjeli donijeti nekoliko kompromisnih rješenja, naročito vezanih uz Američki proračun i ObamaCare.

Slično je Trump učinio i s Pariškim sporazumom o klimi. Bivši predsjednik Barack Obama saveznim državama morao je nametati ideju pariškog sporazuma, a ratifikacija je u nekim saveznim državama ozbiljno kasnila. Obama je morao posezati za predsjedničkim ukazima i uredbama kako bi guvernere nekih država nagovorio da prihvate odredbe Sporazuma o klimi. Trump je povukao Ameriku iz sporazuma izazvavši konsternaciju svjetskih vođa, ali i važnije - guvernera saveznih država u Americi koji su na svojim razinama počeli usvajati sporazum bržim tempom nego u vrijeme prijašnjih administracija. 

Potpora arapskih zemalja

Trump nikada ne bi priznao Jeruzalem da nije znao da ima ili da će imati potporu arapskih monarhija i zemalja u izraelskom susjedstvu. Uostalom, mirovni sporazumi između Palestine i Izraela ne miču se s mrtve točke još od Clintonove administracije, dok je Bliski istok zbog Sirije, Irana te promjene u Turskoj vanjskoj politici postao još nestabilniji. 

Princ  Saudijske Arabije Mohamed Bin Salman predložio je palestinskom predsjedniku Mahmudu Abasu da glavni grad palestinske države bude predgrađe istočnog Jeruzalema, Abu Dis. Međutim, palestinski predsjednik odbio je takav prijedlog, što je razljutilo saudijskog princa te je zaprijetio uskraćivanjem financijske pomoći Palestinskoj samoupravi. Nakon toga intenzivirao je pregovore s Izraelom te Saudijska Arabija sad ima već otvoreni diplomatski kanal s Izraelom.

Tako je nedavno izraelski premijer Benjamin Netanyahu pozvao muftiju Saudijske Arabije Abdula Aziza Al Sheikha u posjet Izraelu, netom nakon što je izdao fetvu da je grijeh napadati Izraelce. 

Pogreška Europske unije 

No ono što je zanimljivo je da EU nije prepoznala takav razvoj situacije te da je okrenula leđa Izraelu. No to i nije čudno ako se uzme u obzir da je Federica Mogherini, nekadašnja čelnica Komunističke partije Italije kao mlada, kao i mnogi drugi radikalni ljevičari, zanesena palestinskom borbom. I njeno vanjskopolitičko djelovanje prema arapskim zemljama i palestinskom pitanju predvođeno je ljevičarskim antisemitizmom.

Europska unija po ovom pitanju stavila se uz bok Erdoganovoj Turskoj i nekolicini drugih islamističkih zemalja koji su čak najavili odmazde protiv SAD-a i Izraela. 

Kao što je rekla izraelska ambasadorica u Hrvatskoj Kalay Kleitman u emisiji na HRT-u :"Prije tri tisuće godina naši kraljevi su izgradili naše hramove. Oni su izgradili Jeruzalem kao naš glavni grad. Prije 70 godina smo se vratili u moderni Izrael da bismo uspostavili ovu državu i da bismo izgradili svoj glavni grad na temeljima starog hrama. To je poznata činjenica svima. I to se mora priznati. Predsjednik Trump je to prvi izgovorio naglas, svi to znaju. On je samo ponovio činjenice, to je bio naš glavni grad i bit će". 

Upravo taj stav od sada će bit stav Države Izraela,  ali čak i taj stav može biti kamen temeljac novih pregovora. Trump će još dugo seliti veleposlanstvo, nije to nešto što se događa preko noći i to vrijeme će se iskoristiti za pokretanje novih pregovora između palestinskih i izraelskih čelnika. Situacija na Bliskom istoku se mijenja. Palestinci će nakon uskraćene financijske i druge podrške arapskih zemalja, uz razrušenu i oslabljenu Siriju i politički amerikanizirani Egipat bez pomoći Muslimanskog bratstva, morati prihvatiti činjenice i krenuti u nove pregovore koji bi mogli donijeti trajniji mir na Bliskom istoku.