Zašto se Macron protivi interesima EU-a i podržava ruski separatizam

Među njima nalazi se i predsjednik Francuske Emmanuel Macron, koji je javno podupro ruski separatizam na južnom Kavkazu, odnosno u Karabahu, koji je okupiran frakcijom lojalnom Kremlju. Štoviše, Macron priznaje da njegovu poziciju na južnom Kavkazu ne podržava nijedna država EU-a.

Neobičan položaj

Dana 27. lipnja Emmanuel Macron objavio je na sastanku s predstavnicima armenske zajednice da vrši veći pritisak na predsjednika Azerbajdžana Ilhama Alijeva nego na premijera Armenije Nikolu Pašinjana: "Ja sam jedini koji ima jasno stajalište i poruku o Arcahu." (op.a. Tako proruski armenski separatisti nazivaju svoju enklavu u azerbajdžanskom Karabahu.)

Ukazujući na svoju "odlučnost u vezi s Arcahom", Macron je naglasio da će "nastaviti ulagati napore". U tom kontekstu naglasio je sljedeće: "To je bio prvi put da je Francuska poslala francuskog vojnog atašea u svoje veleposlanstvo u Armeniji". Predsjednik je značajno dodao: "Učinit ćemo sve što je moguće!"

Macronova objava u Marseilleu dovoljno govori o njegovoj potpori ruskom separatizmu u Karabahu.

Francuski predsjednik također je priznao da ostatak Europe ne dijeli njegovo stajalište: "Nastavit ću ulagati napore čak i ako sam jedini u međunarodnoj obitelji s ovim naumom."

U tomu smislu, Macronova politika na južnom Kavkazu u potpunosti se protivi vanjskoj politici EU-a, usmjerenoj na uspostavu mira između Armenije i Azerbajdžana.

Trostruki savez Francuske, Irana i Rusije

Ako položaj Francuske nije koristan ni Zapadu ni Ukrajini, tko iskorištava takvu Macronovu politiku? Glavne su strane kojima ona pogoduje Rusija i Iran.

U analitičkom izvješću za Newsweek navodi se da će Moskva, želeći se osigurati pritiskom na Baku, angažirati armenske separatiste u Karabahu, koji je čak i premijer Armenije priznao kao suvereni teritorij Azerbajdžana.

Moskva i Teheran smatraju separatističku enklavu u Karabahu "okidačem za ubijanje" zaliha azerbajdžanskih energetskih resursa u EU-u, objašnjava Centar za strateška istraživanja Begin-Sadat, jedan od vodećih izraelskih "think-tankova".

Štoviše, analizirajući više javnih objava i analitičkih procjena u vodećim medijskim izvorima, moguće je zaključiti da se formirala "unija Francuske, Irana i Rusije, koja je udružila snage protiv Azerbajdžana i Izraela na Kavkazu".

U svibnju je američki The Wall Street Journal napisao da politika predsjednika Macrona na južnom Kavkazu služi regionalnim interesima Moskve i Teherana, kao i da je protivna naporima Washingtona i Bruxellesa za postizanjem mirnog rješenja između Erevana i Bakua.

"Pariz je zauzeo stav koji zapravo intenzivira igru Rusije i Irana na južnom Kavkazu", govori se u članku u ovoj američkoj publikaciji.

Ukrajina, čiji stanovnici pate od vojne agresije Rusije i njezinih saveznika, kao što je Iran, također je zabrinuta zbog Macronova promicanja separatizma. "Zahvaljujući partnerstvu s Azerbajdžanom, EU uspijeva bez ruskih energetskih resursa", istaknula je u svibnju jedna od najvećih ukrajinskih publikacija Цензор.

Armenski čimbenik u Francuskoj

Pokazalo se da je predsjednik Macron talac radikalnih elemenata u armenskoj dijaspori, iako oni predstavljaju tek malen udio izbornog tijela. Broj svih francuskih građana s pravom glasa iznosi oko 600 000. To je svega jedan posto ukupnog broja birača.

Ipak, predsjednik jedne od vodećih europskih nacija nalazi se pod utjecajem armenskih radikala. "Azerbajdžan nije agresor u ovom sukobu, ali je postao plijen 'arhitekata' projekta 'Velike Armenije', čija se realizacija dogodila s pomoću Moskve. Sada, na temelju rezultata Drugog rata u Nagorno-Karabahu, Azerbajdžan vraća svoje suverene teritorije. To izaziva bijesnu reakciju višemilijunske armenske dijaspore i određenih francuskih političara koji su dospjeli pod njihov utjecaj", navodi se u analitičkom izvješću koje je objavio ukrajinski televizijski kanal Pyatiy.

Suprotstavljanje pregovaračkom procesu

Prema armenskim medijima, neposredno nakon europskog sastanka na vrhu u Kišinjevu 1. lipnja, Macron je nazvao supredsjedatelja Koordinacijskog vijeća armenskih organizacija Francuske Murada Papazjana s pritužbom na dužnosnike EU-a i rekao nešto poput ovoga: "Ja sam jedini zainteresiran za budućnost Arcaha, a drugi sudionici u pregovaračkom procesu (uključujući njemačkog kancelara Scholza i predsjednika Europskog vijeća Michela) smatraju Arcah sastavnim dijelom Azerbajdžana."

U tomu kontekstu, srednjoeuropski i američki mediji jednoglasno primjećuju destruktivnu ulogu Macrona na južnom Kavkazu.

Londonsko izdanje EuTodaya pojašnjava: "Za Francusku, kao i za Rusiju, nije isplativo razriješiti armensko-azerbajdžanski sukob. On im služi kao izgovor da održe i povećaju svoj utjecaj na južnom Kavkazu."

Može se zaključiti da čelnici Francuske i Rusije potiču eskalaciju sukoba na Kavkazu, prikrivajući svoje postupke posredničkom retorikom.

Protiv pobjede Ukrajine?

O situaciji oko južnog Kavkaza aktivno izvješćuju ukrajinski mediji.

Sudeći po analitičkim proračunima, Kremlj diktira vanjsku politiku Francuskoj. Možda zato utjecajne snage u Francuskoj nisu zainteresirane za pobjedu Ukrajine i prebacuju fokus s Putinove diktature na Azerbajdžan, koji besplatno opskrbljuje Ukrajinu gorivom.

"Podržavajući Armeniju, francuski političari pokušavaju prebaciti politički fokus svijeta s rata u Ukrajini na južni Kavkaz", izvješćuje RBC Ukraine .

Ukrajinski Telegraf objašnjava da je "Macronova politika na južnom Kavkazu u Putinovu interesu te da obojica ometaju napore Washingtona za postizanjem mira između Armenije i Azerbajdžana".

Postoji još jedan vjerojatan razlog za Macronovu spomenutu politiku: Francuska nije iskreno zainteresirana za pobjedu Ukrajine, zbog čega redovito komunicira s Kremljom "dubokim naklonom". Energetska i gospodarska ovisnost Francuza o Rusiji navodi ih da postrani promatraju agresiju na Ukrajinu, dok istovremeno "truju" Azerbajdžan kako bi udovoljili Putinu...

*Autor je Igor Čalenko, politolog (Kijev), predsjednik Centra za analizu i strategije Ukrajine