Zarobljenog Hrvata intervjuirao Srbin koji otvoreno podržava Rusiju

U videu objavljenom na Zarkovićevom profilu na YouTubeu hrvatski državljanin Prebeg negira da je bio pripadnik Azova, dodajući da su u toj postrojbi ljudi nacističke ideologije. "Bježao sam od takvih ljudi i u Hrvatskoj", rekao je, negiravši bilo kakve veze s tom postrojbom.

Rekao je iznova i da nije zatočen u Azovstalju, poprištu žestokih borbi, te da je bio pripadnik Oružanih snaga Ukrajine. Kako kaže, u Ukrajini je upoznao sadašnju suprugu, zbog čega je želio ostati u Ukrajini, međutim bilo mu je potrebno državljanstvo. Na nagovor ljudi koji su mu rekli da poslije tri godine u vojsci može dobiti državljanstvo Ukrajine, u službu je stupio 25. svibnja 2020. godine.Kazao je i kako je ranije služio u Oružanim snagama Republike Hrvatske i da tijekom službe u Ukrajini nije dolazio u direktan sukob s proruskim snagama u Donbasu.

"Rekli su tada da je rat stacioniran i da se sve odvija u rovovima. Ja sam povjerovao. Tijekom prve rotacije uopće nije bilo djelovanja. Odmah je potpisan obostrani prekid vatre. Ljeti smo kopali i kosili. Zimi smo cijepali drva i čistili snijeg", rekao je u razgovoru Prebeg.

Međutim, kako kaže, sve se promijenilo 24. ožujka, kada je krenula ruska invazija na Ukrajinu. Hrvat govori da je puno puta do kraja ožujka bježao i molio se da ostane živ. Rekao je Zarkoviću da nije stekao dojam da je ukrajinska vojska dobro opremljena.

"Ja to nisam vidio. Ne znam kako je u ostatku Ukrajine. Od 1. ožujka nismo imali internet, malo smo slušali radio i čekali što nam kažu zapovjednici, koji su donosili neke informacije. Svaka tri dana je išla grupa iz svakog voda i dobili bismo hranu i vodu. Zapovijed za povlačenje je stigla 11. travnja. Ukrcali su se na kamione, ali je počelo djelovanje ruske artiljerije, tako da je osujećen plan za organizirano povlačenje. Potom je svatko bio prisiljen da se snalazi kako zna i umije", ispričao je.

Hrvatski državljanin rekao je da je njegov vod imao desetak ljudi te da su se uvečer vratili u svoje sklonište, gdje su pokupili hranu i naoružanje, te krenuli prema Zaporižju bez zapovjednika satnije.

"Danima nismo jeli. Ljudi su čupali neke trave i jeli, pa sam i ja. Na kraju ih je ostalo 17. Naš put je trajao 12 dana. Govore da smo prešli oko 250 kilometara. Padao je i snijeg na nekoliko sati. Uhvaćeni smo 23. travnja oko pet ujutro. Bili smo gladni i postali smo neoprezni. Zapovjednik je rekao da spustimo oružje i da se predamo", tvrdi Hrvat, koji govori da su se Rusi u zatočeništvu prema njemu dobro ophodili.

Ispitivali su ih ali, kako kaže, bez brutalnosti. S obzirom na to da je stranac, on je odveden pred jednoga generala koji mu je dao čisto rublje, nahranio ga i omogućio mu da se okupa. Naveo je da im Rusi nisu dirali vjenčano prstenje i vjerska obilježja.

Za kraj je dodao da se boji za svoju sudbinu.

"Spreman sam na najgore, ali nadam se najboljem", rekao je Hrvat Zarkovicu.