Za mnoge kontroverzan izbor: Novi nestalni članovi Vijeća sigurnosti

Za nove nestalne članice Vijeća sigurnosti UN-a za 2015. godinu, nakon žestokih lobiranja, burnih diskusija i polemika te raznih dogovora i pregovora konačno su izabrani Venecuela, Španjolska, Angola, Malezija i Novi Zeland. Za mnoge krajnje kontroverzan izbor, posebice kada se zna koliko je svojedobno (2006. g.) bio žestok otpor američke administracije prema izboru Venecuele u Vijeće sigurnosti zbog otrovnih kritika i antiameričkih istupa tadašnjeg predsjednika Huga Chaveza koji je u jednom govoru američkog predsjednika George W. Busha proglasio čak za inkarnaciju đavola.

Naravno, pritisak Washingtona na latinoameričke zemlje bio je toliko velik (održana su, te 2006. g čak 43 kruga glasovanja) da je na koncu u Vijeće sigurnosti za predstavnika „Zelenog kontinenta“ izabrana Panama; međutim ovoga puta sve je prošlo bez neke velike galame. Što dakako ne znači da nije bilo lobiranja i podmetanja, ali očevidno Amerikanci su ovoga puta primijenili drugačiju taktiku. Chavezov nasljednik Nicolas Madurov dobio je potporu svih južnoameričkih država, iako je svima jasno da će Venecuela u Vijeću sigurnosti daleko više raditi u korist Kine i Rusije, nego li u korist ostalih stalnih članica Vijeća, odnosno da će se preko Karakasa glas komunističke Kube koja ima znatan utjecaj na predsjednika Venecuele, daleko jače i šire čuti nego li što se čuje danas.

Međutim, američki predsjednik Obama odlučio se na taktiku javnog kompromitiranja i difamiranja Venecuele, jer tvrdi kako se Maduro ne pridržava rezolucija svjetske asambleje kojima se od članica UN-a traži da onemoguće pristup izvorima financiranja svim terorističkim skupinama u svijetu. A, kao što je poznato Venecuela ima dobre odnose sa radikalnom islamističkom skupinom Hezbolah, narkoteroristima i sl. Dakle, sve što Rusija i Kina budu poduzimali, a u čemu će im trebati potpora Venecuele, Zapad će tretirati i tumačiti kao politiku zaštite terorizma ili barem kao onemogućavanje efikasne borbe protiv njih. Znači, hladni rat nije svršio, već se on nastavlja samo drugačijim sredstvima.

S druge strane Turska je važila za sigurnog favorita pri izboru europskog predstavnika u Vijeće sigurnosti i Ankara se potrudila predstaviti u dobrom svjetlu i u nekoliko je navrata luksuzno počastila svjetske diplomate što se u tim krugovima zna dobro honorirati. Ali, ništa nije pomoglo; prigodom tajnog glasovanja za Tursku je glasovalo 60, a za Španjolsku preko 130 članica UN-a. Razlog? Čini se da je presudila činjenica što Turska ne želi pomoći Kurdima u borbama sa islamskim teroristima na sjeveru Sirije i za to je platila cijenu eliminacijom iz članstva u Vijeću sigurnosti.

Angoli i Maleziji spočitava se, blago rečeno problematično stanje ljudskih prava u njihovim zemljama (uostalom kao i Venecueli), a svjetski ugledna nevladina udruga za zaštitu ljudskih prava Human Right Watch traži posebice sada, kako su postale nove članice da pokažu više osjetljivosti u rješavanju tih pitanja. Sve ovo zapravo zorno ilustrira realno, globalno stanje političkih prilika i odnosa u svijetu kojem tragično nedostaje kritična masa pristojno i civilizirano uređenih demokratskih država poput Novog Zelanda čijem izboru jedino nitko nije, niti ima išta prigovoriti.