Vrhunska američko-ruska afera upravo postaje triler?

Iako uzrok smrti službeno nije potvrđen, neslužbeno se ipak ''šuška'' kako je Erovinkina udario infarkt. To nije nemoguće, posebice za muškarca (budući da oni češće stradavaju od srčanog udara), no, general je bio relativno mlad čovjek, samo 61 godina. 

Nadalje, mrtvo tijelo nije odvezeno kod bolničkog civilnog patologa, već je završilo u mrtvačnici FSB-a (Federal Security Servica, bivšeg KGB-a). S jedne je strane to logično, obzirom da je general bio djelatnik FSB-a, ali je ipak pobudilo sumnju zato jer nije obrađeno u civilnoj bolnici.

Svjetski mediji, a ponajviše britanski "Telegraf" (Britanci i inače obožavaju političke trilere, a ne treba zanemariti i činjenicu da u Londonu, konkretno, živi ogroman broj Rusa, posebice iz onih viših, najbogatijih slojeva) kalkuliraju da je upravo general Erovinkin bio glavni izvor bivšem špijunu britanskog MI 6 Christopheru Steelu, čija je privatna agencija napisala strahoviti materijal o navodnim bakanalijama tada još biznismena, sada američkog predsjednika Donalda Trumpa u Moskvi.

Podsjetimo, taj je udarni dokument, kojim se u tijeku najprljavije izborne utrke u američkoj povijesti, pokušalo dokrajčiti Trumpa (bio je u debelom zaostatku za demokratskom kandidatkinjom Hillary Clinton) sadržavao je, malo je reći, ''pikantne'' detalje s prljavštinama.

U tom se izvješću, zbog kojega je Trump doslovce ''podivljao'' i na svojoj prvoj konferenciji za novinare žestoko izvrijeđao medije optužujući ih za ''gnjusne, odvratne laži'', navodi kako ruski operativci navodno posjeduju snimku na kojoj Trump promatra ruske prostitutke dok uriniraju na krevet u kojem je spavao Barack Obama u hotelu Ritz u Moskvi, a snimljenu 2013. godine.

Priča o navodnim ruskim ucjenama Donalda Trumpa, špijunskim snimkama njegovih spolnih odnosa s prostitutkama u moskovskom hotelu, pojavila se najprije na CNN-u, zatim u The New York Timesu i The Washington Postu, da bi se zatim priča munjevito proširila po svim svjetskim medijima. Navedeni mediji povod i opravdanje za ulazak u priču pronašli su u činjenici da dva tjedna prije inauguracije šefovi američkih obavještajnih agencija, koji su u tijeku predizborne utrke bili u žestokom ratu s Trumpom, samom Trumpu, ali i Baracku Obami poslali na uvid sažetak obavještajno nepotvrđenih, s američke strane, papira na dvije strane, a na kojima je crno na bijelo pisalo da su Rusi godinama špijunirali Donalda Trumpa. I na taj način o njemu prikupili brojne kompromitirajuće podatke, uključujući i navodni video-pornić o njegovu spolnom odnosu s prostitutkom u vrhunskom moskovskom hotelu Ritz.

Kratki izvorni članak NYT-a, objavljen 10. siječnja 2017., potpisala su čak trojica novinara (Scott Shane, Adam Goldman i Matthew Rosenbrg), a onda je krenula svjetska lavina i zgražanje dobrog dijela ponajprije američke, a potom i svjetske javnosti- kakav će to čovjek zasjesti u Bijelu kuću i postati, uz Putina, najmoćniji lider na Kugli Zemaljskoj? 

Trump je, naravno, žestoko uzvratio paljbom na medije, ali tako ogroman skandal neviđenih razmjera, ostao je ''visjeti'' u zraku iznad Trumpa, čiju je inauguraciju u međuvremenu gledao cijeli svijet.

I triler je krenuo dalje- bivši britanski špijun Steel, koji je i odgovoran za taj šokantan materijal upravo je- nestao. A Erovinkin je pronađen mrtav na stražnjem sjedištu svog automobila usred Moskve. Erovinkin je inače bio ključni suradnik Igora Sechina, bivšeg zamjenika premijera, a sada direktora Rosnefta, ruskog naftnog diva u državnom vlasništvu. I to pod sumnjivim okolnostima. Obavještajne su službe promptno Erovinkinovo mrtvo tijelo prebacili u ''bazu'', FSB, kako bi ga tamo obradili njihovi patolozi.

Erovinkin je navodno bio ključni posrednik između Sechina i ruskog predsjednika Putina. Dakle, radilo se o jednom od moćnijih ljudi, lobista u Rusiji, a činjenica da je bivši djelatnik FSB-a i to na najvišim pozicijama pronađen mrtav u svom crnom Lexusu otvorila je put ogromnoj aferi koja se valja, a prerasta u pravi filmski, špijunski triler dostojan najboljih majstora literature mračnog svijeta agenata, ubojstava, preljuba, prostitucije, oružja i onoga što stoji u pozadini svega- borba za moć.

Mark Galeotti, stručnjak za ruske službe sigurnosti, ustvrdio je pak kako ljudi poput Erovinkina ''nemaju baš tendenciju umrijeti na takav način''.

Istovremeno (iako navodno malo vjerojatno), iz američkih se krugova čuju tvrdnje kako je ova afera čak i namještena kontroverznom američkom predsjedniku, kako bi ga se još jače diskreditiralo. No, puno je manje onih koji u tu priču vjeruju, obzirom na Trumpovu burnu, raskalašenu prošlost/sadašnjost.

U svakom slučaju, John le Carré, jedan od najboljih svjetskih autora špijunskih romana mogao bi imati sočan materijal za još jedan mega-hit. Ili Daniel Silva, Lee Child, njegovi dostojni nasljednici.